Hrvatski Fokus
Vanjska politika

Posljedice Afganistana: jeziva misija i idealistička oholost

Osim katastrofe za same Afganistance, zbog povlačenja američka sigurnosna jamstva izgubila su vjerodostojnost drugdje u svijetu

 

Renaud Girard je francuski novinar američkog podrijetla, autor nekoliko knjiga o svjetskim temama, posebno o Bliskom istoku. U ovom oštrom komentaru afganistanskog debakla prepoznaje poraz kakav je, otvoreno se pozivajući na kolaps njemačke carske vojske na kraju Prvog svjetskog rata. Je li to preuveličavanje ili nepopustljivo imenovanje kolapsa naloga? Girard realistički promatra faktore koji su pridonijeli trenutnoj situaciji, tražeći od nas da ih razumijemo i njihove posljedice, dok talibani idu od grada do grada, krećući se prema Kabulu.

Prvo, važno je napomenuti da Girard ne dovodi u pitanje izvorni cilj ući u trag i poraziti počinitelje napada 11. rujna u New Yorku i Washingtonu: to bi značilo strategiju progona i uklanjanja Al Qaede, ali onda odlazeći. Ipak, jeziva misija i idealistička oholost ubrzo su pretvorili taj uski projekt u mnogo opsežniji projekt za preinaku Afganistana, u duhu visokoumne promocije demokracije i neokonzervativizma. Početna namjera poraza fanatičnog protivnika postala je plan izgradnje nacije i modernizacije. Budući povjesničari morat će razmisliti o tome kako je došlo do ove metamorfoze i je li ta težnja da se afganistansko društvo preuredi u liberalnu demokraciju bila doista vjerojatna. Je li jednostavno prerano napušteno – ili je jednostavno preuzelo previše transformacijske sposobnosti bilo koje okupacijske sile? Što god budući povijesni sudovi pronašli, odlučujući se za ambiciozni projekt demokratizacije, Sjedinjene Države su, prema Girardu, obećale afganistanskoj mladeži o demokratskoj budućnosti koju sada ne uspijevaju održati. Osjećaj izdaje zasigurno će biti dio gorkih posljedica odlaska Afganistana.

Osim toga, unatoč općenito shvaćenoj političkoj polarizaciji u Sjedinjenim Državama, Girard ističe značajan kontinuitet u vanjskoj politici između Trumpa i Bidena: obojica su inzistirali na svojoj namjeri da se povuku iz Afganistana, iako zbog različitih osobnih sklonosti i političkog konteksta. Ipak, činilo se da je Trump barem povlačenje uvjetovao ispunjavanjem određenih uvjeta od strane talibana. Nikada ne ćemo saznati kako bi on reagirao na kršenja Doha sporazuma koje Biden sada tolerira. U svakom slučaju, domaći američki politički diskurs koji Bidenovu administraciju tretira kao dijametralnu suprotnost od svog prethodnika trebao bi se suočiti s činjenicom ove čudne podudarnosti u smislu napuštanja Afganistana.

Posebno valja istaknuti očigledan nedostatak opsežnog planiranja od strane Bidenove uprave o tome kako odgovoriti na napredak talibana i ranjivost afganistanske vojske. Kao da uprava jedva vodi računa o kršenjima uvjeta iz Dohe. Nadalje, čini se da je patchwork politika koja se odnosi na ubrzane vize za afganistanske prevoditelje koji su podržavali američku vojsku sastavljena u zadnji čas i u hodu, kao odgovor na pritisak javnosti, iako je problem trebalo predvidjeti. Čini se da nema ni velikog plana za budući val drugih afganistanskih izbjeglica – onih koji nemaju tvrdnje da su bili zaposleni kod Amerikanaca ili njihovih saveznika, ali koji jednostavno žele pobjeći od napada talibana. Hoćemo li uskoro svjedočiti još jednoj krizi raseljavanja, kako se to dogodilo u Siriji 2015. godine? Kamo će put destabilizacije odvesti ove izbjeglice – kroz Tursku i EU? Nitko od njih ne će lako prihvatiti novi val raseljenih osoba. Oduševljeni doček s kojim su se izbjeglice susrele u Njemačkoj prije sedam godina neće se ponoviti. Međutim, niti će se moći kriviti Afganistanci što su pokušali pobjeći od brutalnosti talibanskog režima. U tijeku je kriza, istovremeno humanitarna i politička, koju je Washington trebao predvidjeti, budući da je to izravna posljedica brzog povlačenja. Međutim, niti će se moći kriviti Afganistanci što su pokušali pobjeći od brutalnosti talibanskog režima. U tijeku je kriza, istovremeno humanitarna i politička, koju je Washington trebao predvidjeti, budući da je to izravna posljedica brzog povlačenja. Međutim, niti će se moći kriviti Afganistanci što su pokušali pobjeći od brutalnosti talibanskog režima. U tijeku je kriza, istovremeno humanitarna i politička, koju je Washington trebao predvidjeti, budući da je to izravna posljedica brzog povlačenja.

