Ja klanjam Ti se, Bože
Ja klanjam Ti se, Bože,
U svakom stvoru Tvom.
U drvetu i travci
I u svakom cvijetu.
U ljepoti sunca,
Kad se na počinak sprema
I titraju zvijezda,
Što daleko lebde
U plavetnilu beskrajnom.
Ja klanjam Ti se i zato,
Jer mislio si na me,
Kad stvorio si Nju,
Najljepšu na planetu
I znao si, da nitko na svijetu,
Ama baš nitko,
Ne će izgarat za Njom
Ljubavlju kao ja.
Dok mene tuđina lomi
I tužan provodim dane
I noći neprospavane,
Nad Njenim već iskopanim grobom
Orjuna slavi
I sprema joj lijes.
Ne mogu suzbiti bijes,
Koji mi gorčinom grize
I srce i um.
I,dok ju na odru
Nemoćnu gledam,
Ja nikomu je ne dam
I s pouzdanjem u Krista
Kličem: ”TALITA KUM”!