Rakiju pije s Dodikom!
Prijeti bošnjački zet Komšić svima koji ga ne slijede u njegovom političko režimskom ekstremizmu unitarno centralizirane islamske Bosne i Hercegovine i samo je pitanje dana kada će povući obarač na sve nebošnjake koji beha zajednicu vide drugačijom od njega i njegovih zamračenih pogleda. Tenkovski tutnji. Bošnjak iznad svakog Bošnjaka, musliman iznad svakog Muslimana i gotovo se ništa drugo i ne čuje se u umirućoj Bosni i Hercegovini od Komšićevih poziva na rat. Rat, rat i opet rat, poziva Komšić svoje ratne suzločince iz perioda vjerskog beha sukoba i muslimanske agresije na hrvatski narod i njegov tisućljetni prostor. Budući da ne zna je li i koliko je pucajući kao pripadnik “nenaoružane” muslimanske Armije BiH poubijao nemuslimana, sada bi to u daytonskom (ne)miru popravio i ciljano bi išao od jednog do drugog, i tako do potpunog istrjebljenja svih nebošnjaka. I brojio bi koliko ih je ustrijelio. Poput isilovaca, zaluđen ideologijom političkog islama, koji je za Komšića “građanizam”, a u beha zajednici nema niti smije imati alternative, zbog čega luta k’o mušica bez glave, a kako bi ostao što duže na vlasti kao nelegalni i nelegitimni političar, a takvi su političari najopasniji diktatori, on se hvata za svačije skute, prljajući tako još više politički prljavu beha zajednicu.
Udara Komšić po Dodiku a s njim pije rakiju u Predsjedništvu, a od njih se otkreće obavještajac Džaferović, budući da on kao musliman ne smije biti gdje se alkohol toči, što je najcrnja slika te beha institucije. I nije bilo teško Dodiku dovesti ovih dana harmonikaša u Predsjedništvo, pjevati srpske i muslimanske pjesme, jer znao je da će mu se, kad vidi rakiju pridružiti i Komšić. Time je beha Predsjedništvo sastavljeno od dva Bošnjaka i jednog Srbina postalo bosanskohercegovačka krčma u kojoj je družina pogasila sva svjetla, piju i lumpuju, beha zajednicu jedan građanizira, drugi srbijanizira, treći koji alkohol ne pije on je osmanizira. Kad se Komšić napije hvata se za armiju kojoj je služio, za njene uspjehe u etničkom čišćenju, pa malo za Dayton, pa malo za građanstvo, pa za komunizam, pa za osmanizam, za Tita čiju sliku čuva u svom uredu, pa za američku demokraciju, i više ni sam ne zna za što da se drži kad mu sve ispada iz ruku. Namače se krpom za čišćenje svake prljavštine, pa zna kao partijski omladinac sve zakone svijeta i sve ih pokušava primijeniti, naravno onako kako ih on tumači, u Bosni i Hercegovini, koja mora biti svakakva samo nek je zeleno islamistička, jer samo u takvoj ima zajamčeno radno mjesto.
Iako se hvata i za komunizam, kojem je također vjerno služio, ipak kad vidi da mu ta zločinačka ideologija ne pomaže u procesu zacrtanog dekonstituiranja konstitutivnih Hrvata i drugi nebošnjaka, pljune i na komunizam, što pak znači da pljune na sebe. Rakija čini svoje, pa mu se i ne zamjera. Ne smeta mu ni to, jer on je davno pljunuo na svoje ja, koje zapravo nikada i nije ni imao. Ne slažući se ni s kim tko je izvan njegovih ideoloških okvira, prihvaća samo ono, kao sa švedskog stola, što mu odgovara za održavanje na tuđem, okupiranom političkom mjestu. Iskustvo okupiranja iz vremena sudjelovanja u muslimanskoj terorističko okupatorskoj Armiji BiH, dobro je iskoristio u zločinačkoj okupaciji hrvatskog mjesta u tronožnom beha Predsjedništvu.
Kradljivac hrvatskih mjesta u beha institucijama, ubojica konstitutivnosti, kao mehanizma nacionalne i vjerske obrane Hrvata i drugih nebošnjaka u sve zelenijoj i islamiziranijoj beha zajednici, priznaje da je daytonski Ustav kompromis mogućeg u danom vremenu, ali je na talibanski način protiv bilo kakvog kompromisa u rješavanju, sve nerješivijeg beha slučaja. Nepobitan je to dokaz kako je Željko Komšić, i svi drugi komšići dinastije Izetbegović glavni razbijači beha zajednice, u njenom mozaičkom šarenilu.
