Liberal Tomašević se nada europskim fondovima i da će počistiti administraciju pokojnoga Bandića
Kazali smo da će Tomislav Tomašević trijumfirati u Zagrebu, a sada je red kazati zašto i koje će to posljedice imati. Njegov protukandidat Miroslav Škoro se stvarno razumije u ekonomiju i realni sektor, podržava konzervativne vrijednosti, proizvodi svoju autentičnu glazbu, ima solidnu vinariju, ali… Škoro je već namjeravao pojesti biračko tijelo HDZ-a i ostvariti epohalni rezultat s nizom kvalitetnih pojedinaca u svojoj stranci. Nokautirala ga je korona koja je uključila kod biračkoga tijela strah (reptilski mozak, poslušnost!), pa su promjene zapriječene. HDZ je svome glavnom konkurentu zapaprio medijski i gdje treba i gdje ne treba prebrojavajući krvna zrnca njegove supruge, izvlačeći iz naftalina njegov mladeški “angažman”, proglasivši ga nevojnikom i pozvavši se na njegov pitomi staž u HDZ-u i njegovo djelovanje u Croatia recordsu (Yugoton), što (ovo zadnje) baš i nije simpatično. Dvorski HDZ-ov pravaš Keleminec čak ga je nazvao i suradnikom UDBA-e pod imenom Lunja.
Za dlaku je Miroslavu Škori izmakao i predsjednički drugi krug, tako da će ga ovi zagrebački izbori jako zaboljeti, previše je brodova potonulo! A možda Hrvati i ne vole umjerene fine i pametne ljude, nego fakine kao Zorana Milanovića? S druge strane, Tomašević je sebi pronašao udobnu nišu u hranidbenom lancu nevladinih i neprofitnih udruga gdje je za paroliranje i mitinge dobivao mjesečno i po četiri profesorske plaće. I stambeno je pitanje riješio. Konkurentski Živi zid je iscrpio svoje unosno vrelo demagogije i hiperinteligentni Ivan Pernar se posvadio sa isusolikim Sinčićem i njegovom životnom alfom i omegom. Tomašević je odustao od studija prava na trećoj godini, te se posvetio aktivizmu. Nakon studija politologije u Londonu je branio svoj diplomski rad na temu ekologije. Ekologija je danas postala neka vrsta religije (deizma Majke Zemlje), glavnina tih ekologa živi u velikim betonskim gradovima u skladnom suživotu sa plastikom, čelikom, elektronikom i kafićima. Bila je jedna vrlo draga i zdrava ekipa istinskih idealista oko braće Lozić i “Mladog lista”, oni su jednostavno i otišli u prirodu, tj. Vrtlinovec kod Varaždina.
Komunisti su postali socijalisti, pa socijal liberali, pa su na kraju usvojili ekologiju, seksualne manjine i nacionalne manjine, migrante i mladež. Uglavnom nemaju nikakve koncepcije, niti dosljednosti, niti ideje što proizvoditi, kako ustrojiti administraciju i školstvo. Što se kulture tiče prihvaćaju sve što je moderno, tj. provokativno i van tradicije. Zapadne liberalne vrijednosti im ne smetaju da veličaju komunističke krvoloke i njeguju njihov kult. Uostalom biti marksist je baš guba, pa čak i kad te financiraju megakapitalisti! Pa tak je bilo i sa tatekom Marxom i s japom Brozom! Socijalistima utopistima nije važno što ljudi u Zagreb iz Dalmacije, Slavonije, Like, BiH i Zagorja nisu dolazili radi ekologije, već radi karijere i lakšeg života. A što ćemo mi proizvoditi osim stranaka Pametno i Možemo, moguće stroj za proizvodnju londonske magle? A svaka ideološka magla kad tad će se spustiti, ali vrijeme ostaje izgubljeno! I ljudi izgubljeni u tranziciji.
Očito je da su mladi naraštaji Hrvata pod utjecajem medija i EU sve liberalniji. Srednji naraštaj je koliko toliko konzervativan, dok među starima ima previše jugofila. Zapravo su Hrvati u promjene ušli nevoljko pod pritiskom srbijanskoga führera Slobodana Miloševića i sa nadom u to da ćemo postati dio razvijenoga Zapada. (A otkrili smo da razvijenosti bez truda, reda i organizacije nema, ali ima trulosti Zapada.)
U Dubrovniku se suočavaju Mato Franković i Pero Vićan. Gospar Mato nastojao je ograničiti građevinsku mafiju, stišati endemičnu južnjačku korupciju, manevrirati onoliko koliko je od moćne Dubravke Šuice i anemičnoga premijera mogao. Napravio je kvalitetnu listu s Hrastom, HSS-om, HSLS-om, mladim snagama HDZ-a predvođenim energičnom Zrinkom Raguž. Na plakatu dubrovački gradonačelnik izgleda kao mladoliki i dobrostojeći pripadnik talijanske obitelji jačeg srednjeg staleža, poruka ističe čast.
Dundo Pero Vićan na plakatu ne krije starost, pogrbljenost i bore koje idu uz rad i odgovornost. Svjetlost u kosi i plavičastobijeloj košulji više sliče na papu Franju nego na vječitog komitetliju i socijalističkog direktora koji je uvijek poput lisca bio tamo gdje se dobro trguje dionicama, građevinskim zemljištima, položajima, informacijama, vezama i poznanstvima. Socijalna inteligencija ljudi iz krševitog Primorja je vrlo jaka, a i sam Pero je iz tradicijski trgovačke obitelji. Preko plakata piše Rad za Grad i obične ljude. Da, Pero je znao ljudima pomoći oko doktora, stipendije, bolovanja, kredita, zaposlenja, svih vrsta papira – kažu da je jednom zaposleniku osigurao prijevoz helikopterom do bolnice. Vićan i ne želi dobiti izbore, on sa svojom strankom već kontrolira općinu i županiju. Ali život je jarac, možda dobije baš ono što ne želi – a hrvatski narod će dobiti ono što sam odabere. Sam pao, sam se udario!
Dobra vijest je da liberalne stranke SDP, HNS, HDZ tonu! Loša vijest je liberal Tomislav Tomašević, kojemu ostaje da se nada europskim fondovima i počisti administraciju pokojnog Bandića.
