Srpska manjina dobila je veća prava od većinskoga hrvatskog naroda
Imamo Hrvatsku – uzviknuo je dr. Franjo Tuđman po povratku iz New Yorka nakon što je Hrvatska primljena u članstvo UN-a 22. svibnja 1992. godine. Nakon 29 godina Nemamo Hrvatsku! Mi Hrvati nemamo Hrvatsku! Svaka Vlada od 2000. godine do danas oduzela je Hrvatima jedan dio identiteta, ljudskih i etničkih prava, nacionalnog ponosa, ljudskog dostojanstva, povijesti, tradicije i kulture. Svaka Vlada je nametala Hrvatima strane vrijednosti, pretvarala nas u pravno i materijalno roblje, uništavanjem industrije oduzimala nam egzistenciju, ovrhama kuća i stanove, prisiljavajući nas na napuštanje vjekovnih ognjišta i odlazak „trbuhom za kruhom“ u svijet.
Sve vladajuće garniture nisu i ne mare za:
- državu Hrvatsku,
- narod hrvatski, tradiciju i kulturu hrvatsku,
- povijesni i kulturni identitet hrvatskog naroda,
- divno hrvatsko ovozemlje kojim nas je Bog obdario.
- ne poštuju Hrvatski Ustav ni hrvatske institucije!
- slavni Hrvatski Sabor, koji je cijelo tisućljeće čuvao hrvatsku državotvornost, postao je javna trgovina mandatima i kuhinja u kojoj se Zakoni donose na pladnju Vladi po ala carte narudžbi vladajućima, a ne po mjeri hrvatskog naroda.
Hrvatska država ima toliko unutarnjih neprijatelja, odnosno rušitelja, „koji su sve činili da je ne bude“ da je od nje ostalo samo zastava, himna i grb.
Političke „elite“ koje pronose ideje jugoslovenstva, velikosrpstva, orjunaštva, iredentizma i komunizma –antifašizma, a u novije vrijeme globalizma, sve sa hrvatskim predznakom proglašavaju nacionalizmom, ustaštvom i klerofašizmom te time stalno sprječavaju svaki pokušaj oživljavanja bilo kakve hrvatske opcije. Hrvatska demokratska zajednica HDZ, koja je 90-ih bila stožerna domoljubna i državotvorna stranka i okupljala većinu domoljubnih Hrvata, pretvorila se u najveću interesnu, grupacijsku i klijentelističku stranku kojoj su važniji interesi EU, raznih lobija, svjetskih grupacija, masonskih loža i osobno bogaćenje od interesa hrvatskog naroda! Pod vodstvom Andreja Plenkovića pretvorila se u stranku koja razara same temelje na kojima je stvorena Republika Hrvatska. A najžalosnije je to što hrvatski birači još uvijek glasaju za ime stranke, a ne za sadržaj!
Objavljujem članak koji je napisao Ante Beljo, jedan od osnivača HDZ-a
Što jest i hoće HDZ?
»Moramo se vratiti na početak u 90-e, kada je predsjednik HDZ-a bio dr. Franjo Tuđman i zašto Sanaderov, pa sada konačno i Plenkovićev HDZ nisu Tuđmanov HDZ;
Izvatci iz govora dr. Franje Tuđmana na osnivačkoj skupštini HDZ, 17. lipnja 1989. godine, iz brošure „Što jest i što hoće HDZ“ str. 38.-41. Sve je bitno već tada rečeno i uneseno u Statut HDZ-a.
„HDZ smatra da suvremenu demokratsku hrvatsku nacionalnu svijest“, a i cjelokupnu djelatnost, treba graditi – na onim sastavnicama koje su bitno pridonijele oblikovanju hrvatskoga, povijesnoga i kulturnoga entiteta“ (čl. 6.).
To znači:
- Kad se pozivamo nastarčevićanstvo onda to činimo zato da bismo istaknuli potrebu očuvanja kontinuiteta hrvatskoga povijesnoga državnoga prava.
- Želimo graditi na dubokim tradicijama radićevskog općečovječanskog republikanizma, ali ne i na pasivnom prepuštanju događajima, čekajući da drugi odlučuju mjesto nas, ili očekivanju da do željene demokratske preobrazbe može doći bez našeg djelatnog udjela.