Nadalje bošnjački član beha Predsjedništva Komšić, političar uličarskog načina komuniciranja, koji se slika po sarajevskim birtijama s uzdignutom čašom piva, a s Dodikovom rakijom slike skriva, daytonski Ustav tumači na svoj pravnički način, diplomom dobivenom po političkoj podobnosti, kao što je po političkoj podobnosti dobio i mjesto člana beha Predsjedništva, i kaže: “To je privremeni kompromis između građanskog i etničkog koncepta”.
Ako je Daytonski Ustav privremeni, onda je i Bosna i Hercegovina privremena tvorevina. Za Komšića je sve postojeće u beha zajednici kao i ona sama i njeni nebošnjaci privremeno, samo su on i njegovi bošnjački gospodari vječni. Te privremenosti se boji bošnjački sluga Komšić, jer njenim krajem nestaje i njegova služničkog mjesta. Zato on čini sve, i s Dodikom rakiju pije, samo da dokine Hrvate i njihovu konstitutivnost, što mu stvara prostor za bošnjački građanizam, a time i trajno i nezamjenjivo mjesto budućeg predsjednika unitarizirano centralizirano islamizirane, sa elementima talibanskog uređenja Bosne i Hercegovine, islamskog emirata u Europi. Put do mjesta predsjednika BiH vodi ga kroz dekonstituiranje Hrvata, što je zapravo njihov biološki nestanak, u takvom entitetu. On to više i ne krije, što je vidljivo u sve većoj agresivnosti svugdje gdje se pojavi, pjevajući naučenu pjesmu u vjerskom beha ratu, “od Tirane pa do Trsta ne će bit ni jednog krsta”, dodajući, za građansku BiH, što u prijevodu znači muslimansku državu na principu jedan čovjek jedan glas. Vjeruje da mu je dosta bošnjačkih glasova da bude jedan jedini predsjednik beha zajednice. Trajno, nezamjenjiv. Velika naivnost i zaslijepljenost koja izvire iz mržnje prema svemu što nije muslimansko i bošnjačko i ne može shvatiti kada bi se po toj definiciji birali predsjednici u toj „multinacionalnoj“ zajednici, a koja bi bila muslimanski entitet, onda Bošnjaci ne bi nikad birali Komšića ni za općinskog portira. Sada što ga biraju to je samo da pokažu svoju dominaciju nad Hrvatima i da im oni odlučuju po onoj turskoj, “kadija te tuži kadija ti sudi”. Zbog tih podlih Komšićevih negiranja temeljnih nacionalnih i vjerskih prava i sloboda, da budeš ono što jesi i ispovijedaš slobodno ono u što vjeruješ, a tim negiranjima i nepriznavanjima on ruši i daytonsku beha zajednicu, prvi bošnjački član beha Predsjedništva Željko Komšić bi morao biti suđen i kažnjen za tako teško krivično djelo.
On i ne zna da je rat završen, i vjeruje ako nije kažnjen za ratne zločine nad kršćanima u vjerskom beha ratu, ako nije kažnjen njegov vrhovni zapovjednik Alija Izetbegović po zapovjednoj odgovornosti i za veleizdaju BiH Turčinu, da on, Komšić može i dalje raditi što ga volja, jer on je zakon. Na temelju Komšićeve ratne prošlosti, i ratno mirne sadašnjosti lako je zamisliti sliku budućeg beha emirata dinastije Izetbegović. Treba pogledati Afganistan i druge islamske zemlje, čije slike opravdavaju trajnu podjelu beha zajednice na nacionalne entitete kako bi ostalo i opstalo kršćanstvo i kršćani na tom dijelu Europe. Svako drugo rješenje, napose ono kakvo zagovaraju Komšić, Džaferović pijući rakiju sa Dodikom i dinastija Izetbegović, je etničko i vjersko čišćenje nebošnjaka muslimana. To je povratak osmanizma u najcrnjem izdanju, u kojem bi beha zajednica bila suvremena arena za kršćane i talibanski entitet u susjedstvu Stare dame.
