Zla vremena koja traže nove žrtve, inače smo propali
Budući je danas godišnjica vukovarske tragedije, pada Vukovara, i budući se mi ovdje okupljamo zbog znanih razloga, htio bih da ono što se danas događa u svezi sa ovom korona pandemijom pogledamo u svjetlu onog što se dogodilo ‘91. i da povučemo paralelu između onog vremena ‘91 i današnjeg vremena 2021. I kao što se danas govori: Gdje si bio ‘91, dolaze vremena kad će se pitati: “Gdje si bio 2021.?”
Počeo bih citatom Thomasa Jeffersona, jednog od otaca američke države i američkog predsjednika: “Drvo slobode se s vremena na vrijeme mora osvježiti krvlju domoljuba i krvlju tirana. To je njegovo prirodno gnojivo.”
1991. iz mojeg pamćenja
Prvo što se sjećam jest da je moj prijatelj iz ulice s kojim sam se svakodnevno igrao (to je bilo možda 89. ne znam točno) jednog dana počeo pričati da će ovdje biti velika Srbija. Ja tad uopće nisam razumio što mu te riječi znače i što je to Velika Srbija i zašto on to s tolikim žarom govori o Velikoj Srbiji. Pitao sam se u sebi: “Što to njega briga da ovdje bude Srbija?Što mu fali ovako, kad je Hrvatska?” Ali to je prošlo i nisam puno mislio njegovim riječima.
Drugo što se živo sjećam jest utakmica Dinamo – Zvezda 1990-te. Bio je sunčan dan, a ja sam bio mladi panker koji nije imao pojma ni o čemu. Sjedili smo u podrumu gradskog hotela koji je tada skupljao alternativnu scenu. Pušili smo, žicali, tratili Bogu dane, razmišljali da imamo band.
I tad, u podrumu hotela čuo sam vrlo žustru raspravu o tome kako se ide na utakmicu u Zagreb, tko za koga navija, kako će biti tuče, kako su vlakovi puni delija i kako se treba paziti. (Tad nisam imao pojma niti što su delije.)
Nakon toga su zapuhali čudni vjetrovi. Još do jučer je sve bilo lijepo i mirno i nitko nije ništa slutio, barem ne većina. “Bratstvo i jedinstvo!”, govorilo se! No ljudi su počeli pričati po kafićima: “Bit će krvi, treba se spremati!” Mišljenja su bila podijeljena. Većina je to smatrala pretjerivanjem. Zatim su počele priče i glasine o balvanima, ljudi s oružjem na barikadama, skuplja se vojska u kasarnama.
I onda odjedanput sve je otišlo k vragu. Kad je počeo napad na Vukovar maske su pale. Svima je postalo očito što se događa. I slijepi su tada mogli vidjeti. A mi smo se našli posred oluje koja nas je zahvatila i zauvijek promijenila naše živote.
Slična vremena počinju i danas. Mi ovdje osjećamo ono što su mnogi osjećali 90-te i 91. prije rata. Još do jučer smo sjedili doma, još do jučer smo pravili planove o budućnosti, gradili život, dizali kredite, uživali u miru i slobodi. Kad je počela kriza sa korona virusom, mislili smo brzo će to proći, život će se vratiti u normalu. No, prema medijima kriza nije prošla i ne će proći!
I sada, sve se naglo mijenja. Više ništa nije sigurno. Još do prije koji mjesec većina nas nije mislila tako No danas je svima nama jasno (iako velika većina to još uvijek ne sluti) budućnost je neizvjesna, na vidiku je oluja, ogromna, prijeteća oluja, oluja koja je nezaustavljiva, zastrašujuća i koja polako zahvaća čitav svijet. I mi to znamo kao što su to mnogi znali ’91, osjećamo to u kostima. Još ne znamo točno što će biti, ali znamo: neće biti dobro i neće to proći samo tako! Nešto opako se sprema, nešto što većina nas nije mislila da će ikad doživjeti u svom životu. Dolaze zla vremena. I mi smo prinuđeni postaviti pitanje, zapravo tri pitanja:
- Kakva su to vremena pred nama?
- zašto takva vremena uopće i nastaju, I na kraju:
- tko je kriv?
Idemo suprotnim redoslijedom!
Prvo: Tko je kriv za sve ovo? Volio bih reći političari su krivi, mediji su krivi. Političari su ti koji lažu manipuliraju, oni su ti koji donose krive zakone, varaju, kradu, korumpiraju. Političari su ti koji su stvorili čitavu mrežu, hobotnicu kriminala koja uništava i isisava život iz svih nas. I što je gore problem sa korumpiranim političarima nije samo u tome što su korumpirani, već što zbog vlastite korupcije moraju korumpirati cijeli sustav (od zakona do sudstva,medija i školstva) da njihova djela ne bi izašla na vidjelo.
