Hrvatski Fokus
Društvo

Kamo plovi ovaj brod!?

Kod Freda sve je lažno i protuhrvatski

 

„Dekadencija društva, odstupanje i rušenje svih moralnih uzusa građanskog društva, ograničavanje sloboda, stagnacija društveno-ekonomskih odnosa, isključivost (netolerancija prema svim drugima i drugačijem), potpuno preuzimanje kontrole nad čitavim društvom, migracije i najezde barbara, zlouporaba moći zadobivene službom u vojsci, u birokraciji  ili u gradskoj upravi u kojoj više nije sudjelovala urbana elita, čiji su članovi – još mnogo prije – iz aktivne službe otišli na razne administrativne položaje, koji su ih oslobađali obveza prema njihovim gradovima. Konačno, iz istog razloga sposobni ljudi u centralnoj vladi nisu mogli razviti korektivne mjere koje su bile potrebite protiv ovih sistemskih slabosti, jer se od njih krila istina, jer su bili prepušteni nesposobnim ili potkupljivim suradnicima ili, jer su ih spletkaroši kojima su bili okruženi, sprječavali da se održe na vlasti. Odgovornost za pojedinačne poraze, mogu se gotovo listom pripisati iskvarenosti administracije“.

E, pa, drage moje Hrvatice i Hrvati, ovo vam nije analiza našega današnjeg  društvenoga stanja u svijetu i u Europi, nego su ovo samo neki od zaključaka o uzrocima pada Rimskog carstva, a iz pera su nekih svjetski poznatih povjesničara.

Nažalost, ni nama sada, budućnost nije baš niti svijetla niti ružičasta. Jer, i ovaj put, povijest će nam se, kako je sada počelo, opet ponoviti. Niti su prognoze manje crne niti obećavajuće. Pa su tako o sadašnjem stanju u svijetu i kod nas, iznosili i iznose svoje sudove  mnogi analitičari. I oni umni  i oni manje umni. A ima i onih, koji bez ikakva pokrića lupetaju toliko da se čovjeku smuči od gađenja. I tek onda, počinješ shvaćati da  je i naša civilizacija dotakla dno dna.

Jeste li ikada do sada čuli, dragi moji Hrvati i Hrvatice, nekoga tko uspoređuje pobačaj s klanjem pilića? Ili ste bilo kada nešto slično pročitali. Sigurna sam kako niste. Jer nešto takvo ne može izustiti niti napisati nitko tko ima bar jedno malo zrnce pameti u svojoj glavi. Pa, tko bi mogao izjaviti nešto tako sumanuto i degutantno. Nešto tako monstruozno. Ali očito našao se jedan lik „sav u svjetskom trendu“, s iskrivljenim  mentalnim sklopom i nedostatkom  ljudskosti i empatije, a bome i inteligencije i obrazovanja, pa je, tako, taj umni i svestrani lik, iznio svoj sud o nekim našim i svjetskim vitalnim problemima, a sve to u centru naše, još umnije, europske administracije. Pa je taj, nažalost  naš  umnik, koji niti je poznat niti je svjetski priznat. te su te i takve umotvorine, tko zna pod čijom kontrolom  pisane, obznanio kao svoje, cijeloj Europi i cijelom svijetu. I mada nisam namjeravala pisati  o takvim individuama koje ni po čemu dobrom ne zaslužuju  ničiju pažnju, ipak nisam mogla odoljeti i ništa ne napisati o jednom takvom liku. Ali, nije zgorega, o njemu malo prozboriti i obnoviti znanje. Jer, mi Hrvati lako zaboravljamo!!!

Dakle, radi se o jednom našem europarlamentarcu, o Predragu Matiću, zvanom Fredi.

A Fredi je svojim radom i djelovanjem, to se mora priznati, osvjetlao obraz cijeloj Hrvatskoj. Nemjerljiv je njegov doprinos u borbi za ženska prava, a njegovo izlaganje tj. rezolucija koja  je usvojena, dočekana je s pljeskom i ovacijama. Zato sam sto posto sigurna kako će ovaj njegov veliki europski uspjeh ući u anale svih svjetskih zdravstvenih organizacija i ustanova, kao i EU parlamenta.

A svoj uspjeh i svoju rezoluciju o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima žena, komentirao je i u jednoj TV emisiji, te se posebno osvrnuo i na priziv savjesti, te kao svaki pravi ekspert za tu određenu tematiku kazao: ‘Netko tko ne može napraviti pobačaj ne bi se trebao baviti medicinom. Jer, ne možeš biti ni ginekolog, ako ne možeš izvršiti abortus.’