- A kad se pozivamo i na hrvatsku ljevicu, onda zato ima povijesnoga opravdanja, jer hrvatskim komunistima valja priznati da su u okviru svoga marksističkog programa proklamirali pravo hrvatskoga naroda na samoodređenje do odcjepljenja…
One iz hrvatskih redova, koji još uvijek, unatoč svim iskustvima imaju potrebu da svoj marksistički internacionalizam i svoje socijalističko Jugoslavenstvo dokazuju u najmanju ruku ograđivanjem od svakog hrvatstva podsjetimo na neke spoznaje od sudbonosnog značenja.
Takva tobože principijelna politika samo je pogodovala tomu da svako
hrvatsko gledište, koje se opire hegemonističko-jugoslavenskim-unitarističkim ciljevima, bez obzira na njegovu utemeljenost, znanstvenu objektivnost ili čak sukladnost s programsko-marksističkim pače i ustavnim zasadama bude označeno kao nacionalističko, separatističko, ustaško i fašistoidno.
U cjelini takva nas je politika zavila čak i u svijetu već dugo poznatu, „šutnju“ Hrvatske. A šutnja je izražavala ne tek nenormalno stanje nego i sve nesnošljiviju duhovnu klimu potiskivanja najnormalnijih nacionalnih osjećanja. U muku, što joj je silom nametnut, u Hrvatskoj se nije moglo čuti normalnoga glasa o gotovo nijednom hrvatskom velikanu iz starije ili novije povijesti, od hrvatskih kraljeva do Šubića, Zrinskih i Frankopana, Bartula Kašića, Jelačića, Starčevića i Pavlinovića, Mažuranića i Radića… Čak ni u znanstveno-kritičnom obličju, a kamoli prigodnim obilježbama velikih obljetnica, kao da hrvatski Sabor ne stoluje na Trgu Stjepana Radića. Dapače, još do pred koju godinu redarstvo je legitimiralo ljude koji su dolazili na njihove grobove.
Budući da i svaki narod crpi svoju životnost iz svojeg korijenja, to jest iz svoje prošlosti, to svako sputavanje a pogotovu izopačeno omalovažavanje ili bezobzirno preziranje povijesti prouzrokuje pogibeljne posljedice. Duhovno, a neizostavno s time i materijalno, osiromašivanje i isušivanje povijesnoga tla dovodi do postupnoga usahnuća životnih silnica nacionalnog bića, a to jamačno može dovesti u pitanje i samu samobitnost, tj. opstanak pojedinog naroda.
Tek povijesnim obezličenjem narodi mogu postati pogodnom, nesvjesnom sirovinom za oblikovanje po tuđoj volji, ili za eksperimente protu-povijesnih nadnacionalnih utopija. I u svezi sa svim tim spoznajama valja nam odlučno ukazati ne samo na nerealnost i na nepovijesnost, već i na pogibeljnost svake one politike koja vojuje protiv normalnoga očitovanja nacionalnoga bića svoga naroda.
U svojim programskim osnovama izričito rekosmo da se HDZ izjašnjava za poštovanje svih demokratskih i građanskih prava i Srba i svih ostalih građana kojima je Hrvatska domovina, ostavljajući im otvorena vrata i u samoj HDZ. Jamačno, odgovornost za međusobne odnose i način zajedničkog suživota ne snosi nikada samo jedna već obje ili sve strane u pitanju.
Priznajući Srbima sva prava (na jezik i nacionalna društva, na svoj list i svoje razmjerno predstavništvo) istodobno ističemo da ta prava ne mogu biti ni u kom smislu iznad prava što ih pripadnici hrvatskoga i ostalih
naroda uživaju u drugim republikama, niti u bilo čemu mogu dovoditi u pitanje suverenost hrvatskoga naroda u njegovoj Republici. Nijedan povijesno samosvojan narod ne miri se sa zatiranjem svoje samobitnosti i suverenosti, a sudbina svakoga manjinskog naroda ovisi o njegovu odnosu prema zemlji u kojoj živi”.
Ante Beljo, jedan od osnivača HDZ-a i mnogi, mnogi drugi članovi stranke iz 80-ih i 90-ih godina pa sve do danas
U Zagrebu, 10. srpnja 2020. godine«.
