Alojzije Stepinac je branio svoj narod i svoju hrvatsku državu
U organizaciji udruge Hrvatski domobran Virovitica održan je Spomen na hrvatske žrtve u Virovitici 4. i 5. listopada 1944. godine. U ime organizatora prisutne je pozdravio i prigodni govor održao predsjednik udruge Vlatko Ljubičić. Molitvu za žrtve predvodio je župnik Župe sv. Roka u Virovitci fra Bernard Barbarić. Na čelu s predsjednikom Josipom Zlatarićem iz Osijeka i Đakova su došli članovi udruge Žrtve za Hrvatsku te u počast žrtvama položili vijenac i zapalili svijeće, virovitičku organizaciju Domovinskog pokreta predstavljao je Vladimir Besek, počast žrtvama paljenjem svijeće je odao i povjerenik stranke Desno PGŽ i grada Novi Vinodolski Ivica Pavelić. U svom govoru Ljubičić je rekao: Viroviticu je tih listopadskih dana 1944. napadala Titova partizanska vojska koja se borila za obnovu Jugoslavije. Budući da su ovu vojsku organizirali i vodili komunisti, ona je svojim revolucionarnim metodama istovremeno vodila i komunističku revoluciju. Njen cilj nije bio obnova stare Kraljevine Jugoslavije nego obnova Jugoslavije koja će biti komunistička.
HRVATSKI NAROD JE U JUGOSLAVIJI BIO ROB
Prema riječima blaženog Alojzija Stepinca hrvatski narod je u Kraljevini Jugoslaviji bio rob. Zbog toga što je hrvatski narod u Kraljevini Jugoslaviji bio rob, ova se država nije mogla obnoviti voljom hrvatskog naroda. No niti nekakva komunistička Jugoslavije se nije mogla obnoviti voljom hrvatskog naroda.
Hrvatski narod je u ratnom vihoru Drugog svjetskog rata uspio stvoriti vlastitu državu koju je branio kao svoju slobodu i svoje pravo. Zbog toga su četnici i komunisti, koji su se borile se za obnovu Jugoslavije, očitovali silnu mržnju prema nositeljima hrvatske državne suverenosti. Ta mržnja je pretočena u zločine što je došlo do izražaja i ovdje u Virovitici 4. i 5. listopada 1944. Tada su komunisti doslovno ovaj naš grad prekrili zločinom i okružili ga masovnim grobnicama zarobljenih hrvatskih branitelja i civila. Ne ćemo sada sve te masovne grobnice nabrajati. Znamo da ih ima sjeverno, istočno, južno i zapadno od grada, ali to nije sve. Ima ih i u Bilogori gdje su strijeljali neke zarobljenike koje su odveli iz grada. Mnogobrojne masovne grobnice, kao materijalni dokazi, svjedoče o zločinu genocidnih razmjera koji su počinili komunisti nad hrvatskim narodom. Postoje i poznati su povijesni dokumenti koji nam svjedoče o četničkim genocidnim planovima nad hrvatskim narodom.
HRVATI NISU IZVRŠILI ZLOČINE GENOCIDNIH RAZMJERA NITI NAD SRBIMA NITI NAD BILO KOJIM DRUGIM NARODOM
Kad bi postojali dokumenti koji dokazuju da je hrvatska strana planirala genocid, bili bi ne samo objavljeni, već bi se odavno nalazili i u školskim udžbenicima. Jeste li možda vidjeli neki od tih dokumenata? Kad bi postojale toliko brojne masovne grobnice sa tolikim brojem žrtava da bi se njima dokazao genocid hrvatske strane, one bi već odavno bile prekopane i tijela ekshumirana. Svi dokazi bi bili iznijeti na svjetlo dana i to ne samo pred domaću nego i pred svjetsku javnost, ali tih dokaza nema.
Genocidni planovi i zločini genocidnih razmjer hrvatskoj strani se ne mogu dokazati. Prema tome hrvatska strana nije planirala ili izvršila zločine genocidnih razmjera niti nad Srbima niti nad bilo kojim drugim narodom.
Da su klevete o genocidu koje je počinila hrvatska strana istina, ne bi se s iskapanjima na prostoru već otvorenih masovnih grobnica čekalo desetljećima kao što se to događa s masovnim grobnicama u kojima se nalaze posmrtni ostatci hrvatskih vojnika i civila. Primjer ovakvog čekanja imamo u Mrtvom jarku.
