Jača bošnjački radikalizam u pokušajima krivotvorenja vlasničkog lista beha zajednice
Bosna i Hercegovina pod vlašću prijeratnih i ratnih Muslimana te poslijeratnih Bošnjaka, po svim parametrima kojima vlada politička vrhuška tog naroda je Sjeverna Koreja u Europi. Bez ikakvih pokušaja, s bilo koje strane svjetske zajednice, da ih se zaustavi još u vrijeme agresije na Hrvate a zatim i u troipolgodišnjem vjerskom beha ratu, kada su se na putu unitarizacije i centralizacije beha društva koristili ratnim zločinima svih vrsta, danas su postali nezaustavljivi. A uvijek kada su neka ideologija i njene vođe nezaustavljivi, oni su brutalniji, agresivniji i dakako isključiviji i netolerantniji. Postaju i postali su u Bosni i Hercegovini nedodirljivi.
Ono što bošnjačku ideologiju čini opasnijom i od samog komunističkog režima, što je izjednačava s osmanizmom, na tim prostorima je činjenica korištenja vjerskog islamskog terorizma u svojoj vladavini. U svim društvima svijeta vrlo je opasan vjerski radikalizam, no razarajuće je opasan u multivjerskim zajednicama, kakva je islamsko-katoličko-pravoslavna bosanskohercegovačka. Da se situacija otela svakoj kontroli, i da je Bosna i Hercegovina oteta ne samo Hrvatima i Srbima već i Europi, vidljivo je iz svakodnevnih bošnjačkih, vrlo radikalnih, reakcija na svaki hrvatski ili srpski pokušaj vraćanja zemlje svim njenim narodima. Jer, Bosni i Hercegovini je turskom okupacijom i prisilnom islamizacijom, pocijepan i krivotvoren vlasnički list koji je, prije Osmanlija, glasio na autohtoni domicilni hrvatski narod, jedan kroz jedan. Od tada osmanlijskim genocidom i konfesiocidom Bosna i Hercegovina je u vlasništvu jedan kroz tri.
Svako današnje drugačije pisanje bosanskohercegovačkog vlasničkog lista bilo bi krvavo i brutalno kao što su ga pisali i zločinima svih predznaka ispisali Turci u, gotovo, polutisućljetnoj okupaciji. Čudi, stoga, toliki bošnjački radikalizam u pokušajima krivotvorenja vlasničkog lista beha zajednice i tolika kršćanofobija koja nema granica, ne birajući sredstva u realiziranju onoga što nije uspjelo ni njihovoj mati Turskoj, da Bosnu i Hercegovinu upišu u svoje islamsko vlasništvo jedan kroz jedan. Bošnjačko otimanje Bosne i Hercegovine, domovine i Hrvata i Srba, i Bošnjaka, destabilizirajuće je i za onako stalno podrhtavajući mir na toj europskoj periferiji. Okupatorsko ponašanje Bošnjaka kao apsolutnog vladara Bosne i Hercegovine i njenog stopostotnog vlasništva, nepriznavanje je njene povijesne specifičnosti. I bez obzira što je prisilno specificizirana i turcizirana, to je nepriznavanje i njene nacionalno vjerske šarolikosti, potvrđene i priznate kroz sve dogovore o njenom, stalno mijenjanom, ustroju u prošlosti, kao i u ovom zadnjem pokušaju svjetske zajednice u Daytonu, kada je potvrđena suverenost i konstitutivnost njenih naroda, kao temelj njezine opstojnosti.
Nažalost, tu činjenicu koju je i svijet priznao i ugradio u njene nove daytonske temelje na kojima je pokušava i izgraditi u koje daytonisti nisu dali mjesta turcizmu, što je znak nove beha zajednice naroda europskih vrijednosti, bošnjački lideri svih predznaka ih ruše, i na tom, već pomalo razbacanim materijalom, ugrađuju svoj unitarističko centralistički, islamsko radikalni svijet.