Volio bih reći: mediji su krivi. Mediji su ti koji nas pumpaju lažnim vijestima, iskrivljuju činjenice, govore poluinformacije, cenzuriraju, stvaraju jednoumlje i nameću stavove koji nemaju veze ni sa razumom ni sa znanošću.
Sve je to doduše istina, ali – tek djelomična istina i ne mogu se posve složiti s njom. Jer, postavlja se pitanje: “Tko je birao te političare i zašto ih je birao i zašto ih uvijek ponovo bira? Tko sluša te medije? I zašto ih uvijek ponovno sluša? Zar ne postoji danas internet? Iako živimo u doba manipulacije nitko time nije opravdan. Zar je teško naći istinu onima koji je traže?
Ako je narod pošten ne će glasati za one za koje zna da kradu i lažu. Ako je narod istinoljubiv naći će istinu čak i u šumi laži. Ipak glasali smo za njih i pristali smo na medijske laži? Zašto? Jer gledajući narod kao cjelinu nam nije nam dovoljno stalo niti do istine niti do pravde.
Ako beskralježni narod bira beskralježne političare koji beskralježnjački slušaju beskičmene birokrate iz Bruxellesa tada stvari ne mogu ići drugačije nego što idu. Stvara se piramida beskralježnjaka na vrhu koje stoje korporacije, globalni igrači čija imena nije uputno niti spominjati. Narod je prodan, političari su prodani i zato nas prodaju u bescjenje.
Ali ta pokvarena piramida nije nastala sama od sebe. Vrh te piramide ne bi imao moć niti snagu kakvu ima da mu mi nismo dali snagu, i da mu dan danas svojim beskralješnjaštvom ne dajemo snagu. Vrh te piramide i sve ono što se događa crpi snagu iz naše vlastite pokvarenosti iz našeg vlastitog beskralješnjaštva, iz našeg vlastitog nezanimanja za istinu i pravdu.
I godinama slušamo o pokvarenosti i korupciji. Godinama to trpimo i podnosimo. Neki su i sami bili nepošteni. Neki iz nuže, neki iz želje da lagano uspiju, neki za slavu i moć, a neki iz tko zna kojih razloga.
U vrijeme mira to i nije toliko bitno. Kako god bilo, velika većina se nekako snađe. Svi smo se nekako snašli. Neki bolje neki lošije, ali smo se snašli. I oni koji su koristili veze i oni koji nisu. Ali činjenica da smo se snašli ne znači da su pokvarenost i beskralješnjaštvo zbog toga nestali. Oni nisu nestali zbog toga što smo mi to prešućivali, negodovali ili okretali glave. Oni su se skupljali, godinama, i godinama, i godinama, i godinama . Postojali su pojedinci i grupe koji su se bunili protiv nepravde, ali oni si izgledali više-manje kao čudaci. Iako smo znali da su oni u pravu, mi smo sjedili, možda gunđali, negodovali, okretali glave. Ali nismo činili ništa! Možda nismo niti mogli. Živjeli smo svoje živote, imali svoje brige. Ipak zbog toga pokvarenost nije nestala.
Čaša se napunjala i napunjala. I sad, mjera je došla do vrha. Čaša se napunila i prevršila se. I sve ono što se godinama nakupljalo, sad se izlijeva nama na naše vlastite glave. Zbog toga su se vremena promijenila. Zbog sve te pokvarenosti i beskralješnjaštva sada dolaze sasvim drugačija vremena, posebna, ZLA VREMENA. vremena u kojima vrijede sasvim drugačija pravila nego u običnim vremenima. I ta posebna, zla vremena slična su onim vremenima iz 1991.
I tko je kriv? Ja bih rekao svi smo krivi, na ovaj ili onaj način. Bilo da smo sami sudjelovali ili da smo bili pasivni, Ili da nas nije bilo briga. Na ovaj ili onaj način svi smo krivi. Na pitanje zašto nastaju takva vremena odgovor je zbog krivnje. Čije krivnje? Svačije krivnje! Krivnje svih nas, zajedno! Moje krivnje, tvoje krivnje, njegove krivnje, naših krivnji. Neki su krivi više, neki su krivi manje. Neki su krivi jako, neki skoro ništa. Ali svi smo krivi
Ja sam vjernik i znam ovo: u Bibliji riječ krivnja ima dva značenja. U Bibliji krivnja znači i krivnju i propast. Drugim riječima, krivnja znači i propast. Jedno ne ide bez drugog.