JAMA
Politika klevetanja i podmetanja je pod Hrvatskom iskopala duboku zločinačku jamu koju stalno produbljuje. Pjesnik A. G. Matoš u svojoj pjesmi 1909. o Hrvatskoj kaže:
„Pod njom crna zločinačka jama,
Ubojstva mjesto, tamno kao blud.“
U „crnu zločinačku jamu“ bačena je hrvatska država, hrvatska vojska i hrvatski narod. Čak ni blaženog Alojzija Stepinca ne možemo potpuno iz nje izvući. Blokirano je njegovo proglašenje svetim. S ovom blokadom imamo pravo biti nezadovoljni, ali to nam neće pomoći. Trebamo vidjeti jesmo li po tom pitanju mi sami napravili neke greške, i ako jesmo, onda ih žurno ispraviti.
STEPINAC JE BRANIO SVOJ NAROD I NJEGOVU DRŽAVU
Neki ljudi iz hrvatskih redova i s naše katoličke strane su branili Stepinca od kleveta tako da su prihvaćali klevete i crne legende od hrvatskoj državi i njenim braniteljima. Na taj način su Stepinca prikazivali u društvu zločinaca i okruženog jezivim zločinima. Pogrešno su vjerovali da to Stepincu i hrvatskom narodu neće škoditi. To je veliko zlo i velika zabluda. Stepinac se s takvom obranom ne bi složio. On je pred komunističkim sudom sebe branio tako da je branio hrvatski narod i njegovu državu rekavši da je hrvatski narod bio u Jugoslaviji rob i da bi on sam bio ništarija kad ne bi osjetio bilo hrvatskog naroda koji je htio svoju državu. Treba li i danas Stepinca braniti onako kako se branio on sam? Stepinac se branio tako da je branio hrvatski narod i njegovu državu rekavši na komunističkom sudu 3. listopada 1946. godine: „Hrvatski se narod plebiscitarno izjasnio za hrvatsku državu i ja bih bio ništarija, kad ne bih osjetio bilo hrvatskog naroda, koji je bio rob u bivšoj Jugoslaviji.“
Stepinac je dijelio i dijeli sudbinu oklevetanog hrvatskog naroda i oklevetanih hrvatskih branitelja koje je kao duhovni pastir vodio i štitio. On je kao hrabar duhovni vođa i pastir branio svoj narod i njegovo pravo na vlastitu državu. Bio je spreman žrtvovati sebe za svoj narod i njegovo pravo, za njegovu čast i dostojanstvo, a ne obratno. Kad to ne bi bilo tako, onda on ne bi bio svetac, a on jest svetac.
TUŽITELJI SU POČINITELJI
Oni koji su naš hrvatski narod optužili za genocid sami su bili izvršitelji genocida nad našim narodom, ili su izvršitelje podržavali. Oni jako dobro znaju istinu i uporno se bore protiv nje. Zato je borba protiv ovih kleveta, borba za istinu, borba između dobra i zla na političkom području, duhovni boj u kojem dijabolične klevete žele zauzeti mjesto istine, a naš oklevetani narod ostaviti u „crnoj zločinačkoj jami“ zauvijek.
I blaženi Alojzije Stepinac i naše virovitičke žrtve koje su pokopane u pojedinačnim grobovima i masovnim grobnicama u Virovitici i okolici žrtve su s jedne strane za pravo hrvatskog naroda na vlastitu državu, s druge strane žrtve su onih koji su bili spremni počiniti zločine genocidnih razmjera da bi mu to pravo uskratili, žrtve su različitih politika i centara moći koji i danas stoje na strani zločinaca i klevetnika protiv pravde i istine.
BOG, LJUBAV I NJENA DJECA OSLOBODIT ĆE HRVATSKU
Hrvatskom narodu je potrebna istina da ga oslobodi podmetnute krivnje, zacijeli njegove ran, izliječi ga od trauma. Ovaj zadatak da istinom oslobodimo i izliječimo svoj narod pripada nama, hrvatskoj djeci koja se ne mogu pomiriti s klevetničkim politikama i „crnom zločinačkom jamom“ kao sudbinom našeg naroda. Ovaj zadatak pripada i našem Bogu koji se ne zove novac, oportunizam, kukavstvo i dodvoravanje raznoraznim moćnicima i vlastodršcima na štetu svojeg naroda. Naš Bog se zove Ljubav do smrti i preko smrti.
Neka nam zagovor blaženog Alojzija Stepinca pomogne da za izvršenje ovog velikog zadatka od Boga dobijemo mudrost, hrabrost i snagu te da nam Bog da milost da doživimo sretnije dana u sretnijoj našoj domovini Hrvatskoj!
