Umjetnost je poprilično iscrpljena, izmučena i u novonastalim vremenima sve više nevažna
Akademska slikarica Iris Bondora Dvornik ,autorica je zapaženog slikarskog opusa. Izlagala je na brojnim samostalnim izložbama.
- Gospođo Bondora Dvornik, proteklo ljeto ispunili ste vrijednim i predanim slikanjem, zaokružili ste ciklus akrila na platnu?
– Kako mi je iz javnih i privatnih okolnosti rad u Zagrebu onemogućen, koristila sam prigodu atelijera na otvorenom, što u principu i preferiram.
- Kako nastaju Vaše kompozicije? Je li sve irealno ili potječe i iz stvarnosti?
– Kompleksna smo bića, stoga svi podražaji našeg uma i emocija igraju neizostavnu ulogu pri stvaranju. Pritom nam sloboda stvaranja, dozvoljava igru osobnosti. - Koliko stvarni motivi, situacije utječu na Vas?
– Svakako potiču ili pak služe kao asocijacija tj. potpora ideji. No sve sam više sklona mašti. - Volite igru boja, njihovo susretanje s raznim oblicima koji prevladavaju na Vašim slikama?
– Moje su slike, slične u rukopisu, različite u opusima. Preferiram mijenjati, eksperimentirati, volim različitost, pokušavam se ne ponavljati. - Istodobno, Vaše nefigurativno slikarstvo otvara niz pitanju o stalnoj pokretljivosti, gibljivosti i boja i formi.
– Upravo u toj igri vidim draž. Kritičari kažu da iz generalnog nereda uspijevam stvoriti savršenu harmoniju. Rekla bih daje to pitanje karaktera.
• Slike su Vam pomalo tamne ali optimistične.
– Kako koje. Dakle, u ishodu su uključene i faze. Na mene podosta utječu okolnosti, u kojima doduše istovremeno stojim negdje izolirano. - Što je ključno za nastanak slike s kojom će slikari biti zadovoljni?
– Prvenstveno rad. Ipak težite savršenijem, čak i nemogućem. Sa drugog pak rakursa, djela koja ste nekako rekli bismo, omalovažavali, tijekom vremena vam se prezentiraju znatno zrelijima i bogatijima. - Kako bi opisali vlastiti opus?
– Pa generalno, iz ove dugogodišnje perspektive rekla bih da sam bila vrlo
plodna, raznolika, prema mogućnostima ambiciozna, u kretanjima i
izjavama dolično nenametljiva. O toj bi se temi možda bolje mogli
očitovati muzeji i galerije koji su u posjedu mojih radova, - Što je još novo u atelijeru?
– Umjetnost je budimo iskreni poprilično iscrpljena, izmučena i u novonastalim vremenima sve više nevažna ili bolje rečeno sve što je klasično i tradicionalno negdje postaje u širem smislu zastarjelo. I sami stvaratelji funkcioniraju po osnovnim zakonima fizike. Gdje postoji ulaz ima i izlaz. Sve više sam sklona vjerovati u faktor sreće. Entuzijazam, vjera, borba s vremenom dovode do određenog zamora. Ipak dok smo prisutni,
nadamo se, vjerujemo, tako posljedično i u daljnji razvoj. - Planovi, izložbe, monografije…?
– Monografija mi je više puta obećana. Što se pak izložaba tiče, u
većem su broju tijekom godina održane u relevantnim institucijama, pa
ću se zasada zadovoljiti postavima Muzeja i Galerija ,koja su u posjedu mojih djela,a doživim li da se ovaj oblak svjetske krize ublaži, vidjet ćemo… Svakako mirovanje te vrsti ne godi i ne pridonosi nikome, no ostanimo iskreni i dosljedni. Budućnost nam duguje odgovore.