Kakav priziv savjesti?

Kakav novi život?

Kakvo formirano živo biće?

To je sve retrogradno, kažu i liberali.

‘Ne možeš biti mesar ako nisi u stanju zaklati pile ili svinjče, ne možeš’, tvrdi Matić.

‘Je li abortiranje nerođenog djeteta isto što i klanje pileta ili svinjčeta?’ komentirala je Matićevu usporedbu saborska zastupnica Marija Selak Raspudić, nazvavši je ‘monstruoznom’.

‘Svesti liječnike na mesare, a pobačaj nerođenog djeteta na klanje pileta ili svinjčeta, govori sve o našem ‘slavljeniku’ i osjetljivosti njegovih moralnih načela. A savjesni građani, upravo su liječnici koji u prvi plan stavljaju etičnost svoje prakse, ljekarnici kojima je profit manje važan od njihovih uvjerenja, novinari koji odbijaju reklamirati koruptivnu vlast, ili mesari koji pokvareno meso ne žele pretvoriti u ćevape, dakle građani koji se preispituju, noćna su mora svake vlasti jer joj pokazuju da je, u slučaju da zastrani, ima tko svrgnuti’, zaključila je Selak Raspudić.

A Matić je bio kandidat SDP-a, čiji je i član.

Ma, bravo, bravo Matiću! Bravo drugovi iz SDP-a! Bravo drugovi antife!!! Bravo za sve one koji su delegirali ovakvu „veličinu“! Bravo, bravo!!!

Izvršili ste sve što vam je naređeno, ali ste i urušili svoj ugled, tj. ono što vam je od ugleda, ako ste ga ikad i imali, još ostalo, i pokazali cijelom svijetu na kojem ste i kakvom ste nivou. Još uvijek.

No, mora se priznati: Hrvatska je prepuna takvih zatupanaca, neznalica i klimavaca iliti „punjenih ptica“, kako neki tepaju od milja našem Frediju.

A, takvih kao naš Fredi, ima i lijevih i s desnih.

Mudro su se rasporedili i pružili svoje pipke na sve strane. Zasjeli su i u Vladu, umrežili se na rukovodeća mjesta u poduzećima, uvukli se na fakultete, u državne ustanove, drmaju kulturom i obrazovanjem, svim medijima… I nema gdje ih nema.

Vidjeli smo ih nedavno i u Brezovici. A uskoro će krstariti i Titovim stazama revolucije, sve do ponovo uspostavljenog trga njihovog voljenog maršala.

I svi su kao tolerantni. Svi su kao liberalni. I svi kao brane ljudska prava.

– Pa tako se i brane ljudska prava!

‒ Ma, o čemu to ti pričaš, moja Monika!? Kažeš  kako se tako brane ljudska prava! A gdje ih je to još Matić branio? Je li ih branio dok je kao navodni branitelj-dragovoljac, dragovoljno „čekio“ u podrumu da ga dođu neki drugi osloboditi.

I dok su naši dragovoljci goloruki branili od najezde srbočetničkih okupatora svaki pedalj ove naše Svete zemlje, dotle je naš Fredi prisilno mobiliziran i vraćen u Vukovar iz Crikvenice i tamošnjeg dječjeg odmarališta, gdje je iz  straha zbrisao. Pobjeći iz Vukovara i ostaviti ga na milost i nemilost agresoru, može samo kukavica i dezerter.

Jer, prvi i jedini motiv svakog domoljuba je biti branitelj, braniti svoje…I obraniti svoj dom, obitelj i rodni grad.

‒ Istina, ako si pravi branitelj. Zato, molim te, ne lupetaj! Kažeš da je Matić branio… Je li stvarno?

Je li ikoga branio i obranio dok je bio ministar branitelja u Vladi Zorana Milanovića? Nije!

Je li ih branio kada je došao iz srbijanskih logora? Nije! Najprije je imao PTSP, a onda je ekspresno ozdravio i postao ministar u Vladi Zorana Milanovića. Je li tada, kao ministar branitelja i bivši logoraš, tražio kažnjavanje odgovornih za zločine? Je li tada tražio, u svoje ime i u ime svih logoraša, odštetu za zlostavljanja, mučenja, silovanja i ubijanja zatočenika?

Nije! Nije! Nikada!!!

