Republikaniziranje u Daytonu derepublikanizirane Bosne i Hercegovine
Već pomalo svi nebošnjaci, u prvom redu oni u beha zajednici Hrvati i Srbi, kao i svi drugi izvan njenih granica koji su na bilo kakav način suputnici, stradalnici, i kreatori njene sadašnjosti, postaju umorni od lutanja, današnjih, Bošnjaka u traženju nacionalnog identiteta na ovoj europskoj periferiji. Stoljeće i pol od turske kapitulacije i poraza pred kršćanskom vojskom u Bosni i Hercegovini, nažalost još uvijek i nekažnjene za sve počinjene zločine nad autohtonim kršćanima na beha prostorima, za razliku od drugi koji su također bili pod turskim dankom u krvi, živi jedna skupina naroda bez nacionalnog, ali vrlo snažnog vjerskog muslimanskog identiteta. A baš ta vjerska odrednica koja je prisilna turska ostavština na svim tada okupiranim narodima, no napose nad kršćanima u Bosni i Hercegovini gdje se okupator najduže i najbrutalnije zadržao, glavni je uzrok dugog lutanja tog naroda u današnjoj beha zajednici, u traženju nacionalnog identiteta. Ne bi to nikom ni smetalo da Bošnjaci koji se nacionalno traže u Bosni i Hercegovini ne pokušavaju bilo uništenjem, nepriznavanjem ili prisiljavanjem jednog drugog, hrvatskog, naroda da prihvati njihovu naciju, šire svoj teritorij. To je opet bošnjačko priznanje da je u beha zajednici bio i vjerski i nacionalni sukob za teritorij. Taj rat ne prestaje, on se vodi i danas, samo drugim oružjem. U tom sukobu danas se ističu bošnjački akademici, koji svakim danom sa svojih sesija ispaljuju neko novo oružje, neko novo ime i za svoju naciju i za Bosnu i Hercegovinu. I to nije ništa drugo već nastavak osvajanja prostora i pokoravanja nebošnjaka. Davno preživljena prošlost kršćana za koju se vjerovalo da je neponovljiva bilo gdje u svijetu, poglavito ne nad katolicima u Bosni i Hercegovini kao najstradalnijim narodom pod turskom okupacijom.
Potomci Osmanlija kako se današnji Bošnjaci nacionalno izjašnjavaju, kao odani ćuvari zloglasnog kršćanofobičnog otomanskog vremena sa svojih sesija, koje plaćaju kroz nametnute harače i beha kršćani kontinuirane žrtve, upućuju dekret, u prvom redu Hrvatima kao najnezaštićenijoj nacionalno vjerskoj zajednici, kako će se u buduće zvati beha zajednica. I odmah sa sesije imenuju beha zajednicu, okupljeni Bošnjaci, isti oni koji su tu asocijaciju učinili, progonom nebošnjaka, etnički čistom muslimanskom, zajednica Bošnjaka-Hrvata i Srba zvat će se REPUBLIKA BOSNA.
Ono što je najavila ratna muslimanska i poratna čista bošnjačka političko vjerska partija dinastije Izetbegović na svom kongresu sada to potvrđuje i bošnjačka velikomuslimanska akademska asocijacija.