Preporučila bih svakom članu HDZ-a i samom predsjedniku Andreju Plenkoviću da pročita govor dr. Franje Tuđmana i da se više nikada na njega ne poziva! Kakav je stav pokojni predsjednik F. Tuđman imao o prethodno navedenom svjedoči njegova bojazan izrečena tadašnjem predstojniku Ureda predsjednika dr. Ivici Kostoviću u razgovoru nakon prve operacije u Kliničkoj bolnici Dubrava: „Odvedite me što prije doma, inače ćemo završiti u Jugoslaviji“. Navodim također višekratna upozorenja generala Janka Bobetka pred kraj života na tadašnje prilike u Hrvatskoj: „Izgleda da su se Hrvati već umorili od vlastite države pa njenu sudbinu olako prepuštaju onima koji su sve činili da je ne bude“ (general Janko Bobetko, preminuo 29. travnja 2003. godine).
I na kraju zaključno: Ugurani smo u prvu i drugu Jugoslaviju bez pitanja hrvatskog naroda. Nitko nas nema pravo uvući u neku četvrtu zaobilaznim putem! Svaka Jugoslavija i njezine inačice mogu biti i jesu samo totalitarizam, kao i svaki komunistički sustav. Što se tiče antifašizma postoji onaj komunistički totalitarni i onaj s demokratskim sadržajima koji je bio obilježje zapadnog demokratskog svijeta. Istinski hrvatski antifašizam i prvi u Europi imali su Hrvati u Istri početkom 20-ih godina prošlog stoljeća i na taj se trebamo pozivati.
Zbog čega se Andrej Plenković nema pravo pozivati na dr. Franju Tuđmana?
Nakon smrti dr. Franje Tuđmana HDZ je postala stranka kojoj svaki novi predsjednik piše svoju povijest. Malo ga detuđmaniziraju, pa ga tuđmaniziraju, pa od njega rade europsku pučku stranku… Tako je bilo i u vrijeme Ive Sanadera, Jadranke Kosor, Tomislava Karamarka i sada Andreja Plenkovića i svi se pozivaju na Tuđmanov HDZ!
Andrej Plenković nikako se ne može pozivati na dr. Franju Tuđmana, jer je preusmjerio Tuđmanov HDZ-a i skrenuo stranku sa pravca u kojem ju je pozicionirao dr. Franjo Tuđman! HDZ je demokršćanska stranka, pozicionirana desno, sa izričito hrvatskim nacionalnim predznakom.
Sa kojim pravom Andrej Plenković mijenja Hrvatsku, nije je on stvarao? Kada su ga iz Bruxellesa pozvali u Hrvatsku s ciljem da preuzme HDZ i Vladu, Andrej Plenković je otvoreno rekao da ima namjeru mijenjati i HDZ i Hrvatsku. Sa kojim pravom? To što je izabran za predsjednika HDZ-a i Premijera znači po Ustavu RH da služi narodu, a ne da ga mijenja! Tu je zakazalo podaničko i neodgovorno članstvo HDZ-a. Oni to nisu smjeli dopustiti! Nije predsjednik stranke apsolutistički vladar! I kako je mijenjao?
Istanbulskom konvencijom koju nije SDP htio provesti dok je bio na vlasti, pozicionirao je HDZ ulijevo, dodvorio se EU-u, jakom LGBT lobiju, pedofilskom lobiju, a hrvatski narod koji se žestoko pobunio masovnim prosvjedima u Zagrebu i Splitu proglasio je neznalicama, iako narod dobro zna da se Istanbulska konvencija kosi sa kršćanskim naukom o spolu i obitelji. Bezvrijednom izjavom mahao je kao vrhunskim postignućem i uspio ucjenama i pritiscima da se IK izglasa u Saboru. U tekstu Konvencije jasno piše:
»Članak 78. – Rezerve 1. Nikakve rezerve ne mogu se staviti u pogledu bilo koje odredbe ove Konvencije. Istanbulskom konvencijom ugrađena je rodna ideologija u sve Zakone RH!
