Obadva Komšića su ljevičari koji su političku karijeru započeli kao članovi Saveza komunista Jugoslavije
Jedan od najrazboritijih bošnjačkih političara, Haris Silajdžić, još je 2006. godine, kad je Željko Komšić prvi put glasovima Bošnjaka-muslimana izabran za člana Predsjedništva BiH koji bi trebao predstavljati i zastupati Hrvate, izjavio: „Smatram da, ako živimo u sistemu etničkog predstavljanja te ako Bošnjaci biraju bošnjačkog predstavnika, a Srbi srpskog predstavnika, nije pravedno prema Hrvatima da netko za njih bira njihovog predstavnika. Smatram da je to opasno za BiH i da će to građanima hrvatske nacionalnosti ogaditi BiH.“ (vidi: https://www.vecernji.hr/…/snimka-s-komsicem-iz-2006…)
Silajdžićeve riječi, dakle, ne samo da nisu naišle na odjek kod Željka Komšića nego je on 2018. godine ponovno pristao sudjelovati u izbornoj manipulaciji. A prije nekoliko dana napao je novog Visokog predstavnika za BiH Christiana Schmidta zbog slično Silajdžiću formulirane primjedbe na izborni zakon u BiH. (vidi: „Komšić odgovorio Šmitu: Tri glasačke kutije su anticivilizacijske“ –https://www.slobodnaevropa.org/…/%C5…/31446251.html)
Prezimenjak Željka Komšića, nekadašnja komunjara Ivo Komšić (doktorirao 1985. na temi „Dijalektika robnog oblika – Pretpostavke dijalektike diskontinuiteta u Marxovom Kapitalu“) nedavno je objavio knjigu ”Tuđmanov haški profil – Udruženi zločinački poduhvat na BiH”. Za urednika knjige izabrao je, u međuvremenu vrlo dobro poznatu intelektualnu i moralnu protuhu u liku Drage Pilsela. (vidi: Ivo Komšić, ”Tuđmanov haški profil – Udruženi zločinački poduhvat na BiH”, Synopsis, Zagreb-Sarajevo, 2021.) Franjo Tuđman, prema Ivi Komšiću, nije samo jedan od glavnih krivaca za rat u Bosni i Hercegovini, nego i za sve probleme koje ta država danas ima zbog dvoentitetskog ustroja (Republika Srpska i Federacija BiH) i tronacionalne konstitutivnost (Bošnjaci, Hrvati i Srbi). Štoviše, Ivo Komšić iznosi sumanutu tvrdnju da je Franjo Tuđman jedan od suutemeljitelja postojeće Republike Srpske – tako što je navodno za vrijeme vojnih operacija „Maestral“ i „Južni potez“ 1995. jedinicama HV-a i HVO-a zapovjedio sprječavanje prodora Armije BiH prema Banja Luci i zaposjedanje okolnog područja.
Obadva Komšića su ljevičari koji su političku karijeru započeli kao članovi Saveza komunista Jugoslavije (SKJ) i nakon raspada SFRJ nastavili kroz Socijaldemokratsku partiju (SDP BiH), oko koje su se okupili uglavnom Bošnjaci-muslimani građanske provenijencije. Međutim, obojica su istodobno u funkciji politike stožerne bošnjačko-muslimanske stranke, Stranke demokratske akcije (SDA). To znači da obadvije bošnjačko-muslimanske stranke u BiH, SDA koja okuplja Bošnjake pripadnike islamske vjere, nerijetko fundamentalistički indoktrinirane u skladu s „Islamskom deklaracijom“ Alije Izetbegovića, i SDP koji okuplja Bošnjake ljevičare i ateiste, velikim postotkom – kako ih je netko nazvao – „Jugomuslimane“, imaju podudaran program uređenja Bosne i Hercegovine kao unitarne građanske države u kojoj bi Hrvati bili majorizirani. Posebno negativno obilježje njihova zajedničkog djelovanja nalazi se u činjenici da su u svrhu ostvarenja svog političkog cilja spremni koristiti usluge „janjičara“ poput Željka i Ive Komšića.
Općepoznato je da Bosna i Hercegovina ne leži na srcu bosansko-hercegovačkim Srbima i da će je oni potopiti prvom zgodom. Bosansko-hercegovački Hrvati sve manje doživljavaju Bosnu i Hercegovinu kao svoju državu i, ako se nešto bitno ne promijeni u njenom funkcioniranju, vrlo brzo će doći trenutak kad će im se, kako je ocijenio Haris Silajdžić, definitivno „ogaditi“. Budućnost Bosne i Hercegovine u rukama je tamošnjih Bošnjaka-muslimana, kojima je njen opstanak najviše u interesu. Na njima je i najveća obveza i odgovornost da rade u tom pravcu. Hoće li u tome uspjeti protivno interesima tamošnjih i Srba i Hrvata?!