Naprotiv! Izrugivao se s braniteljima, namještao i dozvoljavao falsificiranje podataka o žrtvama, zajedno sa Bojanom Glavaševićem i ostalom svojom bratijom.

Bio je on, kako sam tvrdi, u tri logora. Bio je i vukovarski branitelj i bivši ministar branitelja, a sada je i europarlamentarac. U nekoliko navrata govorio je, a u svome autobiografskom uratku opisao „svoja potresna iskustva“ kao zatočenika, iz logora: Stajićevo, Niš i Srijemska Mitrovica.  

‘Svaki od tih logora imao je dobre i loše strane. Stajićevo je bila štala za životinje, uvjeti su bili najgori. Niš i Mitrovica su u stvari zatvori, ali prema nama se ponašalo kao prema logorašima, znači nema elemenata zatvora. Tako da je teško reći, u Nišu je najgore recimo bilo što se tiče tih stražara, čuvara, koji su nas životinjski maltretirali. To su djeca, klinci od 18 godina koji su svakog dana bili sve gori. Dakle, kad misliš da ne može biti gore, on je ujutro još gori, pa je sutradan još gori”, svjedočio je Matić,

I „ništa lažno“.

‒ Nemoj tako, moja Lucija! Dao je naš Fredi, to se mora priznati, veliki doprinos u borbi za ženska prava. Pa „njegova“ usvojena rezolucija nije bez veze. Dočekana je s pljeskom i ovacijama. Sigurna sam da će ovaj njegov uspjeh uči u anale svih svjetskih zdravstvenih ustanova, kao i u anale EU parlamenta. Eto, vidiš! Tako se to radi!!!

I vuk sit i ovce na broju. I svi sretni i zadovoljni. Sretni i ljevičari, sretni i liberali. Sretni i antifa drugovi, i BaBe, i Dokumenta, i Klasići, i Pusići, i sve tzv. progresivne snage. Bio je pun pogodak. poslali Freda u Bruxelles. Jer ga sada “ceo napredni svet obožava”.

Pa, nije onda ni čudo, što je dobio krila nakon ovakvog svjetskog  uspjeha. Nije čudo ni što je kao kakav preponaš skakao u vis od sreće. A, nakon svega, ne treba nas čuditi ni njegova izjava:  „Kada se Hrvatska gleda iz Europe – teška smo seljačija!“.

I reče tako naš europeizirani Fredi, naša dika i ponos. Prozbori kao pravi urbani lik koji je svojim cjelokupnim radom, djelovanjem i pojavom, doprinosio ugledu Lijepe Naše.

Ma, pogledajte ga samo!!! Pogledajte taj pogled i te oči, tu bistrinu uma koja iz njih isijava, taj ponos koji ga krasi i toplinu kojom zrači. Tu kulturu njegovog ophođenja i tu urbanu uznositost koja iz njega isijava. Pravi je to pravcati gospodin.

Od glave do pete.

Pa, sjetimo se samo, ljudi moji dragi, njegovog cjelokupnog  doprinosa statusu naših branitelja, njegove uglađenosti i njegovog umnog i argumentiranog dijalogu s našim, još umnijim Bojančetom, iz onoga vremena kada je naš Fredi bio ministar branitelja u Milanovićevoj Vladi!

Pa, sjetimo se samo, ljudi moji dragi, i svega dobrog što nam je Fredi darovao! Sjetimo se i njegovog tadašnjeg doprinosa statusu naših branitelja!

Sjetimo se i njegovog umnog, sveobuhvatnog i svestranog dijaloga s njegovim suradnicima i s našim, još umnijim, Bojančetom.

Sjetimo se!

Vesna Nađ: Zakon o izmjenama i dopunama je praktički gotov. Ovo što se tiče HRVI, HRVI HVO, prve skupine smo dogovorili. Odnosno, izmjena članka 109. To predlažemo da ide na našu web stranicu.

Matić: Sad ćemo to još vidjeti. Dakle, znaš što bi rekao pokojni Njavro „i ja sam malo krvav ispod kože“. Sad će to malo sačekati. Noćas mi je pala na pamet ideja, dakle da se ja tu ogradim od ovih svih za koje se Fred itekako zalaže. Dakle ni jedan, baš ni jedan  neće nikada glasati ni za SDP ni za bilo koga, nego će glasati za onog ko ga je u stvari, sj..o u životu! Dakle, možemo li staviti ono što sam govorio na onom sastanku? Npr, do normalizacije, do ulaska BiH u EU. Dakle, oni neće ući još 20 godina u EU, dotle ćemo svi, naglašavam  i ja, biti mrtvi, a vjerojatno i većina ljudi. Da stavimo tako! Moramo pronaći neki način. Sad pogotovo neću stavljat svoja jaja u procjep radi njih. Neću! Želim im pomoći i hoću, al’ mora bit zaštićeno.