Usprkos Interpretativnoj izjavi i tvrdnji Premijera Plenkovića da „Nema nikakve pravne obveze koji bi Hrvatska u vezi toga preuzimala” u sve Zakone RH ugrađena je rodna ideologija.
Time Premijer Plenković i dalje obmanjuje javnost i proglašava nas neznalicama ” javnom prostoru postoje mnogi koji pretendiraju biti politički akteri pa kažu da su interpretativne izjave bezvrijedne. To pokazuje njihovo veliko neznanje“ Pa pogledajte to „neznanje“«.
Zakon o radu, Obiteljski zakon, Zakon o obrazovanju, Zakon o lovu… u svaki je zakon ugrađena rodna ideologija! Zašto, na primjer, Plenković nije tako decidirano odlučio provesti reformu javne i lokalne uprave? Ili bilo koju reformu? Zašto se nije zainatio i odlučio da na državnom proračunu više neće parazitirati razne nevladine Udruge ili uhljebi sa stranačkom iskaznicom HDZ-a? Zašto se nije tako odlučno založio za provedbu Rezolucije EU Parlamenta od 19. rujna 2019. godine o osudi komunizma kao totalitarnog zločinačkog režima? Zašto je tako zdušno uzeo u Vladu SDSS, prevarivši birače, stranku koju je osnovao u Hagu optuženi ratni zločinac Goran Hadžić, čak i za zločine na Ovčari? Zašto provodi skupa sa SDSS-om Memorandum SANU 2, izjednačavajući agresora i žrtvu pod jeftinom populističkom floskulom o pomirbi, bez priznavanja odgovornosti i krivnje za ratna razaranja i žrtve?
Zašto je obezvrijedio sjajnu pobjedničku akciju OLUJU, koja se uči u Američkim vojnim školama i pretvorio je u komemoraciju pojedinačnim civilnim žrtvama u srpskoj manjinskoj zajednici.? Dovođenjem Borisa Miloševića kao predstavnika srpske nacionalne manjine, iako on legalno predstavlja tek 7 posto te manjine od 4,36 % udjela u ukupnom broju stanovnika i izjednačavanjem “Oluje” s pojedinačnim civilnim zločinom nad srpskim civilima u Gruborima Andrej Plenković i njegov HDZ izvršili su klasičan čin izdaje hrvatskih državnih i nacionalnih interesa. SDSS-ovac Boris Milošević nije u Kninu prozborio niti jednu riječ isprike za zločine počinjene u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku, dok se Andrej Plenković na dugo i široko ispričavao za zločine počinjene nad srpskim civilima, praktički izjednačujući pobjedničku VRO Oluja s pojedinačnim zločinom. Tako je i Anja Šimpraga dobila SRAMOTNI pljesak saborskih zastupnika na njeno izlaganje “Pred vama stoji djevojčica iz kolone” 1995. godine u Oluji, vozeći se na prekrcanom traktoru, a saborski zastupnici koji su pljeskali nisu se sjetili na djevojčice i dječake iz Vukovarske kolone, koje su tjerali naoružani bradati četnici pješke bez ičega iz njihovih tisućama granata razorenih domova i grada od kojih su mnogi bili mučeni i ubijeni na Ovčari i ostalim stratištima. Sramotno! Puno je zašto i puno je razloga zbog kojih se nitko nema pravo pozivati na dr. Tuđmana i uspoređivati njegov HDZ sa sadašnjim, Plenkovićevim HDZ-om.
Hrvatska od 1990.-1999. godine i smrti Predsjednika dr. Franje Tuđmana
Predsjednik Tuđman imao je velike i složene izazove u razdoblju u kojem je vladao. Trebalo je stvarati državu, sustav obrane, državne institucije i pripremati se razoružani za obrambeni oslobodilački rat, tako da je s jedne strane situacija bila krajnje teška, a s druge strane, napisao je Slaven Letica, jedan od prvih savjetnika dr. Tuđmana, bila je i dosta jednostavna, jer je više od 95 posto ljudi stajalo uz njega. I tada je uz obranu zemlje, skrbi za izbjeglice, provedena pljačkaška pretvorba i privatizacija! Tajkuni nisu mislili na žrtvu koju podnosi hrvatski narod u agresiji, nego samo kako što više ugrabiti!
