Hrvatski Fokus
Feljtoni

Sjećanja pomorca Ilije Perušine (5)

Razmišljanja akademika Mirka Vidovića (1940.-2016.) o poraću i drugome

 

Ilija Perušina (1905. – 1991.) – sjećanja iz pomorskog života i povlačenje hrvatske vojske i civila u Austriji 1945. godine

„Krivotvoritelji povijesti više sliče na šefove logora za internaciju, negoli na profesore matematike: oni ne pišu povijest u širem smislu, već pišu kronologiju političkih zbivanja. […]

Odluka zapadnih Saveznika da Hrvate vrate s Bleiburga natrag u svoju zemlju, dogovorena je s Titovim pregovaračima na temelju Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima – koje Tito ni slučajno nije smio pobiti. Barbarstvo koje je iz tog proizašlo, bio je temeljni razlog da se Saveznici odluče da u prvoj pogodnoj prilici stanu iza neotuđivog prava hrvatskog naroda na samoodređenje, odnosno na – usmrćenje divljačke diktature pod nazivom Jugoslavija, koju je Milan Grol u Beogradu nazvao ‘kasapnicom ljudi’. Prema podacima koji potječu iz beogradskog ‘Saveznog instituta za statistiku’, a koje je dr. Tuđman dao Brunu Bušiću da od njih načini onaj poznati prilog ‘Žrtve rata’ i objavi ga u Tomičićevu ‘Hrvatskom književnom listu’ (srpnja 1969., str. 213.), mogli smo saznati da je na području NDH svih žrtava zajedno u tijeku rata bilo: 185.327 osoba, a od toga u svim logorima 51.534 – i žrtava i svih nestalih zatočenika. Čini se da je tada palo u zaborav ono što je Titov ondašnji Ministar unutarnjih poslova, Aleksandar Ranković (prema beogradskoj ‘Politici’ od 1. 2. 1951.) iznio pred Saveznom Narodnom skupštinom FNRJ-a, kad je izričito rekao: ‘Kroz naše logore prošlo je između 1945. i 1951. godine 3.777.776 zatvorenika, a u to vreme smo likvidirali 586.000 neprijatelja naroda’. Usporedi li se broj žrtava tijekom rata i broj žrtava poslije rata, vidjet ćemo iza kojih podataka treba tražiti veće zločince. O tome se još u Hrvatskoj (službeno!) šuti, a tako će i dalje biti dok Sabor ne izglasa ‘Zakon o izjednačenju svih građana Hrvatske, ne samo u pravima i dužnostima, nego i pred sudištima’ zbog počinjenih zločina prema Čovjeku, prema civilnom pučanstvu i zbog genocida! Kad oni koji nameću šutnju u osamostaljenoj Hrvatskoj stanu pred suce, pa progovore o svojim zlodjelima…

Dana 13. listopada 1948. dr. Pavelić je iz Italije otplovio u Argentinu. U Argentini, njegov nekad zakleti neprijatelj, dr. Milan Stojadinović, postaje njegov suradnik od povjerenja. To ti je uvijek tako sa Srbijancima: kad ih, poput Jure Francetića, uvjeriš da si bolji vojnik, oni rado stanu pod tvoju komandu! […] Sa Stojadinovićem je dr. Pavelić nastojao uskladiti hrvatske i srbijanske interese i organizirati zajedničku opoziciju komunističkom režimu u Beogradu. U kolovozu 1954. potpisali su u Buenos Airesu „Sporazum Pavelić – Stojadinović“. Po tom Sporazumu Dubrovnik i Konavli, a i neki drugi hrvatski krajevi su bili ‘otpisani’. Sličan ugovor je 1943. sklopljen između Tita i Draže Mihajlovića: pristali su na dijagonalu-razlučnicu od Palića do Stona na Pelješcu. Račun bez krčmara. […] Srbijansko emigrantsko glasilo ‘Naša zastava’ (25. 7. 1954.), u povodu tog ‘Ugovora’, objavi pravi panegirik dr. Anti Paveliću uz tvrdnju da: ‘U poređenju s Mačekom, po našem mišljenju, Pavelić je bio mnogo pošteniji’. Naravno, s ‘tamburašem’ moraš učiti note, a to je teško glavi koja misli kroz topuz Kraljevića Marka. Skoro je nevjerojatno da je i general Luburić, od svih hrvatskih političara, najviše odgovarao ukusu – komunista staljinističke orijentacije, i u SSSR-u i u samoj Hrvatskoj. A štitio ga je zakleti antikomunist, španjolski Židov Francisco Franco! Pa se ti sad snađi u labirintu povijesti, ako nemaš zdrav razum za vođu i stražara! Luburićevci su bili privilegirani saveznici bivših komunista i partizana i u vrijeme nastanka i djelovanja HDZ-a, dok je marksistički doktor i jugoslavenski general dr. Franjo Tuđman, obraćenik s proleterskog internacionalizma na nacionalizam, vodio stvari na terenu. […]

Država nije stvar samo jednog naraštaja: ona je neuništivi zalog povijesti koji mora opstati u budućnosti. Živi naraštaji moraju braniti tu koncepciju da ne bi bili ni izdajnici svoga ni okupatori tuđega!“ (Mirko Vidović, Memorandum o nastanku, nestanku i preporodu nezavisne Države Hrvatske, „Nakladnik „Hrvatski put“, Toronto, 2001, str. 7., 29.-32.).

(Svršetak)

Izvatke odabrao: Đivo Bašić

Povezane objave

Jugokomunistički zločini nad Hrvatima (2)

HF

DRUG JOŽA – Ante Josipović – partizanski domoljub ili koljač!? (5)

HF

Globalno zatopljenje potpuna prijevara (5)

hrvatski-fokus

Cionizam i Treći Reich (6)

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više