Na kraju, Girard iznosi realnu procjenu globalnih posljedica povlačenja. Osim katastrofe za same Afganistance, hajka također znači da će američka sigurnosna jamstva izgubiti vjerodostojnost drugdje u svijetu. Američki protivnici odsada će sumnjati u američku upornost, a percepcija Bidena kao slabog bit će pojačana. U tom će smislu biti jasan kontrast s njegovim prethodnikom. Upravo taj osjećaj slabosti u sadašnjoj Bijeloj kući potiče talibane da ignoriraju svoje obveze iz Dohe.

Također možemo predvidjeti da će američki saveznici izgubiti povjerenje. Girardov zastrašujući komentar “Da sam na Tajvancu, bio bih jako zabrinut” reže do kosti. Manje, ovisne države koje računaju na sigurnost Amerike, ali koje su sada prisiljene sumnjati u pouzdanost svog zaštitnika mogu ili uložiti agresivno u vlastite sigurnosne kapacitete – i na taj način steći stupanj autonomije za neovisne operacije – ili mogu zaštititi svoje oklade i istražiti ograničeni smještaj sa moćima koje im prijete. Drugim riječima, rezultat opaženog slabljenja američkog sigurnosnog kišobrana, što je jedini zaključak koji se može izvući iz Afganistana, može navesti ranjive države da uravnoteže svoje strategije između Sjedinjenih Država i kontradiktornih sila. Ova vrsta „zaštite od oklade“ teško da će povećati američki utjecaj – takav je zaključak Girardove trijezne procjene troškova neokonzervativnog prevladavanja.

Njegova zaključna napomena, međutim, predstavlja najznačajniji izazov američkoj sigurnosnoj strategiji. “Europa bi se dobro pripremila.” Dakle, izvan bilo kakvih nagađanja o značenju afganistanskih događaja za sukob s islamizmom, Girard ukazuje na posljedice američkog povlačenja za europsku obrambenu politiku. Međutim, ne samo povlačenje, već nagli i jednostrani karakter odluke, bez pažnje na nepredviđene okolnosti, moglo bi Europljane upitati pita li ova srednjoazijska epizoda baca svjetlo na pouzdanost američkih sigurnosnih obveza u Europi: stoga afganistanski ishod postavlja pitanje NATO-a i moglo bi ponovno otvoriti razmatranje o strateškoj autonomiji Europe. To je rasprava koja će se odigrati posebno u Parizu. U međuvremenu, za Washington,svaki korak naprijed iz Afganistana morat će uključivati ​​napore za ponovno uspostavljanje vjerodostojnosti američkih zaštitnih kapaciteta, zajedno s realnim priznavanjem granica američkog utjecaja.

Russell A. Berman, https://www-telospress-com.translate.goog/the-consequences-of-afghanistan-comments-on-girard/?_x_tr_sch=http&_x_tr_sl=en&_x_tr_tl=hr&_x_tr_hl=hr&_x_tr_pto=ajax,se,elem,sc

Povezane objave

Lustracija u Poljskoj se nastavlja

HF

Merrick Garland favorizira Huntera Bidena?

hrvatski-fokus

Pola stoljeća od tragične smrti

HF

Izvršni direktor YouTubea uvjerava elite iz Davosa da će nastaviti kontrolirati narati

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više