Prvi Ovršni zakon donijela je Vlada HDZ-a 28. 6. 1996., objavljen: 12. 7. 1996. godine, stupa na snagu: 11. 8. 1996. godine. Time prestaje važiti Zakon o izvršnom postupku iz 1978. godine. Ovaj Ovršni zakon prestaje važiti: 14. 10. 2012.
Dolaskom SDP-a na vlast izglasan je novi Ovršni zakon 2013.godine koji je prouzročio oko 330.000 blokiranih, deložiranih i raseljenih Hrvata.
Poslije smrti prvog Predsjednika u samostalnoj RH dr. Franje Tuđmana 10. prosinca 1999., počinje bal vampira svih koji „su sve činili da Hrvatske ne bude”.
Detuđmanizacija Stjepana Mesića od 2000.-2010. godin
Na izborima 3. siječnja 2000. godine na vlast je došla koalicija SDP-a i HSLS-a s HSS-om, HNS-om, IDS-om i LS-om, a vodio ju je Ivica Račan (SDP). U njenom mandatu umjesto polupredsjedničkog uveden je parlamentarni sustav.
Stjepan Mesić izabran je za predsjednika RH 18. veljače 2000. godine i odmah je započeo detuđmanizaciju, odnosno osobnu osvetu prema dr. Tuđmanu i uništavanje svega što je postignuti za vrijeme vladavine dr. Tuđmana i svega što je postignuto u Domovinskom ratu:
- Stjepan Mesić umirovio je 12 generala HV-a, a i time otpočeo razgradnju Hrvatske vojske.
- Stjepan Mesić, otvorio je vrata Tuđmanovih arhiva stranim novinarima, dijelio neselektivno dokumente, na osnovu kojih su pokrenuti sudski procesi u Haagu, protiv hrvatskih generala.
- Stjepan Mesić prijavio se kao zaštićeni svjedok u Haagu i on je inicijator tužbe za udruženi zločinački pothvat, po kojem su htjeli teretiti cijeli hrvatski državni vrh, sa predsjednikom Tuđmanom na čelu. Sada zamislite da jedan državnik, Predsjednik te države svjedoči protiv svoje države ? U svijetu neviđeno i nečuveno da bi poslije svjedočenja još bio biran za Predsjednika u dva mandata. Kojeg li politički nepismenog hrvatskog naroda koji je glasao za viceve?
- Optužbama za agresiju na susjednu Bosnu i Hercegovinu, te za pokušaj stvaranja “velike Hrvatske”, kao protuteže Miloševićevoj “velikoj Srbiji” Mesić nije samo izjednačio politike i političke uloge predsjednika Tuđmana i Miloševića, nego je pisao optužnice protiv hrvatskih dužnosnika i generala iz BiH, godinama prije nego što su se te optužnice pojavile 2004. godine.
- Činjenica je da su ove optužbe iznijete tijekom službenih posjeta predsjednika Mesića stranim zemljama i da se nalaze na službenoj web stranici predsjednika Republike. Dakle, ne radi se samo o Mesićevim vrijednosnim sudovima i Mesićevim interpretacijama politike njegova prethodnika. Mesićeve optužbe prethode haaškim optužnicama – znači da su planski i ciljano bile za podizanja haaških optužnica. Ovakvo ponašanje predsjednika RH, prema domovini, zaslužuje da ga se kroz povijest prikazuje stalno i iznova kao lažova i velezdajnika!
Stjepan Mesić je sramotna pojava u hrvatskoj politici od kada se u njoj pojavio. Prevrtljiv, mijenjao je stavove kao kameleon, od pjevanja ustaških pjesama do rigidnog yugo-komuniste, što je ustvari uvijek i bio. Vidi se po nedavnom intervju u Glasu Istre gdje mu je meta objeda i bl. kardinal Alojzije Stepinac, kojemu nije dostojan ni ime spomenuti. Vlastohlepan kakav je, nije dr. Tuđmanu nikad oprostio što ga je povukao iz Beograda u Zagreb sa funkcije predsjednika Predsjedništva SFR Jugoslavije, a tek se bio lijepo smjestio.
