Dajana Durić i Jasmina Jakopanec izlažu u splitskoj Sveučilišnoj galeriji „Vasko Lipovac“
U splitskoj Sveučilišnoj galeriji „Vasko Lipovac“ u petak, 17. rujna 2021. otvorena je izložba „Naši doživljaji“, varaždinske multimedijalne umjetnice Jasmine Jakopanec i „Nešto više II“, riječke umjetnice Dajane Durić. Kustos izložbe je Božo Kesić.
Izložba multimedijalne umjetnice Jasmine Jakopanec u Sveučilišnoj galeriji Vasko Lipovac nastavak je njenog višegodišnjeg zanimanja za pojam ideastezije. Danko Nikolić objašnjava ideasteziju kao „fenomen u kojem aktiviranje koncepcija stvara fenomenološko iskustvo“ (Edmund Husserl fenomenologiju definira kao [„filozofijsku“] znanost o suštini znanja/svijesti) ili kao „osjećanje pojmova“. Kulturalna i subjektivna uvjetovanost poznatijeg pojma sinestezije počiva na općeljudskoj sposobnosti ideastezije. Nikolić smatra da se potonji pojam može dovesti u vezu s umjetnošću, ali i da je pomoću dvaju „ideastezijskih sila“ (pojam/značenje i podražaj/iskustvo) čak moguće znanstveno definirati i vječito „nedokučivi“ pojam umjetnosti. U svakom slučaju, Jakopanec ne ulazi ni u filozofijske (ontološke), ali niti u metateorijske (i psihofizičke) rasprave o funkcioniranju ideastazije, koliko tu aktivnost dokazuje i potiče onime čime najbolje raspolaže – svojom umjetnošću.
Izložba „Naši doživljaji“ projekt je koji objedinjuje četiri rada: „Naša sjećanja“, „Glazbena igra“, „Dan u Rijeci“, „Trenutak osjećaja“. Svaki od njih osmišljen je tako da na različite načine izaziva ili potvrđuje određene mentalne predodžbe. Mediji kojima se Jakopanec služi su slika i zvuk.
„Naša sjećanja“ multimedijalna je instalacija koja se sastoji od deset monumentalnih apstraktnih slika (svaka je gotovo metar i pol široka te tri metra visoka) i popratne zvučne snimke. Slike su hladnog kolorita i radikalno stiliziranih ili apstraktnih motiva. Ostvarene su kistom, valjkom i rukom. Bez obzira što se radi o pojedinačnim slikama, one poredane jedna pored druge stvaraju kontinuum usred kojeg se promatrač „gubi“, pa i suočava s nekom vrstom „uzvišenog“. Zvukovi poput strujanja vjetra ili tapkanja u snijegu dodatno pojačavaju taj dojam. Ukidanje je metafizičkog dualizma subjekta i objekta, dolazak na porijeklo umjetničkog djela, u srce idealizacije.
Umjetničkom instalacijom „Glazbena igra“ ističu se prednosti i nedostaci dva različitih medija: slike i videa, ali i različiti doživljaji sudionika. Radi se o međuigri glazbe i slikarstva. Videorad prikazuje „plesanje“ slike prema ritmu glazbe (njezine dijelove, takozvane „zvučne mrlje“, Jakopinec je sinkronizirala sa zvukom tako da odgovaraju subjektivnoj percepciji određenih dijelova zvučnog zapisa). Slika je izvješena u galerijskom prostoru kao trajni dokaz tog audiovizualnog eksperimenta.
Zvučnom instalacijom „Dan u Rijeci“ sudionik se tekstom polako uvodi u neku vrstu meditacije. Tijekom tog iskustva događa se prijevod zvuka u sliku – u nama se aktiviraju mentalne slike i dojmovi koje možemo zabilježiti u „knjizi posjetitelja“ (markerom na foliji), koja ukazuje na mnoštvo različitih interpretacija onog što smo čuli. Uz rad se nalazi i brošura s općim informacijama o Rijeci kao „sidrište“ koje donekle „uokviruje“ repertoar mogućih asocijacija.
Rad „Trenutak osjećaja“ nastao je u trenutku istraživanja o ideasteziji i sinesteziji u kojem zapravo autorica sama doživljava trenutak potaknuta glazbom i riječima. Tijekom istodobnog slušanja glazbe i ispisivanja Goetheove rečenice (ona je prikazana na kraju videozapisa), umjetnici se učinilo kao da su najednom „slova postali tonovi, a tonovi slova“, osjećajući da su u tim trenutcima svaki glazbeni ton i svaka otipkana riječ isto (kao da je računalna tipkovnica glazbeni instrument), pri čemu se aktivirao kratkotrajan efekt sinestezije.
