Branim Gabrijelu Žalac zato što je napadaju ortaci Tihomira Jakovine i Ivice Račana
Od Borisa Dežulovića do Gabrijele Žalac. Tako bismo mogli nazvati zadnjih desetak dana hrvatske politike. Pa ću nešto, o oba slučaja. Iako svi napadaju Gabrijelu Žalac, ja ju branim. A za Borisa Dežulovića kažem da je on predstavnik „urbane („civilizirane“) Hrvatske“. Ili „Duboke države“. „Duboke države iz kluba Borisa Dežulovića iz Splita“. Prije „Duboke države iz kluba Borisa Dežulovića iz Splita“, vratimo se dvadesetak godina natrag. U vrijeme predizborne kampanje Stjepana Mesića. Kada on za nešto kaže: Nije g…no, nego se pas p…ra. Pa „vic“ o, tada pokojnim Franji Tuđmanu!? Nakon čega mu „urbani intelektualac“i (Zvonko Maković?) pišu panegirike. Dok nedavno, iz kviza Potjera pozdravljaju Milenka Jergovića i Borisa Dežulovića. Uz naglasak, da on lovac iz potjere, često navrati u klub Borisa Dežulovića u Splitu. Zato ja kažem „klub Borisa Dežulovića u Splitu“.
Već sam na ovom portalu, poslije toga napisao, da je sastavljač pitanja za kviz Potjera, u pitanje uvrstio Miljenka Jergovića, samo zato, što je on znao da će samo spominjanje Miljenka Jergovića izazvati takvo oduševljenje u studiju, te pozdrave njemu. Radi „superiornosti urbane Hrvatske“. Kao i Borisu Dežuloviću. To su, kažu, „Hrvatske elite“.
Od Stjepana Mesića, do Borisa Dežulovića. Baš onako kako kaže Josip Jović u kolumni kako je jedan besramni članak ogolio ideološku sliku društva na portalu Hrvatsko Nebo. No, nije tu svako zlo za zlo. U ovo „vrijeme pomirenja“, kada „pomiritelji“ kažu: „J…o te Vukovar“, dobro je što netko, baš predstavnik „urbane Hrvatske“ Boris Dežulović, pomirenje ometa. Dobro je da se tako stvaraju predpostavke za pitanja (Javor Novak): Zašto se Milorad Pupovac ne ogradi od Borisa Dežulovića? A ja dodajem: Zašto se Velimir Visković i Dražen Lalić ne ograde od Borisa Dežulovića? Pa Igor Mandić? Pa Snježana Koren? Je li ovo od Borisa Dežulovića, taj „zajednički jezik“? Onaj književni, i onaj politički? Pa ja kažem da je Boris Dežulović, hrvatski agent u Novostima. Jer poslije 2000., ne znaš kome dati glas na izborima u Hrvatskoj. Daš glas HDZ-u dobiješ SDSS; daš glas „Trećem putu“, dobiješ SDP! No poslije Borisa Dežulovića, stanje je sasvim drukčije. Ili za Borisa Dežulovića, ili si protiv njega. Samo to treba politički kapitalizirati. Ne slažem se sa onima koji kažu: kako bi bilo da tako desničar kaže za Auschwitz, Jasenovac i Srebrenicu (kao Dežulović za Vukovar). Tako se Jasenovac izjednačava s Auschwitzom i Srebrenicom!
Sad nešto o korupciji i pravosuđu. Već sam prije prozvao analitičare iz Petog dana, sada prozivam, i Ustavni i Vrhovni sud za ideološku pristranost. Tvrdeći da postoji velika urota protiv HDZ-a, odnosno, protiv Hrvatske! Kao slučaj INA-MOL! Gdje ja uočavam dva velika propusta: „predavanje upravljačkih ovlasti državne tvrtke drugoj državi, bez ugovora“ i „10 milijuna dolara u gotovini“? „Sanaderovo davanje upravljačkih ovlasti INE Mađarima“, kao „Pavelićevo davanje Istre i Dalmacije Italiji“? Najveći borci protiv kriminala i korupcije, pokrovitelji toga? Ovdje je važno što Mađari kažu, kao i onaj ugovor koji je potpisao Ljubo Jurčić, pred hrvatskom javnosti. A Mađari kažu kako su u pitanju državni interesi, pa štite Hernadija. Ako su u pitanju interesi Mađarske, onda bi trebali biti i interesi Hrvatske. A mogu li se upravljačke ovlasti državne firme dati drugoj državi bez ugovora, bez potpisa nekog ministra? Ja mislim da ne može. Mislim da je Ivo Sanader trebao potpisati neki ugovor, pred TV kamerama, kao Ljubo Jurčić. Ovako, Vrhovni (Ustavni) sud prihvaća tezu kako su upravljačke ovlasti državnom tvrtkom, predane drugoj državi – usmenom porukom. Pa na televiziji gledamo kako dvojica preko stola jedan drugome pružaju ruku. Što sigurno nije 1o miliona dolara. Nego? To bi morao reći tužitelj, sud bi to morao koristi za presudu. Ovako, sud tolerira davanje mita od 10 milijuna dolara, bez porijekla novca, i bez legalnih financijskih transakcija! Kada je na sudu Dubravko Ježić, kao svjedok (posrednik), sud bi od Ježića morao tražiti da on Ježić kaže, tko i kako mu je dao 10 milijuna dolara. Također, sud bi morao Ježića pitati, od kuda on u HDZ-u?
