Uvođenje eura bi u ovom trenutku slomilo ionako krhku hrvatsko gospodarstvo
Vrlo neugodno sam iznenađen viješću da EU kao zajednica koja sebe smatra demokratskom želi na grub način miješati u unutarnja pitanja svoje članice Poljske, te da prijeti sankcijama od milijun eura dnevno Poljskoj. To nije način na koji se razgovara u civiliziranom svijetu, pogotovo ne u jednoj labavoj konfederaciji koja nije u stanju riješiti čak ni svoje dvorište, primjerice Balkan. Prijetiti 40 milijuna Poljaka, tisućljetnom narodu koji je u svojoj povijest tukao Pruse i Turke, osvajao Moskvu i Ukrajinu, izgubio milijune građana u borbi protiv fašizma, razderao istočni blok svojim neprihvaćanjem komunizma i štrajkovima u brodogradilištu Gdanjsk nije ni najmanje mudro. Poljska nije pudlica koju EU može dresirati.
Mađarska je također tisućljetno kraljevstvo povijesno veće od francuskoga kraljevstva. Mađarska je plivala između Venecije i Bizanta, Turaka i Habsburga i danas je vode državotvorci kojima sorošovci ne će diktirati kulturu, niti Rusi, EU ili Amerikanci određivati nacionalne interese. Mađarska je otkupila od Rusa MOL, ušla većinski u hrvatsku INA-u, oduprijela se ilegalnim migrantima (i pokazala da je u pravu!), dogovorila sa Rusima i Turcima plinovode i naftovode, izgradila sa Rusima nuklearnu elektranu. Bilo je zadovoljstvo gledati gospodina i državnika Orbána u društvu sa šarmantnom gospođom Le Pen kojoj pripada buduća vlast u Francuskoj jer liberali su se pokazali kao utopisti i dogmati bez ikakve razumne koncepcije osim dekristijanizacije, slobodnog tržišta, globalizacije (što znači i slabljenje suverenih država i nacionalnog identiteta) i slobode pojedinca tumačene na način amoralne infantilnosti i egoizma. Rusija to shvaća i javno prihvaća konzervativnu ideologiju, pomalo nepravedno štiteći svoje interese u Ukrajini, jer o njezinoj energetici, vojsci i geopolitičkoj projekciji ovisi europski svijet.
Hrvati se pak ponašaju kao lakeji Bruxellesa i poslušni zagovornici koronamantre, kažem mantre jer postoje i drugačiji znanstveni stavovi od onih koje izlaže i preporuča Svjetska zdravstvena organizacija.
Previše je u Hrvatskoj politici kmetstva, hajdučije i kampanilizma (kampanilizam (prema tal. campanile: zvonik), uskogrudna, pretjerana privrženost zavičaju koja slabi, zastire ili onemogućuje razumijevanje i zanimanje za šira nacionalna, internacionalna, kulturna i sl. pitanja; lokalni patriotizam; uskogrudno zastupanje interesa samo jedne sredine u kontekstu koji je za to neprikladan. – Kampanilist, čovjek uskih obzora.)
Treba stvari sagledati šire i biti svoj. To bi značilo imati karakter, imati strategiju, imati kratkoročne, srednjoročne i dugoročne planove što se želi od naroda, prostora, privrede, poljoprivrede, prometa, energetike.
EU je plemenita ideja, svakako podržavam EU kao savez država koje se međusobno potpomažu i brane, koje se kulturno i ekonomski nadopunjuju. Već sama činjenica je sjajna što dugo (ako zanemarimo Hrvatsku, BiH, Srbiju, Makedoniju, Ukrajinu) nema velikih europskih ratova, što se slobodno putuje i trguje, što se razgovara demokratski .
Ali neuvažavanje malih država, diktat velikih, dekristijanizacija, promicanje besmislenih i bezveznih rodno spolnih sofizama i čudnovatih seksualnih kljunaša, promicanje antikulture i slobode kao prava na majmuniranje, kockanje i drogiranje je strahoviti moralni pad koji može naš stari europski kontinent ostaviti bez demografske budućnosti.
Jugoslavija je dokazala da centralistička diktatura sa otuđenim i birokratiziranim centrima moći nema budućnosti, da je Kula babilonska na nogama od pečene zemlje ili kakva maškara od grifona, pradavnoga GMO bića. EU dobiva i međunarodne pljuske kada Francuskoj Australija otkazuje narudžbu nuklearnih podmornica vrijednih 56 milijardi dolara, ili kada je turski državni Erdogan otvoreno ignorira, pa i provocira.
Hrvatska ima strateški interes u EU-u, ali samo kao punopravna članica koja uzajamno usklađuje u bitnim stvarima svoje geopolitičke, ekonomske i demografske interese sa onima koje ima EU-ova konfederacija. Uvođenje eura bi u ovom trenutku slomilo ionako krhku hrvatsko gospodarstvo, tim više što ne znam što će biti sa turizmom, kako će EU reagirati na rast cijena sirovina, od nafte i plina do cementa, željeza i rijetkih metala koji su potrebni automobilskoj, vojnoj, elektroničkoj i avioindustriji. Naravno bez državnoga zlata, bez vlastite banke i bez nalazišta koje je INA imala u Siriji Hrvatska je vrlo oslabljena i njene manevarske mogućnosti su vrlo loše, posebice kada imamo u vidu da poslije smrti dr Tuđmana državotvorne snage više nemamo u HDZ-u, a narod je utonuo u malodušnost. A možda smo toliko nesposobni da ćemo radije pristati na maćehinski odnos EU-a negoli zbiti svoje redove sa nedozrelim strankama i smušenim biračima? Davno je kazao Matoš: “O ta uska varoš, o ti uski ljudi, o taj puk što dnevno veći slijepac biva…”
