Pisanje beogradske “Politike” uoči atentata na Franza Ferdinanda
U broju od 4. lipnja 1914. dominira naslov “Uvek im jagnje muti vodu”. Navode da bečka “Nova Slobodna Prese” (Neue Freie Presse, presse je tiska iliti štampa naravno, T.T.) javlja iz Drača (Dürresi) da albanskim pobunjenicima Srbija daje topove i oružje, jer Srbija iz svojih sebičnih interesa potiče i podržava pobunu u Albaniji. List ističe da su Frei Neue Presse, Albanische Correspondenz i druge bečke tiskovine do jučer dosađivali svakoga dana europskom javnom mišljenju navodeći laži i potvoru na Srbiju kako ona čini gruba sredstva i divljačke nasrtaje na te iste Arnaute, kako ona goni i ubija taj isti “kulturni” narod i kako ga ona sa predumišljajem istrebljiva da bi se dokopala vlasti u Albaniji. Politika se pita misli li Beč da su svi državnici u Europi tako kratke pameti da im se sa uspjehom mogu servirati takve očigledne laži? Politika se poziva na nemogućnost proturječnosti da ta Srbija koja muči i ubija Arnaute (Albance, op., T.T.), prema tome kod njih omrznuta i dušmanska sila, tajno šuruje sa tim svojim žrtvama i šalje im topove i oružje. Prava je istina po “Politici”, “da niti je Srbija tamanila(!) i istrjebljivala Arnaute, niti sada šuruje s pobunjenicima i daje im krišom topove i oružje.”
Podsjećam da je svaka politika dvolična i višesmjerna, SAD je istodobno pomagao socijalističku Jugoslaviju i podrivao je, kao što je i ruski konzulat u Skadru pomagao Osmansko carstvo, a onaj u Dubrovniku aktivno radio na ustanku u istočnoj Hercegovini. Perfidija politike i trgovine je ponekada teško dokaziva, ali stvaranje nestabilnosti u Albaniji jest čisti srpski interes, iako je kralj Aleksandar između dva rata pomogao albanskoga kralja Zogua kada se taj našao u škripcu, da ga time drži u šaci.
Prema “Politici” austrijske političare dovodi u očajanje baš ozbiljno i lojalno držanje Srbije u albanskom pitanju, koje oni (austrijski političari) nisu u stanju falsificirati i time obmanuti velike sile u korist vlastitih osvajačkih i grabljivih planova. Za vrijeme velikoga rata s Turcima Srbija je donijela slobodu(?!) i roblju arnautskom i uspostavila red i mir u tim zemljama koji se nije mogao uspostaviti za višestoljetnog turskog gospodarstva. (???!) Srbija bez ikakvih osvajačkih težnji Srbija ostaje dosljedna svom principu da poštuje odluke velikih sila i da ih pomaže u održanju i učvršćivanju mira. (aferim!) Srbija je prva i jedina tvrdila da su Albanci nesposobni za samostalnu državu. Ali Srbija ipak ne će iskorištavati tamošnje zaplete u korist svojih nekih posebnih računa. (vjerujemo, iako vidjesmo T.T.)
U istom broju pod naslovom “Dokle” (valjda do istrage naše ili vaše?) navodi se slučaj nekoga trgovačkoga putnika Vilovskoga koji je pritvoren radi posjedovanja knjige o Srpsko-bugarskom ratu. Iako ga je sud oslobodio, Vilovski je još u pritvoru jer se vlasti boje da ne prebjegne u Srbiju. “Politika” zaključuje. “za Srbe u Austro-Ugarskoj nastala je nova opasnost. Odsad može biti pritvoren i optužen kao veleizdajnik svaki od njih koji je pismen.”
U broju od 2. lipnja 1914. na naslovnici je mali stupac “Bečka patrijaršija” gdje piše da je ministarstvo vanjskih poslova predvidjelo najenergičnije dovršiti pripreme za osnivanje jedne srpske patrijarhije kojoj bi osim Karlovačke patrijarhije (Srijemski Karlovci) ušli i Srbi iz Bosne, Hercegovine i Dalmacije. Na taj način hoće se stvoriti srpski crkveni centar van Srbije prije nego što se proglasi uspostavljanje patrijarhije u Srbiji. Krajem svibnja novina izvještava o pregovorima sa Carigradskom patrijarhiju o osnivanju Srbijanske patrijarhije. Na drugoj stranici vrlo velikim naslovom “Rat je na pomolu” komentira se zveckanje oružjem između Grčke i Turske.