Godine 1994. pokušao je skupa s Josipom Manolićem, svojim udbaškim sudrugom državni udar i umjesto da budu obojica trajno udaljeni iz javnog života dr. Tuđman im je oprostio i napravio veliku pogrešku za budućnost Hrvatske.
Stjepan Mesić još ima obraza javno iznositi neistine da nije bio u Haagu, niti svjedočio pred sudom, a ja sam u posjedu njegova svjedočenja, samo ne smijem iznositi javno, jer je on zaveden kao tajni svjedok, pa je svako javno iznošenje utuživo! Tako se arhiv Prvoga predsjednika koristio kao izvor podataka za vođenje informacijskog rata. Jedan od ključnih scenarista i stratega tog informacijskog rata je Stjepan Mesić, “građanin predsjednik i predsjednik svih građana”, koji vodi informacijski rat protiv hrvatskih građana i dan danas. Progone se hrvatski branitelji, zatvaraju po srbijanskim optužnicama, mnoge su branitelje poslali u mirovinu još mlade ljude, razbili su braniteljsku populaciju na preko 1235 braniteljskih udruga, koje su produžena ruka lokalnih političara… Prodane su zlatne rezerve naslijeđene po razdruživanju, da bi se Hrvatska i financijski urušila
Dokapitalizirane su banke i onda prodane! Tko bi to napravio? Samo oni” koji su sve činili da Hrvatske ne bude”.
Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina
Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina (Narodne novine broj 155/2002) diskriminirajući je i nemoralan prema hrvatskom narodu. U čl 3. Ustava RH nabrojene su najviše vrjednote ustavnog poretka: jednakost, nacionalna ravnopravnost, poštivanje prava čovjeka, vladavina prava i demokratski višestranački sustav. S Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina sve su ove vrjednote povrijeđene
„To je rezultat određene trgovine između dvije najveće političke stranke u Hrvatskoj. Zaboravlja se kako su stranke ipak nositelji posebnog interesa, pa ni njihovo zbirno djelovanje ne može nositi atribut “opće volje”. Drugim riječima, krajnje je vrijeme da predstavnička demokracija s većinskim legitimitetom bude prevladavana “borbenom demokracijom”, odnosno demokracijom koja se protiv ekstremističkih pozicija brani prevencijom. Ustavi i zakoni se moraju naslanjati na moralitet. Moral nije iznad prava, on ulazi u pravo, ali se u njemu ne rastvara. Na moralitetu se razvija legitimitet, a onda i legalitet“, napisao je Zvonimir Lauc, profesor ustavnog prava i predstojnik Katedre za ustavne i političke znanosti Pravnog fakulteta Sveučilišta u Osijeku
Na izborima 2013. godine najviše glasova dobila je Domoljubna koalicija na čelu sa Tomislavom Karamarkom! Međutim nedovoljno da sami oforme Vladu, pri čemu je Trojanski konj bio MOST sa 19 mandata. Za premijera je doveden Tihomir Orešković i ubrzo su počele podvale sa svih strana, na svim nivoima potpomognute sluganskim i plaćeničkim medijima i Tomislav Karamarko je bio prinuđen dati ostavku najviše zbog riječi – LUSTRACIJA. Komu su te riječi najviše smetale? Protagonistima pokušaja državnog udara iz 1994. godine: Mesiću, Manoliću i družini!
Plenkovićevi čavli u lijes hrvatske državotvornosti
Predstavljaju li oni identitet hrvatskog naroda i hrvatske države!? Na izborima 2016. dolazi Andrej Plenković na čelo HDZ-a i na čelo Vlade Republike Hrvatske. Isprva uglađen i finih manira novi Premijer dočekan je sa simpatijama. Međutim njegovi potezi na čelu HDZ-a i Vlade RH ubrzo su razotkrili njegove stvarne namjere, a nakon parlamentarnih pod pritiskom korona virusa izvedenih izbora u srpnju 2020. godine, potpuno ogolili njegovu politiku.
„Ja mogu što hoću“, poručio je predsjednik Vlade RH u Hrvatskom saboru! Apsolutistički, totalitarno može što hoće, jer ima poslušne saborske zastupnike, koji ne razmišljaju da odluke donose u korist hrvatskog naroda, nego Plenkoviću na pladnju „što on hoće”!
A gdje je Članak 1. Ustava RH?
