A Duba se gura…
U grlu je zapela kost:
Čiji je Pelješki most?
Velika je znatiželja puka.
Javio se barba Luka.
Sve okolo neistinama vrvi.
O mostu sam govorio prvi.
Mi smo radove otvarali.
Drugi su ih zatvarali,
Od izbora do izbora.
O tome nema zbora.
Taj most Hrvatsku spaja.
Povezuje dva mala kraja.
Svima je sad jasno
Da nikad nije kasno.
Kasno bi to ipak bilo,
Da se BiH u EU primilo.
Bila je to prilika zadnja,
S HDZ-ova političkog pladnja.
…
Ta velebna građevina,
Naraštajima ostavština,
Od Slovenca projektirana,
Od Kineza izgrađena
EU novcem plaćena.
Svima koji to žele,
Tu je za nove podjele.
Priča se iz dana u dan,
Tko je najviše zaslužan,
U ime cijele nacije,
Za spajanje konstrukcije.
…
Na otvaranju mosta će tek,
Biti pravi HDZ-ov dernek.
Po protokolarnom slijedu,
Svi će biti u nekom redu.
Kad zasvira slavlja truba
U prvi red gurat će se Duba.
Nek’ svijet vidi i zna
Da je ona za sve zaslužna.
Nigdje je se ne vidi i ne čuje
U Europi puno odlučuje.
Sve prati iz svoje niše.
Odlučivat će još i više.
…
To su možda pusti snovi.
Na otvorenju će biti neki novi.
Možda se u narodu desi klik.
Ostat će samo predsjednik.
Ovaj što ga sad zvali nisu.
Nije bio na njihovu popisu.
…
Briga njega za taj popis.
Briga njega za HDZ-ov propis.
S tim se on nimalo ne gnjavi.
Vodi brigu o cijeloj državi.