Hrvatski Fokus
Hrvatska

Četništvo i Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju

Demonizacija (stvaranje neprijatelja) fenomen velikosrpskog genocida nad Hrvatima, Bošnjacima, Albancima…

 

Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju bila je je prilika da se Srbija suoči sa počinjenim zločinima, da se utvrdi da se zločin ne isplati, da je pravda dostižna i da snosi odgovornost i posljedice kao napadač, agresor za djela agresije, da im više ne padne na pamet agresivno djelovanje, međutim nije se postigao taj cilj. Srbija je odlučila u miru ostvariti ono što nije uspjela u ratu 1991.-1995. godine, odnosno da svi Srbi budu u jednoj državi. To što se  obnavlja ta ideja koja je dovela do kataklizme Vukovara, genocida u Srebrenici, raselila Srbe iz Hrvatske, znači da nema svijesti o odgovornosti za tu katastrofu koju su Srbi izazvali. Nikakve svijesti, nikakve! Srbi dalje vode huškačku politiku, i dalje koriste govor mržnje, i dalje indoktriniraju i medijski šire laži. Slaven Letica je pokušao znanstvenom metodom doći do objašnjenja genocidnosti. Od kuda u čovjeku ta genocidnost prema drugim ljudima. Kako se može tako masovno ubijati?

Delegitimizacija potencijalnih žrtava(legitimizacija genocida)↓

Demonizacija↓

Dehumanizacija(koncentracija žrtava)↓

Destrukcija(genocidna praksa)↓

Poricanje

Bartol i Slaven Letica, nav. dj., str. 57

Najprije slijedi ideološka priprema. Demonizacija (stvaranje neprijatelja) „fenomen velikosrpskog genocida nad Bosancima ne može se objasniti kao završni čin pet stoljeća latentno prisutnog antimuslimanskog raspoloženja u srpskoj popularnoj kulturi i srpskoj pravoslavnoj religiji.“ „Mada je srpska popularna kultura“, nastavljaju oni, „utemeljena u narodnim epovima koji su – znatno više od epova drugih naroda – ispunjeni etnocentrizmom i teocentrizmom, nacionalnom patetikom, narcizmom i apokaliptičnim fantazijama, opsjednuti takozvanim kosovskim mitom, ona sama po sebi ne bi nikada mogla postati pokretačem genocidne svijesti.“ Zaista bi bilo teško prihvatiti da jedna kultura, bez obzira o čijoj se kulturi radilo, njemačkoj, srpskoj ili nekoj drugoj, može biti pokretač genocidne svijesti i genocida. Međutim, nesumnjivo je da ideologija, kao korištenje značenja simboličkih formi u službi moći i dominacije, može producirati genocidnu svijest.

Mržnja, građena na patološkim lažima, nepojmljiva indoktrinacija, svakako jesu pokretači zla.

Latinka Perović: „Ne može Srbija biti involvirana u političke odnose unutar drugih država. Pogledajte kako smo se ponašali prema onome što se događalo u Makedoniji, i prema pokušaju državnog udara u Crnoj Gori. Pa, molim vas, danas se govori o tome da su odnosi između srpskog i crnogorskog naroda gori nego ikad u istoriji. A mi čitamo knjige koje izlaze u Crnoj Gori i u Srbiji, poznajemo ljude, sarađujemo. Čemu služi takva vrlo opasna floskula – nego zagovaranju i pripremanju nekakvog sukoba. Mi odbijamo da sarađujemo sa drugim sredinama. Naravno, čovek treba da bude veoma kritičan prema onome što se danas zbiva u Hrvatskoj. Sami Hrvati pišu o tome knjige, dolaze u Beograd, predstavljaju te knjige, razgovaramo s njima o svemu što se tamo dešava. Ali ne možemo za simbole savremene Hrvatske uzeti Jasenovac, ustaštvo, i Nezavisnu Državu Hrvatsku. I profesor Dejan Jović, koji je napisao vrlo kritičnu knjigu o sadašnjim zbivanja u Hrvatskoj, jasno će vam reći: „Hrvatska nije ustaška država”. „Dodala bih na kraju još nešto. Svetozar Marković je još u 19. veku govorio: “Velika Srbija bi bila vojno-policijska država”. Ali ne zato što bi u njoj živeli drugi narodi, već zato što je srpski narod, živeći u raznim imperijama i raznim državama, stekao neke osobenosti koje traže da budu posebno poštovane u zajedničkoj državi. Mi smo pokazali da nismo umeli sa Jugoslavijom, a ne razumemo ni delove srpskog naroda koji su sastavni deo identiteta naroda sa kojima oni žive. Ne možemo od srpskih zajednica u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Makedoniji i Bosni i Hercegovini da pravimo nekakve enklave kojima ćemo upravljati iz Beograda“

U svojim tekstovima i studijama Latinka Perović o suvremenoj Srbiji često naglašava da Srbija ima potrebu za političarom koji će javno preuzeti odgovornost za zločine počinjene u ratovima nastalim raspadom bivše Jugoslavije, kako bi se pomoglo pomirenje sa susjednim državama i spriječilo ponavljanje slične tragedije. Hoće li se pojaviti takav političar?

Lili Benčik

Povezane objave

PROSTITUCIJA – Licemjerje u svoj svojoj punini

HF

Split – grad pod opsadom kriminala

HF

Zbog korupcije u Hrvatskoj u Strasbourgu vlada nepovjerenje prema aktualnoj vlasti

hrvatski-fokus

Kraj zapadne hegemonije?

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više