Fred će otići u Remetinec kad ukrade nešto Neće otići zbog 100%-tnih invalida, ovi mi dole j.bu mater, iz Busovače i odakle.

Glavašević: Ha! Ha! Ha!…

Matić: Ne će! Moramo stavit… Hoću da budem i ja i Ministarstvo zaštićeno. Ako prihvaćaju to, prihvaćaju. Ako ne prihvaćaju ‒ ćao!

Dakle, to će ostati sve u zapisnicima. Kada dođe njihov ministar, neka im to sve pruži i da. Ja im želim, ali moram biti zaštićen.

Dakle, ili to ili do stjecanja ovih ili onih mogućnosti da se po pitanju razriješi međudržavno… ta-ra-ra ili dok postanu uljuđena zemlja, a valjda u hrvatskom…

Mislim, mi nismo baš primjer da smo ulaskom u EU postali uljuđena zemlja, ali recimo do ulaska R BiH pa i onda stavite… Prihvaćam i to, pa ćemo vidjeti kako ćemo i šta ćemo.

Glavašević: Što bi rekli nadrealisti: „Busovača, zdravo, zdravo!“

Nađ: Na sastanku ste rekli kad se steknu objektivni uvjeti za potpisivanje sporazuma.

Matić: Dakle, kada uđu u EU i steknu sve, recimo tako. Znači, u EU neće ući nikada! Prije će se raspast EU nego što će se steći uvjeti za ulazak BiH.

Glavašević: Ha! Ha! Ha!

Matić:I kad uđu u EU i kad se steknu uvjeti, dotle su kod nas na isplati.!

Glavašević: Zdravo-o-o.ooo!

Matić: Pa, j..o te, to im ni tata ne bi dao. Otprilike tako. Međutim, tu imamo žrtvi sa hrvatske strane, Nedeljka Vejnovića. Znači, moramo se usuglasiti da li ćemo ići sa devet žrtava ili bez njega sa osam žrtava.

Nađ: Nedeljko Vejnović je ekshumiran također  na tom području u pojedinačnoj grobnici.

 Matić:Znači, on je Srbin kojeg su pošpricali naši i bacili zajedno sa ovima.

Nađ: Ne, ne, on je nađen u…

Grujić: U pojedinačnoj grobnici.

Nađ: Pojedinačna grobnica. Ali na tom području.

Glavašević: HA!, HA! HA! Bože me prosti!

Grujić: Mi obilježavamo mjesto masovne grobnice.

Nađ: Da!

Matić:U mojoj nekakvoj prosudbi potpuno je krivo ako mi napravimo za cijelo selo.

Nađ: I ja isto to mislim.

Matić: Ako nađemo, tamo negdje pet, negdje deset… Ali, to smo imali u praksi dosad.

Grujić: Mi imamo po zakonu…

Matić: Prvo je nađen u masovnoj grobnici.

Glavašević: Svi koji su ušpricani…

Matić: Znači, mi govorimo o mjestu masovne grobnice.

Grujić: Zakon o obilježavanju masovne grobnice, govori o masovnoj grobnici

Matić: Je li taj o masovnoj?

Nađ: Nije, taj je o pojedinačnoj.

Matić: Imamo tri osobe u masovnoj grobnici i šest osoba ispod nečijih grobova. Je.i ga!

A onda imaš metar dalje ili 5 metar dalje još njih nekoliko oni ne potpadaju pod tu priču. To je vrlo delikatno. To ne može tako!

Glavašević: Nemere!

Matić: Znači, stvar je definicije.

Grujić: Jedino rješenje je da nađemo još jednoga na brzinu tamo. Pa da pokrijemo to!

Matić: Kako to napraviti?

Grujić: Kažem, jedino ga na brzino još jednog nađemo, pa da bude devet tamo.

I tako su se otprilike, dragi moji Hrvati i Hrvatice, pripremale i nastavljale pripreme za veliku muljažu. Glavni muljatori su tada vodili i glavnu riječ, a naš Bojanče je, kao mali od kužine statirao i ponekad ubacivao pokoju „mudru besjedu“ koju je, s vremena na vrijeme, osvježavao svojim „zdravim  smijehom i humorom i svojim mudrim doskočicama“.

