Europa primjetnije slavi elektromobilnost već dulje od 10 godina
Trenutačna prometna partitura je raznobojna i na nju utječu brojne direktive i ciljevi, kao i poticanje kupnje ekološki prihvatljivih vozila, naročito u Europskoj uniji.
Europa primjetnije slavi elektromobilnost već dulje od 10 godina. Pritom ni Hrvatska nije imuna na brojne obveze kako bi se udio električnih automobila povećao te posljedično smanjile emisije štetnih plinova i pomoglo u ostvarenju vizije o klimatski neutralnom Starom kontinentu do 2050. godine. Primjerice, Strategija niskougljičnog razvoja predviđa da bi do tada čak 35 posto hrvatskog voznog parka trebalo biti električno.
Najznačajniji i jedan od najstarijih europskih ‘poguranaca’ u tome svakako je poticanje kupnje ekološki prihvatljivih vozila. U Hrvatskoj su ti poticaji izdašni i na sceni već nekoliko godina te je, među ostalim, zahvaljujući njima tržišni udjel novoregistriranih električnih vozila probio granicu od jedan posto u ukupnom broju novih automobila. U nekim državama poput Norveške na njih već otpada više od polovice novih vozila.
Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU) je u 2021. osigurao 105 milijuna kuna za sufinanciranje kupnje energetski učinkovitih vozila – 90 milijuna za fizičke i pravne osobe te 15 milijuna za javni sektor. Osim toga, ove godine izmijenjen je način prijave u odnosu na dosadašnji koji je često prozivan zbog kratkog roka (tzv. metode najbrži prst).
Proizvođači, predstavnički uredi, generalni zastupnici i uvoznici tako sada u sustav prijavljuju vozila koja mogu isporučiti i za koja je moguće ostvariti sufinanciranje. Oni pritom ističu kako je nov način velik korak naprijed te je sada kupnja električnih automobila još jednostavnija. Naravno, on bi mogao biti još bolji kada bi poticaji bili dostupni tijekom cijele godine. Ili, barem u većem dijelu godine.
Uravnotežena utakmica
Također, novi Zakon o gradnji predviđa da parkirališna mjesta u novim stambenim zgradama i oko njih trebaju imati predinstalaciju za postavljanje punionice električnih automobila. Dakle, novih inicijativa kako bi zvijezda elektromobilnosti sjala još sjajnije ne nedostaje.
Ali, to nije sve jer europski donosioci odluka redovito podastiru nove prijedloge koji bi trebali odigrati jednu od presudnih uloga u općoj dekarbonizaciji i energetskoj tranziciji Europske unije.
Trenutačno, jedan od europskih aduta je vodik, posebice onaj iz obnovljivih izvora, kao i vodikova energetska tehnika. Razlog je dobro poznat – oni mogu održivo pridonijeti postizanju klimatske neutralnosti i smanjenju emisija iz svih grana prometa – cestovne, željezničke, pomorske i zračne.
Stoga, više je razloga zbog kojih je trenutačno vrlo nezahvalno govoriti o tome tko će više pridonijeti održivosti prometa te hoće li, možda, električna energija i vodik pritom voditi uravnoteženu utakmicu.
Međutim, može se reći kako je taj prvi i najlakši kemijski element u periodnom sustavu danas tamo gdje je elektromobilnost bila prije petnaestak godina. Drugim riječima, tada je automobilska industrija stidljivo krenula u razvoj električnih vozila te je tek nekolicina najhrabrijih proizvođača u svojoj ponudi imala električni automobil. No, ubrzo je ‘pod čizmom’ raznih direktiva, subvencija i ubrzanog tehnološkog razvoja značajnije krenula u razvoj elektromobilnosti.
Ako se ove činjenice preslikaju na vodik, tada se primjećuje kako se trenutačno na tržištu jednako tako može kupiti svega nekoliko osobnih automobila na vodik, ali i da se već potiče kupnja kamiona i autobusa s gorivnim člancima.
Brže punjenje
No, hoće li vodiku trebati jednako tako petnaestak godina da uopće uđe u izbor za novi automobil u kućanstvu, zauzme mjesto u floti gospodarskih vozila neke tvrtke ili pokuša zamijeniti autobuse na dizelska goriva u gradskom prijevozu, teško je reći. Jer, i na vodikova vozila snažno utječu tehnološki razvoj, odluke automobilske industrije o ulaganjima u njih, iskorak tvrtki u postavljanje odgovarajuće infrastrukture te poticaji i državni upliv u prijevoz.
Uz približno jednak doseg, sadašnja prednost vozila s gorivnim člancima na vodik zbog kojih bi njihovo prihvaćanje, pa samim time i tranzicija, mogla biti brža od one na električne automobile je primjetno brže punjenje.
Međutim, tehnologija i ovdje redovito čini svoje te se svaki novi model vozila koje pokreće elektromotor koristeći električnu energiju trudi imati veći doseg i korisniku omogućiti brže punjenje baterija. K tomu, još uvijek je jednostavnije i primjetno jeftinije izgraditi mrežu punionica električnih vozila nego onih s baterijama i gorivnim člancima s vodikom.
Čipovi, kaučuk i maslačak
Na koncu, mnogo puta izrečena tvrdnja kako se na plin i struju grije i kuha, na dizel ore, a na benzin vozi odavno ne stoji. Jer, svijetom trenutačno prometuje više od 10 milijuna električnih automobila, uz sve više autobusa koji koriste vodik ili, primjerice, stlačeni prirodni plin (CNG). Također, u raznim fazama razvoja, ispitivanja i korištenja su električni trajekti, jedrilice i tankeri, kao i vlakovi i zrakoplovi u kojem vodikovi gorivni članci pokreću elektromotor.
Trenutačna prometna partitura je, dakle, raznobojna i na nju, uz spomenute direktive i poticaje, utječu i cijene energenata. Stoga, teško je i nezahvalno procjenjivati kako će današnje aranžiranje prometnih koreografija utjecati na to koliki će tržišni udjel imati automobili s motorom s unutarnjim izgaranjem, električna te vozila na vodik ili, pak, hoće li neka država ispuniti svoj cilj u primjeni biogoriva do konca ovog desetljeća.
Prognoza je tim teža ako se u jednadžbu uključi mogući nedostatak čipova ili, primjerice, kaučukovca – sirovine koja se koristi u proizvodnji automobilskih guma. No, tada možda uskoči spasitelj maslačak koji se kao ekološka alternativa kaučuku može upotrebljavati u proizvodnji automobilskih guma. A, to se ionako već radilo u nekadašnjem Sovjetskom Savezu.
