Nije laka bolest svaka, al je lakša mnogo ako nam je ozdravljenju i dragi Bog pomog’o
I kroz srca nemire dokazi ljubavi izvire.
Zli ljudi mrze i kradu, ali ne i zadnju nadu.
I iz najmračnijeg kuta tuđine često se probije krik ranjene domovine.
Ako rod svoj i štuješ i voliš, ne zaboravi da se za sreću i dragom Bogu moliš.
Tko je bezbroj puta uhvaćen u laži, ni jedna istina mu više ne važi.
I kriška suhoga kruha u domovini slađa je od najslađe torte u tuđini.
Ne sudi se pravica po ljepoti lica, već je pravo svima kad istina snagu vjerovanja ima.
Ne vješa se zlo ni bratu o vratu, a kamoli nekom nepoznatu.
Svatko sebe zbrinut radom treba a pokatkad i zu milost Neba.
Ni sve rane doktor ne izliječi kao što to čine blage ljudske riječi.
Od malena uči djecu svoju, da i za braću buduću sačuvaju igračku pokoju.
Koliko god stranih jezika besjediš, za toliko ljudi i vrijediš.
Svoj materinji jezik ljubi iznad svega, ali se ni od tuđega nemaš bojati čega.
I od učitelja naučiti se dade da se kuće ne od krova, već od temelja grade.
I jabuka puna slada ponekad dalje od stabla pada.
Tek kada se Hrvat iz tuđine svome domu vrati, tek tada će ga punim srcem i voljeti znati!
Ako pri kuhanju iz nepažnje čisto mlijeko proliješ, ne će biti isto
ako u lonac i punu čašu vode doliješ.
Ni djetetu dosta nije samo roditelja briga, već mu treba dobra knjiga i blagoslov Neba.
Novac nije da se štedi niti dijeli svima, već da u zlu snagu lijeka ima.
Tko se uvijek mudrih riječi drži, taj i glupe lakše izdrži.
Nije laka bolest svaka, al je lakša mnogo ako nam je ozdravljenju i dragi Bog pomog’o.