Franjevac koji je blagoslovio Sueski kanal na njegovu otvaranju
Čurčija, Ljudevit (Alojzij, Lujo, Ivan), bibliofil i kulturni djelatnik (Dubrovnik, 8. XII. 1818 — na moru, 15. VII. 1881). Srednju školu završio u dubrovačkih pijarista, filozofiju studirao u Zadru, teologiju pri franjevačkom bogoslovnom učilištu u Dubrovniku. God. 1839. stupio među franjevce, 1841. postao svećenikom. U Dubrovniku obavljao službe tajnika provincije, definitora i samostanskog starješine, tajnika biskupa T. Jedrlinića te profesora fizike i matematike u gimnaziji. God. 1853. izabran za provincijala (1853.–1856.), a u rujnu 1853. papa Pio IX. imenuje ga biskupom u Lješu (Lezhë) u Albaniji. Od 1859. bio biskupom u Skadru, a 1866. imenovan je naslovnim nadbiskupom Irenopolisa sa službom apostolskog vikara za vjernike zapadnog obreda u Egiptu. Od rujna 1866. apostolski je delegat i za vjernike istočnog obreda u Egiptu i Arabiji, ali je na vlastitu zamolbu 1881. razriješen tih dužnosti. Vraćajući se u domovinu brodom »Messageries« od Aleksandrije u Napulj, iznenada je umro, a tijelo mu je, prema običaju, bačeno u more.
Čurčija je 1838. sastavio katalog knjiga Knjižnice samostana Male braće u Dubrovniku, darovavši joj i sâm 86 knjiga. Godine 1851. dubrovački biskup šalje ga službeno u Rim, pa je tom zgodom po Rimu vodio Ljubomira Nenadovića i vladiku Petra Petrovića Njegoša. Za biskupovanja u Albaniji podignuo je više osnovnih škola, osnovao sjemenište u Skadru, obnovio i izgradio nekoliko crkava i misijskih kuća. Za podizanje crkava i škola te uzdržavanje karitativnih ustanova u Egiptu skupljao je pomoć putujući po Austriji, Belgiji, Francuskoj i Italiji. U Rimu je boravio 1867. i 1877. te sudjelovao na I. vatikanskom saboru (1869./70.) istaknuvši se vrsnim poznavanjem nesjedinjenih kršćana Egipta i Arabije. Godine 1868. uručio je pozivno pismo na sabor grčkom patrijarhu u Aleksandriji i koptskom u Kairu, ali se oni nisu odazvali, kao ni poglavari ostalih istočnih crkava. O tome je izvijestio Kongregaciju za propagandu vjere u Rimu, u koje se arhivu čuva i njegovo izvješće o Koptskoj crkvi (Rapporto sulla Chiesa copta, 1869.–70.). Za svoj rad još je u Albaniji primio odlikovanja turske vlade i austrijskog cara. Kad je 17. XI. 1869. blagoslovio Sueski kanal pri otvaranju, odlikovan je velikim križem cara Franje Josipa I. te naslovom časnika francuske Legije časti. Papa Pio IX. imenovao ga je komornikom, asistentom papinskog prijestolja i rimskim plemićem. — Dokumentacija o Čurčiji čuva se u Arhivu Kongregacije za evangelizaciju naroda u Rimu, u samostanu Male braće u Dubrovniku te u arhivu vikarijata u Aleksandriji.
DJELA: Tridnevje na čast S. Vlasi biskupa i mučenika, dubrovačkoga parca i osobitoga odvietnika. Dubrovnik 1849. — Lettera pastorale sulla pontificia infallibilità al Clero e popolo del Rito latino in Egitto. Alessandria 1871. — Venerabile clero. Alessandria 1881. — Relazione sulla consegna dell’ Arcano divinae providentiae al patriarcato copto nel Cairo 12. gennaio 1869 (objavili: E. Cecconi u Storia del Concilio Ecumenico Vaticano. Torino 1878, br. 110 i G. Giamberardini u Impegni del Concilio Vaticano I. per l’ Oriente cristiano e reazioni della Chiesa egiziana. Roma 1970, str. 222–226). — Relazione sulla consegna dell’Arcano divinae providentiae al patriarcato greco in Alessandria 2. marzo 1869 (u: E. Cecconi. Ibid., br. 111 i G. Giamberardini. Ibid., str. 226–228). — Lettera all’ archimandrita Nilo 19. marzo 1869 (u: E. Cecconi. Ibid., br. 104). — Lettera al card. A. Barnabò 24 marzo 1869 (u: E. Cecconi. Ibid., br. 113).
[Mijo Ivan Brlek (1993.)]
