Vješto i odmjereno piše o tim neizbježnim trenucima suočavanja čovjeka s bolesti
Nedavno je objavljen u zgodnoj, jednostavnoj opremi, oko 160 stranica, prvonagrađeni roman na ovogodišnjem natječaju VBZ-a za najbolji roman 2021., Sine, idemo kući, uglednoga hrvatskoga pjesnika Ivice Prtenjače.
Sjajna proza, premrežena emocijama, o bolesti oca, njegovom boravku u bolnici na Jordanovcu i posjetama sina i majke te povratak kući, o sjećanjima koja naviru iz prošlosti, o fotografijama, o fasadi, o ljudima, uz poneku sočnu psovku koja se savršeno uklapa u karakter lika.
Naravno, ova knjiga budi i vlastita sjećanja čitatelja na slične događaje, druge bolnice, druge bolesti, ali iste muke, iznenađujuća probuđena očekivanja, uglavnom surova i nepromjenljiva stvarnost.
Prtenjača vješto i odmjereno piše o tim neizbježnim trenucima suočavanja čovjeka s bolesti, o mislima koje se roje u glavi dok koračamo unutar bolnice, kroz duge zapletene hodnike, između tuđih sudbina, do kreveta osobe do koje nam je stalo, ne znajući nikada što nas čeka.
Knjigu sam pročitao u dahu, doista je nisam ispuštao iz ruku.