Svaki hrvatski ili srpski, pa čak i europski prijedlog izgleda buduće beha zajednice, na daytonskim temeljima suverenosti i konstitutivnosti naroda, jednakosti i ravnopravnosti, zajamčene demokratske slobode da svaki narod bira svoje predstavnike u entitetskim institucijama ili u bosanskohercegovačkom tronacionalno ustrojenom Predsjedništvu, biva žestoko napadnut iz svih bošnjačko muslimanskih centara. I upravo ta radikalna bošnjačka agresija na sve civilizacijske, demokratske i europske stečevine vodi u diobu zemlje baš po tim ideološkim granicama, islamskog radikalizma, srpskog secesionizma i hrvatskog europeizma. Ne može se dozvoliti bošnjačkim radikalnim asocijacijama da na svaki hrvatsko srpski razgovor o miru, o pravednom uređenju zemlje, po načelima kako je i ustrojena nova daytonska Bosna i Hercegovina, na bošnjačko-hrvatsko-srpskom tronožcu i da tako trodjelna bude u beha cjelini, isilovski agresiraju i prijete ratom, ne samo na beha prostoru, već i u regiji i Europi. Nemoguće je i pomisliti da u suvremenom svijetu izgrađene i življene demokracije ispunjene ljudskim pravima i vjerskim slobodama, pravima naroda na samoodlučivanje i biranje vlastitih predstavnika, ima takvih radikalista, poglavito s vjerskim fundamentalizmom, kojima je centralizam i unitarizam, veće pravo, veće dostignuće od teritorijalizacije zemlje, napose multinacionalni i multikonfesionalnih zajednica.
Na srpsko-hrvatsko razmišljanje, koje je u korist čak i običnom malom bošnjačkom čovjeku koji jedva sastavlja kraj s krajem, koji ne želi da provede cijeli svoj životni vijek u ratnoj spremnosti obrane neobranjivog, i obrane onog što nikako nije njegovo, o mirnom i civiliziranom razdruživanju beha naroda, strpani u vreću kao rogovi, na islilovski način reagiralo je Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca. Uobičajeno već papagajski ponavljaju mantru, okupljeni bošnjački intelektualci, “ODBACUJEMO DODIKOVE I ČOVIĆEVE PRIMITIVNE, RETROGRADNE I ANTICIVILIZACIJSKE IZJAVE O„RAZDRUŽIVANJU NARODA“. Mirno i demokratsko, pa čak i legalno pravo na razdruživanje, daleko je legalnije od bošnjačkog biranja Komšića u beha Predsjedništvo, koje je u beha slučaju jedini način uživanja svih sloboda, jednakosti i ravnopravnosti malobrojnijeg, hrvatskog, naroda, zasigurno nije i antivilizacijsko. No bošnjački unitarizam i centralizam s dimenzijama radikalnog islamizma da i to je po muslimanskoj definiciji civilizacijski vrijednosti, napredni čin, ugnjetavanja i iskorištavanja slabijih i malobrojnijih. Na tim islamskim principima prava i slobode nemuslimana počivaju i žive sve islamske zemlje, bez ikakva traga kršćana i kršćanstva. Stoga i oduzimaju pravo i Miloradu Dodiku i Daganu Čoviću predstavljanja svojih naroda, a to znači da Bošnjaci ne priznaju ni Srbe ni Hrvate u Bosni i Hercegovini, na način kako to, gotovo, sve islamske zemlje ne priznaju kršćane.
Eto ti nepobitnih dokaza o bošnjačkom vjerskom fundamentalizmu isključivosti, i otimanja Bosne i Hercegovine Srbima i Hrvatima ali i Ostalim, koje koriste kao oružje za negiranje prava kršćana. Bosna i Hercegovina ima, stoga, budućnost daleko sigurniju i prosperitetniju, mirniju i slobodniju u razdruživanju na tri entiteta, u beha cjelovitoj zajednici okruženoj i ograđenoj međunarodno priznatim beha granicama.
Ovo tim više što povijest nije zabilježila dug životni vijek multinacionalni i multikonfesionalnih zajednica, bez obzira koliki broj jednog naroda je branio i čuvao, jer svi ti entiteti, te šarene zajednice počivaju na giga nepravdi. A kako završe poznato je i Bošnjacima, današnjim osvajačima Bosne i Hercegovine. Prije negoli se opet u bosanskohercegovačkoj krčmi pogase svjetla, na svijetu je da zaustavi Bošnjake u otimanju Bosne i Hercegovine Hrvatima, Srbima, Ostalima i Europi. Pod vodstvom nekažnjenih muslimanskih ratnih zločinaca, Mlaćo, Cikotić, Džaferović, Genjac, Delić, Halilović…, bosanski i hercegovački tronacionalni zbirni entitet na putu je da postane europski Afganistan, pod vlašću „europskih talibana“, koje ni četvrt stoljetno prisustvo svjetske zajednice u toj „krčmi pogašenih svijetla“ ne uspijeva zaustaviti i pobijediti. Kao što ih nije ni Amerika pobijedila u Afganistanu, što je znak snažne povezanosti, na globalnoj razini, suvremenih islamskih terorista