Jasmina Jakopanec rođena je 1992. u Varaždinu. Godine 2017. stekla je zvanje magistre primijenjene umjetnosti na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Dobitnica je nekoliko nagrada, diploma i zahvalnica, od kojih su najznačajnije Rektorova nagrada za najbolji umjetnički rad i Nagrada akademije za najbolji rad u novim medijima 2016. Sudjelovala je na nekoliko umjetničkih rezidencija i likovnih kolonija. Svoje radove izlaže na samostalnim i grupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Članica je HDLU-a i HDLU-a Varaždin.
Uz Jasminu Jakopanec, Sveučilišna galerija „Vasko Lipovac“ ugošćuje riječku umjetnicu Dajanu Durić s njezinim ciklusom radova naziva „Nešto više II“. Autorica se na izložbi predstavlja radom – ambijentalnom instalacijom vizualnog i osjetilnog sadržaja u kojoj posjetitelji imaju aktivnu kontrolu nad svojim doživljajem. Instalacija se sastoji od povećeg broja ručno šivanih krugova koji se razlikuju bojom, načinom izvedbe, veličinom i mirisom. Neki krugovi napunjeni su različitim biljem, neki su našpricani mirisnom tekućinom, dok ostatak krugova ne miriše. Posjetitelji trebaju sami tražiti miris unutar prostora, koji se može osjetiti intenzivnije tek kada se približimo objektu. Cilj autorice je potaknuti posjetitelje da aktivno sudjeluju u umjetničkom radu te da ga mentalno nadopune vlastitim doživljajem.
Božo Kesić u predgovoru teksta kataloga navodi da izložba ukazuje na izrazitu međuovisnost ljudskih osjetila. „Danas višeosjetilna (multisenzorijalna) nije rijetkost. Međutim, premda bi se u okviru razvoja moderne i nadalje moglo ispisati poglavlje o olfaktornoj umjetnosti, „zahtjev“ za spojem oka i njuha manje je zastupljen u (vizualnoj) umjetnosti u odnosu na audiovizualne instalacije, a recentno i vizualnotaktilne radove koji služe u svrhu rehabilitacije i umjetničkog obrazovanja slijepih i slabovidnih. Razlog tomu je možda zapadnjačko tretiranje njuha kao osjetila nižeg reda; na što upućuje i činjenica da su prva umjetnička djela, koja se oslanjaju na taj osjet, počela nastajati tek u sklopu avangardne umjetnosti koja je oponirala dominantnim likovnim tradicijama i buržujskom ukusu.
S druge strane, „Nešto više II“ Dajane Durić istražuje mogućnost da razvoj određenog osjetila nije vezan isključivo uz biološke predispozicije pojedinca, nego je djelomice oblikovan (naučen) ovisno o kulturi i geografiji kojoj netko pripada. Prema tome, isti miris nekome će biti ugodan, a nekome odbojan. U svjetlu svega navedenoga, ukupna predodžba izloženih objekata vrlo je promjenjiva i možemo očekivati da će se iskustva ponesena s izložbe Dajane Durić bitno razlikovati od čovjeka do čovjeka.“
Dajana Durić rođena je 1986. godine u Rijeci. Završila je preddiplomski studij Likovne pedagogije na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci te Akademiju likovnih umjetnosti u Varšavi, gdje je 2012. godine magistrirala s rektorovim priznanjem. Iste je godine dobitnica nagrade Józef Szajna pod pokroviteljstvom Fonda za poticanje stvaralaštva – Polish Society of Authors ZAiKS.Izlagala je na više skupnih i samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu od kojih izdvaja: Galerija 90-60-90 Pogon Jedinstvo, Zagreb; Centar savremene umjetnosti Crne Gore, Podgorica; Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb; Galerija umjetnina, Split; Galerija Događanja, Zagreb; Galerija Alkatraz, Ljubljana; Muzej grada Gdynie, Gdynia; Galerija Bardzo Biala, Varšava; Centar za suvremenu umjetnost Ujazdowski Castle, Varšava…
Izložba se može pogledati do 30. rujna 2021.
