Je li astronautima potrebna umjetnost?
Već u ovim ranim godinama, akademski slikar Zoran Šimunović iz Osijeka, radi u Vukovaru. Ostvario je niz zapaženih samostalnih izložbi i u domovini ali i u svijetu. Značajan ugled stekao je s nekoliko ciklusa velikih formata izrazite simbolike,snažnog kolora.
Dvadeset i trećeg rujna predstavio se u Beču u galeriji DISTRICT4ART s izborom iz svoga poznatoga ciklusa Je li astronautima potrebna umjetnost, izlažući šest slika velikog formata, četiri 180 x 150 cm, jednu 150 x 150 cm i jednu 300 x 300 cm. Izložba će biti otvorena do četrnaestoga listopada.
Ne zaboravimo napomenuti, Šimunović sedmog listopada otvara u Budimpešti svoju novu samostalnu izložbu.
O ciklusima Zorana Šimunovića dosta se pisalo, uočen je njegov specifični vrlo osobeni autorski izraz s nizovima simbola koji ili stoje na slici samostalno ili su u određenom,vidljivom i ili nevidljivom prepletu s drugim simbolima koji izranjaju iz djetinjstva i trajno se utiskuju u memoriju. Ti jednostavni simboli proteklih vremena, iz najranije dobi, od igračaka, do ptica i mačaka, pasa, zečeva plišanih medvjedića, lubenice, cvijeće, lopte izmjenjuju se tajanstvenim ritmom i na slikama ovoga ciklusa, poput kadrova filmske projekcije iznad dvobojnih ili dvopolnih površina.
Šimunović vješto i nadahnuto slaže svoje likovne hijeroglife, govoreći o svijetu kroz aspekte svoga djetinjstva, prisjećajući se i događaja i predmeta koji su potonuli u labirintima zaborava da bi sada bili iznova izvučeni na svjetlo dana,poput davnih artefakata života. Istaknimo i skladni kolor Zorana Šimunovića, odmjeren i nježan, raskrilio se preko svih velikih formata, pružajući utočište svim formama pojavnosti iz slikareva čudesna repertoara. Očito je, pred Zoranom Šimunovićem velika je europska karijera i umjetnički renome jer njegov opus to doista i zaslužuje.