U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana
Tu politiku je na izborima poduprlo svega 17 % od ukupnih hrvatskih birača uz veliku apstinenciju 53% biračkog tijela uz nevjericu i razočaranje i onog dijela koji mu je dao glas, kada je u Vladu uključio SDSS. Uz napomenu da je ne podupiru ni osnivači HDZ-a što je vidljivo na početku samog isječka članka, koji je potpisao Ante Beljo.
- Prvi veliki čavao zabijen u identitet hrvatskog naroda zabijen je sa Istanbuskom konvencijom, koju je pod ogromnim pritiskom i velikim prosvjedima u Zagrebu i Splitu Plenković progurao u Sabor. Koliko god je krivica na Plenkoviću, još veća je odgovornost i krivica na Saborskim zastupnicima koji su IK izglasali. Preko Grevia izgubili smo dio suvereniteta, uvedena je rodna ideologija protivna katoličkom nauku i ugrađena u svaki zakon!
- Drugi veliki čavao je Marakeški sporazum o migracijama i zaštiti migranata koji masovno ulaze ili prelaze Hrvatsku.
- Treći je neprocesuiranje ratnih zločinaca, agresora! Nažalost ne zaborave promptno osuditi hrvatske branitelje, i još će ih promptnije progoniti, kao što je najavio u govoru u Kninu! Najnoviji događaj to potvrđuje sa presudom Mihajlu Hrastovu, kojega hrvatsko Pravosuđe razapinje već 25 godina, 6 puta je bio pred Vrhovnim sudom, presude su bile oslobađajuće, pa osuđujuće, da bi na kraju odslužio 2,5 godina zatvora i sada ga država tereti za 11 690 000 kuna. Hrvatska je već isplatila više milijunske odštete Srbima, koji su kolateralne žrtve srpske agresije! Koliko je Srbija platila odštete Hrvatima ? Nula, ništa! Nesposobna i nevoljna vladina politika!
- Četvrti je koalicija sa SDSS-om, strankom koju je kao što sam već napisala osnovao optuženi ratni zločinac za zločine prema Hrvatima! Jer nijedan dogovor sa Srbima , dokazano je, kroz povijest Hrvatskoj nikada nije donio ništa dobro!
- Peti je onemogućavanje referenduma, totalitarnim i kriminalnim metodama !
- Šesti je zbog nakaradnog izbornog zakona, zbog nedopuštanja elektroničkog i dopisnog glasovanja, zbog onemogućavanja glasanja izvan domovinskoj Hrvatskoj!
- Sedmi je zbog reketa i kriminalne hobotnice sa kojima se suočavaju investitori koji zbog toga odustaju od investiranja u RH!
- Osmi je zbog brisanja hrvatske povijesti i favoriziranja događaja iz jugoslavenske komunističke povijesti!
- Deveti je uništavanje industrije, a favoriziranje turizma i potrošnje!
- Deseti je iseljavanje i demografija!
Zaključak
Vladajuće političke elite u RH ponašaju se kao da su Bogom dani i postavljeni na vlast da bi materijalno osigurali svoju djecu i unuke, da ispunjavaju želje stranih centara moći, da nametnu njihove globalističke zakone, koji su u suprotnosti svemu onom što predstavlja hrvatski narod i njegov identitet. Uopće se ne obaziru na to da su izabrani da rade u interese naroda koji ih je birao, da vladaju kao dobri gospodari, dobrima koja su im omogućili njihovi glasači, da ih predstavljaju i u njihovo ime donose odluke koje će im omogućiti život dostojan čovjeka, već su DOBRE SLUGE, LOŠIH GOSPODARA, što je pogubno za opstojnost RH i hrvatskog naroda, jer nas stavljaju u ponižavajući položaj običnih slugu pokornih stranih centara moći! Zastrašujuće je to po opstojnost hrvatskog naroda, što rade i kako rade, da jedan hrabar i ponosan hrvatski narod, koji se krvavo izborio za svoju slobodu, pretvaraju u sluge pokorne globalizacijske politike velikih svjetskih sila i EU-a! Hrvatska inteligencijo, hrvatski intelektualci, znanstvenici, pravnici, radnici, seljaci i branitelji, gdje ste?