U tom opasnom unitarističko centralističkom naumu ne spriječava ih niti daytonska derepublikanizacija nekadašnje Bosne i Hercegovine, čime Bošnjaci ne priznaju ni Daytonski sporazum, a niti beha put koji joj je u Daytonu zacrtan. Treba li se, iako je to već davno postalo jasno, postavljati pitanje, tko ruši Dayton i tko je protiv njegovih sadržaja. Niti su Muslimani prihvatili, a niti Bošnjaci primjenjuju Daytonski sporazum. Po onom cijelom svijetu poznatom Alijinom pridržavanju potpisanih dogovora, u prostoriji potpisano na izlazu na vratima nepriznato, ništa bolje se ne može očekivati ni od njegova sina Bakira. Po bošnjačkom viđenju beha zajednice budućnost joj je jedino u ravnopravnosti građana, Bošnjaka i muslimana, pa tek onda ako šta u tom procesu prisilnog građaniziranja ostane od Hrvata i Srba ravnopravnost i naroda. Jer znaju ako im uspije građanizirati, odnosno islamizirati, Hrvate i Srbe da poslije i ne će ostati niti jedan Hrvat niti Srbin, pa čak zvao se on i Komšić ili Divjak, i da ne će više biti drugi narodâ, a kad njih ne bude više ne će biti ni građana, već onaj narod u čije ime se i vrši prisila građaniziranja, muslimani. Tada ne će biti ni Bošnjaka, jer i ta je odrednica, kao i građanin samo most preko kojeg se prelazi i ulazi u islam i muslimanstvo. To je cilj zbog kojeg se pokušava beha zajednica republikanizirati, a zatim islamizirati.
Bošnjačko građaniziranje bosanske i hercegovačke zajednice nastavak je bošnjačke agresije iz vremena vjerskog beha rata, koji nikako da se zaustavi. Iz dana u dan iz bošnjačkih centara, svih predznaka, vrlo radikalno se agresira na povijesni bosanskohercegovački mozaik, i razbijaju njegove kockice, koje više nikad ne će biti moguće ponovo posložiti. Pokušava se razbiti, i izbaciti, ona temeljna kockica beha mozaika koja je Bosnu i Hercegovinu i činila šarenom u nacionalnim i vjerskim bojama. Građaniziranjem razbija se i uništava hrvatski narod, onaj koji je na tom mozaiku najstariji, i među koji se, u najvećoj mjeri prisilno izbacujući ga i progoneći, pokušavao i pokušava smjestiti boja naroda koji, u prvom redu ne prihvaća Bosnu i Hercegovinu domovinom, budući da mu je mati Turska. I kad je tom narodu, Bošnjacima, u Bosni i Hercegovini mati Turska, njemu i nije do zemlje u kojoj živi, i on bi svoju mati najradije doveo u Bosnu i Hercegovinu. A da bi to napravio mora druge beha narode građanizirati, odnosno islamizirati, kako bi i oni prihvatili njihovu mati svojom, bez obzira što je ona bila prema kršćanima ne samo maćeha, već ubojica. Nemoguće je vlastitu ubojicu primiti i prihvatiti materom. U beha zajednici narodá Turska ne može nikada biti mati svima njima, a niti bi narodi mogli biti jednako joj ljubljena djeca. Pa čak ni onda kada bi svi prisilno i prišli na građanstvo, na islam, a Bošnjaci beha zajednicu definirali “republikom ravnopravnih građana”. Da baš građana a ne narodá.
Nasilnički prijelaz Hrvata i Srba u građanstvo, u građanina, bio bi nastavak prisilne islamizacije. Na putu u islamizaciju kršćana, a kako bi se zavarala Svjetska zajednica i ne u tom vidjela nastavak prisilne turske islamizacije, silom se nameče nacionalni identitet BOSANAC. Jer kada se Hrvatima i Srbima otme njihov nacionalni identitet i nametne im se Bosanac, u procesu prisilne islamizacije koja kasnije slijedi ne će se moći govoriti o hrvatskoj i srpskoj islamizaciji već o islamizaciji Bosanaca. Republikaniziranje u Daytonu derepublikanizirane Bosne i Hercegovine, i urediti je kao zajednicu građana koji bi morali postati Bosanci, znači Hrvate dehrvatizirati, dekatolicizirati i deeuropeizirati Srbe desrbizirati i depravoslavizirati, te na kraju sve ih turcizirati i islamizirati. Teško je zamisliti taj bošnjački proces bez otpora Hrvata i Srba, a zasigurno i Ostali.