Kao slučaj Gabrijele Žalac? Danas na jednom portalu čitam obranu Gabrijele Žalac. Ona kaže kako su svi sve znali. Valjda tu postoje računi i ugovori. Koristi li sud te račune i ugovore? Ili je opet sve usmeno? Kao od one anonimne službenice koja je degradirana zbog iznošenja istine o Gabrijeli Žalac? I kao kod Sanaderova predavanja upravljačkih ovlasti INE Mađarima? A od svih tužitelja (izvan sudnice Nikola Grmoja, Peđa Grbin, Sandra Benčić, Mirela Ahmetović), nitko ne spominje ministra SDP-a Tihomira Jakovinu i Račanov ugovor sa SPC (Srpska Pravoslavna Crkva) 2000. u Zagrebu. Je li bilo manipulacija fondovima EU-a za vrijeme vlasti SDP-a Tihomira Jakovine? I koliko hrvatske građane košta ugovor Ivice Račana sa SPC-om? Više od štete koju je napravila Gabrijela Žalac? Zato ja branom Gabrijelu Žalac. Branim je zato što je napadaju ortaci Tihomira Jakovine i Ivice Račana! Ja ne vjerujem u anonimne pravednike (Slobodna Dalmacija: Službenica koja je odala Gabrijelu Žalac – degradirana).
I za kraj, nešto što se uklapa u ovu pravno-političko pravosuđe i u onu Borisa Dežulovića za Vukovar. Neki Katalonci „snimili dokumentarni film o seksualnom silovanju“ u ovom zadnjem ratu na Balkanu, bez imenovanja silovatelja Srba! Baš po mjeri „Društva iz Dežulovićeva kluba u Splitu“? Ja tvrdim da je taj film teško kazneno djelo. I za sud za ljudska prava u Strasbourgu. Neka sad netko kaže da ne postoje velike međunarodne urote. Baš protiv Hrvata (Hrvatske). Što je Matija Štahan sjajno objasnio Lani Bobić, i ostalima. Negatori velike urote kažu kako je nemoguće organizirati tako veliku međunarodnu društvenu organizaciju, u kojoj su svi sa svima na vezi. Ali Matija Šahtan kaže, ne, to uopće nije neka glomazna međunarodna društvena organizacija u kojoj su svi sa svima na vezi. Dovoljna je samo ideja iz nekog centra koju čeka vojska političara, novinara, profesora i ostalih manje važnih. Zar nije to tako sa ovim „dokumentarnim filmom“ o seksualnom silovanju u ratu na Balkanu, bez imenovanja krivca—Srba? Baš po mjeri i u interesu „ljevice“ u Hrvatskoj? Odnosno, Društva iz Dežulovićeva kluba u Splitu i Društva Olivera Frljića. Zar to nije interes kompletne „ljevice“, posebno nekih hrvatskih povjesničara?
Dokumentarni film o seksualnom silovanju u ratu na Balkanu, bez imenovanja krivca Srba, kao tajno crtanje kukastog križa na javnoj površini u Hrvatskoj, je nečiji interes u Hrvatskoj. To nije, samo interes nekoliko pojedinaca. Nego šireg spektra društvenih struktura u Hrvatskoj. To je mnogima, i materijalni i statusni interes. U prvom slučaju, kao mirotvoraca, nekakvih „Skandinavaca“, u drugom slučaj, kao boraca protiv fašizma, odnosno ustaša, na kraju krajeva, protiv nacizma-Hitlera! Za biti pripadnikom neke urote, ne moraš biti registriran. Samo moraš znati što slijediti. Što je vrlo lako. Jednostavno, novinar koji na HRT-u kaže da Jasenovac nije bio logor smrti, leti na ulicu. Dok su djeci onih u Hrvatskoj koji govore da je Jasenovac bio „logor smrti“, širom otvorena vrata za sveučilišta Oxord i Camridge. Dakle, samo moraš znati koju politiku slijediti. A to je politika „genocidnosti Hrvata“, odnosno, trebaš znati, da ti nije korisno imenovati krivce seksualnog silovanja u ratu Srbe. Pa možeš misliti o stanu u Londonu.