Zdravo Busovačo!

Zdravo Prijedore!

‘Pokušavaju me kompromitirati, ali u ovom nema ništa kompromitirajuće. Sve je čisto i zakonito, a ja barem znam tko mi jest prijatelj, a tko nije’, prokomentirao je   bivši ministar branitelja Predrag Matić objavu nekoliko audio snimki s kolegija njegovog ministarstva održanih koncem 2014. godine.  

‘U razgovoru se volim služiti šalama, pa čak i crnim humorom, a ponekad i opsovati. Valjda tako izbacujem stres. No, službeni zapisnici su jedini dokument iz kojega je sve vidljivo.

Ma, pogledajte ga dobro, ljudi moji dragi!!! Kako možete tako? Kako ga možete toliko kompromitirati?

Ta, on odiše kulturom i profinjenošću! A tek onaj njegov bistri i otvoreni pogled. Pa ono visokoumno čelo. 

Ma, nije mu ravan ni veliki Einstein, vjerujte mi!

‒ E, moj Matiću, moj Matiću! Komplekse kakve ti imaš, imaju još samo, ne naši mudri seljaci, nego tzv. seljačine koje su po prvi put promolile nos u tzv, zapadni kulturni svijet.

Kažeš „Kada se Hrvatska gleda iz Europe – teška smo seljačija!

Ma, jesmo li stvarno!? Pa tko si ti da nama držiš lekcije?

Matiću, Matiću! Pogledaj se malo u ogledalo! Valjda ćeš bar nešto shvatiti! Jer, stara poslovica kaže: Čega se pametan stidi, budala se ponosi.

A sada, za sve one koji nemaju pojma koliki je doprinos našega Fredija u borbi za našu slobodnu domovinu Hrvatsku, prenosim sa stranica Googlea i njegov #bogati“ životopis. I nije „ništa lažno“. I sve je „ovjereno“ kod jednog poznatog javnog bilježnika.    

„Predrag Matić Fred, rođen je 2. lipnja 1962. godine u Požegi. Osnovnu i srednju školu završava u Vukovaru, a dvogodišnji studij na Pedagoškom fakultetu u Osijeku gdje stječe zvanje nastavnika razredne nastave. Dragovoljac je Domovinskog rata i hrvatski ratni vojni invalid. Nakon aktivnog sudjelovanja u obrani Vukovara biva zarobljen i odveden u devetomjesečno zatočeništvo u tri srbijanska koncentracijska logora. Za svoje junaštvo i zasluge u obrani Domovine odlikovan je s devet najviših državnih odlikovanja i medalja te više pohvala i nagrada. Umirovljeni je brigadir HV-a.

Nakon rata radio je u Kabinetu načelnika Glavnog stožera OS RH i obnašao dužnosti šefa Ureda općih poslova i Glasnogovornika GS OS RH (1994.- 1998.). Prvi je šef Kabineta ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata (1998.- 2000.)

Savjetnik potpredsjednice Vlade RH i ministrice hrvatskih branitelja (2004.- 2005.)

Vanjski član saborskog odbora za obranu (2008.- 2009.)

Član upravnog odbora Transparency Hrvatska (2008.-2010.)

Posebni savjetnik Predsjednika RH za branitelje (2010.- 2011.)

Ministar branitelja u SDP-ovoj Vladi (2011.- 2016.)

Član Glavnog odbora SDP-a (2016.)

Saborski zastupnik SDP-a u 8. i 9. Sazivu Hrvatskog sabora

Član Predsjedništva SDP-a (od 2016.)

U Europski parlament izabran je 2019. Član je odbora za ribarstvo, kulturu i obrazovanje te zamjenski član odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost.

Napisao je, kako kažu, i vrlo uspješan ratni roman „Ništa lažno“ o obrani Vukovara i zatočeništvu u srpskim logorima. Knjiga je doživjela osam izdanja.

Pa to je bilo i za očekivati. Jer, sve što je napisano i u romanu i u životopisu, „čista je istina“!

I nije „Ništa lažno“.

Vera Primorac

Povezane objave

O prostati urolozi, patolozi onkolozi…

HF

Antisemitizam u djelu Píja Baroje Baroja ispituje svoju bolesnu domovinu  

hrvatski-fokus

Naučimo ih razgovarati

hrvatski-fokus

Šah kao izborni predmet

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više