Lipnja trećega opet je na naslovnici tursko grčka napetost “Može li biti rata?”, te bečke “laži” o Albaniji.
Dana 31. svibnja se na naslovnici “Politika” okomljuje na Sofiju da laže o srpskom klanju makedonskih regruta.
Dana 30. svibnja se razgovara sa Austrijancima o tome da Srbi otkupe dionice “Orijentalne željeznice”.
Dana 5. lipnja su na naslovnici dva protubugarska članka koja prikazuju Bugare kao lažljivce i optužuju ih za lažni plan nove podjele Makedonije.
Dana 8. lipnja naslov “Pred sporazumom” govori o srbijanskom otkupu austrijskih dionica “Orijentalne željeznice”.
Pod naslovom “Manevri u Bosni” Politika od 13. lipnja javlja o tome da je prijestolonasljednikova žena doputovala u Sarajevo ujutro, a za njom i suprug. Veliki vojni manevri započet će danas pred prijestolonasljednikom i trajat će tri dana. Petnaesti i šesnaesti korpus simulirat će sukob austrougarske i srpske i crnogorske vojske oko Sarajeva. Isti broj javlja da je u ime Srbije Milenko Vesnić potpisao konkordat sa Vatikanom. Članak “Vidovdan poslije osvećenog Kosova” dio je uobičajene mitomanije i nalazi se na prvoj stranici, dočim je konkordat sa Vatikanom na dnu druge stranice, i to presječen radi manje upadljivosti.
Dana 14. lipnja je na naslovnici neki gimnazijalac ubojica, te vijest da su u Sofiji neki Makedonci spremali atentat na ruskoga cara Nikolaja jer ih je car izdao Rumunjima.(?)
Dana 15. lipnja vijest da nikada do sada nije Beograda tako svečano slavio Vidovdan, te o neredu bugarskih studenata u svezi Rusije. Na drugoj stranici pod naslovom “Strah od Srbije” izvješćuje se da je austrijska vlast zabranila sveslavenski slet u Ljubljani. Policija je zabranila i proslavu šesnaestgodišnjice Srpskog soko(la) u Srijemskim Karlovcima, jer da se boje nemira i nereda jer se spremaju doći gosti iz Srbije. Pored toga vijest o dolasku Franza Ferdinanda u Sarajevo, te nazočnost tisuća detektiva, špijuna, policajaca, žandarma(?). Mjere premašuju sve dosadašnje mjere osiguranja okrunjenih glava. Danas je stigla naredba da nijedna kola ili pješak ne smiju preći ulicu putem kojim će ići prijestolonasljednik. Policije je upozorila da za vrijeme prolaska prijestolonasljednika nitko ne smije biti po prozorima, krovovima, niti na drveću isl . Na balkonima ne smije biti velikih saksina, zabranjeno je i bacanje cvijeća na Franza Ferdinanda. Članak “Jedna velika laž” javlja o austrijskom pokušaju dezinformacije da je 600 srbijanskih vojnika obučeno u albanske nošnje pokušalo pomoći ustanike u Albaniji.
List od 16. lipnja (zapravo 29. lipnja) začudo javlja o iseljavanju Turaka iz Kumanova u Carigrad, te o atentatu. Kako Srbija nije koristila gregorijanski nego julijanski kalendar uzmimo da je grješka u računanju 3 dana u 400 godina. Politika vlasnika slovenskoga masona Ribnikara je dalje pisala upravo uvrjedljivo i ratnohuškački. U broju od 28. svibnja 1914. veliki je naslov na prvoj stranici “Rat muvama” (muhama) u kojemu piše da je “muva krvi neprijatelj čoveku, zato i on mora da bude njezin krvnik”. Pored toga članka se nalazi naslov “Manevri u Bosni”, gdje se spominu manevri u toj zemlji od 11. do 15. lipnja, u kojima sudjeluje Franz Ferdinand i načelnik generalštaba Konrad, koji se zapravo zove Franz Conrad von Hoetzendorf. Muhe su vjerojatno subliminalna poruka, kao kada preko političkih protivnika provučeš kratki natpis rats (štakori).
– 2 stupac slijeva. Politika, 2. lipnja 1914. naslov Bečka patrijaršija. Istodobna akcija kojom Srbi nastoje u Carigradu zadobiti samostalnu patrijarhiju, a Karlovačku (Srijemski Karlovci) ujediniti sa Srbima u BiH i Dalmaciji, a sve uoči I. svjetskoga rata, tj. atentata na Franza Ferdinanda
