Njegov jezik je vrlo nalik našem današnjem književnom jeziku
Marko (Bruere Desrivaux) Bruerović (1770. – 1823.), sin francuskoga konzula u Dubrovniku, bio je i sam u diplomatskoj službi Francuske. Pisao hrvatskim jezikom, obje supruge bile su Hrvatice. Djelo “Vjera iznenada” ima svježine i točnih opažanja iz dubrovačke građanske sredine. To nepretenciozno štivo nije lišeno duhovitosti i dobre psihološke karakterizacije likova; uz neka poboljšanja moglo bi biti scenski atraktivno. Jezik je vrlo nalik našem današnjem književnom jeziku. Govorio je francuski, talijanski, latinski, a valjda i nizozemski, jer mu se majka preziva Van Brekelenlam. Bio francuski konzul u Travniku (važna diplomatska pošta iz Carigrada), pa idući na službu u Tripoli umire na otoku Cipru od nenadane bolesti. Radio i pokladne pjesme, kolende, preveo Hasanaginicu na francuski. Taj čovjek postao je pravi sin Dubrovnika i dobar prijatelj naših ljudi, te poznavatelj hrvatskoga jezika. Zanimljivim su mi se učinile ove riječi:
servenat – udvarač, zaljubljenik
svak pruža jezik, … jedna prava babilonija – misli se na kulu babilonsku
labara – lajavica, labarati – brbljati
ne bi mi u kući prispala – prespavala
zabezočiti – uočiti, zapaziti
onega tvoga duma zapiždrila prid toliko čeljadi (zapiždriti = upiljiti, zabuljiti oči)
vidim da sve goneta – gonetati = pogađati, slutiti, proricati
vlastoska – vlasteoska
ugonenuti – pogoditi, odgonetnuti
odar – krevet
tešto – ništa zato, neka bude
prišaptivalo – prišapćalo, prišaptavalo
kerostac – svijećnjak
tornalet – torno (uokolo) + letto (krevet) draperija oko postelje
prinemaga se – prenemaže se
zadostan – dovoljan
krivina – krivnji, krivica
uhodnica – ženski doušnik
zračna, zračan – sjajan, lijepa izgleda.
Postoje i zanimljive izreke i poštapalice:
“dovesti ću ja tovara na pašu gdje mi bude drago” – tj. navest ću osobu da izvrši što želim.
“njegova je ljubav za mene prem ustarana” – ustaran = zastario, zakasnio (tu može značiti i čvrsto utemeljena?)
“Što psi laju vjetar nosi”.
“Gdje god dim izdušiva, ognju se je bojati”.
“Ovi naši današnji vlasteličići puni su vjetra, obijesti i čudnijeh misli; i hoće živjeti veoma inako (drukčije) negoli su živjeli naša stara vlastela”.
“I pitaj je ne će li joj biti s dosade da dođem večeraske u nje, použivati je (misli se na uživanje u nečijem društvu, gospođa šalje takvu poruku preko sluškinje drugoj gospođi. Danas bi se to draugačije shvatilo!)”
“Ima strašan glas od čovječine (ima muški glas neka djevojka)”.
Pregat(o ?) – skraćeni naziv za Vijeće umoljenih (Consilium rogatorum).
“Bolje je saviše (previše, suviše) sumnjiva (sumnjičava) biti negoli prem nepomnjiva (valjda nepozorna, nepažljiva)”.
“Ne budi psa koji spi”.
“Kad lupež pse ugleda, kruh im meće i blagijem glasom ih mami da ne bi zalajali”.
“hoćeš mi dat razumjet da ne znaš u našoj kući gdje je kokoš jaje snijela” (tj. što se zbiva s kime).
“on umije govoriti o Mrkanu, a misliti o Bobari” (dva bliska otočića, tj. školja pred Cavtatom).
“er ćete dosta put vidjeti iz kačula (kačuo je kotao) dim da vapa (pari)”.
“Ko može usta svemu svijetu nadošivati”.