Svaka krivnja dolazi na naplatu, kad – tad. To se pogotovo događa u ovakvo doba, kad počinju drugačija – zla vremena, vremena u kojima vrijede posve drugačija pravila nego u običnim vremenima.
Kakva su zla vremena?
Zadnje pitanje jest: Kakva su ta zla vremena i što ona od nas očekuju? U vrijeme mira ljudska pokvarenost nema veliku cijenu. U vrijeme mira vlada zakon tolerancije i neutralnosti. Ne želim se miješati, i ne želim da se miješaju u moje. Svatko svoje zna, svatko živi svoj život, i svatko radi što misli da je najbolje, bilo dobro bilo loše. Živi i pusti druge da žive. U zlim vremenima to se mijenja. u zlim vremenima okolnosti su takve da zlo koje se nakupljalo i gnojilo godinama sada svom silom izbija na površinu. I najobičnije odluke, do tad neupitne, mogu postati zle:
– jedna odluka ravnatelja škole da stane na stranu ministarstva i zakona postaje zlo, jer mora dati otkaz svojim zaposlenicima koji samo traže svoja osnovna ljudska prava.
– odluka doktora da cijepi i da ne da ljudima mogućnost izbora postaje zlo, jer po čemu se taj doktor razlikuje od onih koji su radili u nacističkoj Njemačkoj i vršili prisilne pokuse nad ljudima
– odluka političara da poštuje nepravedne zakone postaje zlo, odluka učiteljice i portira da stane na stranu sistema i zastupa pokvarene mjere postaje zlo
– provođenje zakona znači da si postao produžena ruka totalitarističke države, tj. produžena ruka samog zla
– čak i sama odluka da stojim sa strane i budem pasivan promatrač postaje zlo.
U zla vremena okolnosti su takve da nakupljeno zlo izlazi na površinu. U takva zla vremena neutralnost postaje nemoguća. To su vremena odluke i dijeljenja. Ili si ZA ili si PROTIV. Prekjučer smo razgovarali s policajcima. Divni ljudi! Posve su nas razumjeli, i bili na našoj strani. Misle kao i mi. Ne žele se cijepiti niti testirati, ali moraju. Ali što ako se situacija zaoštri? Hoće li oni i dalje biti na našoj ili će s pendrecima udarati po našim glavama? To ne znamo. Ne znamo niti mi, niti oni sami.
U zlim vremenima neutralnost je moguća. Ako netko i bude neutralan to je zato što je na nekom povlaštenom položaju koji mu omogućuje takvu neutralnost. Mnogi to prigovaraju biskupima i papi – što su previše neutralni. Dolaze Zla vremena. Mnogi osjećaju da takva neutralnost nije ništa drugo nego prihvaćanje zla. Neutralnost znači izdaju! Stav se mora zauzeti i taj stav mora biti radikalan i beskompromisan: ili – ili! Prema riječima Dantea Alighierija: “Najdublje mjesto u paklu rezervirano je za one koji su neutralni u doba moralne krize”
Nadalje, u zlim vremenima događa se veliko dijeljenje. U vrijeme mira svejedno je da li tvoj prijatelj ili kolega s posla želi znati istinu ili ne. Ti s njim i dalje možeš biti dobar, ispijati kave, šaliti se i smijati. Ali u zla vremena to je posve drugačije.
Oni s kojima si još do jučer razgovarao ii drugovao postaju ti stranci. Ne žele čuti niti jedan jedini argument. Ne zanima ih niti istina, niti razlozi, niti znanost. Na pokušaj da objasniš oni čepe uši. Gledaju te kao luđaka i čudaka. U zla vremena postaješ čudak svima onima koji ne žele znati istinu. Kao da si pao s Marsa. Kao da govoriš kineskim jezikom
Oni koji ne žele znati istinu ulaze sve više i više u zabludu i vjeruju u sve bizarnije i bizarnije stvari. Laž, da bi pokrila samu sebe, proizvodi sve više i više laži. Na kraju ta je laž toliko očita i razotkrivena da i slijepac može vidjeti. No oni koji ne žele vidjeti aktivno odbijaju vidjeti. Laž ih guta i nemaju opravdanja. U zla vremena padaju maske i svatko se odlučuje bilo za dobro ili zlo! Tako smo ovih dana u medijima mogli pročitati iskustvo jednog čovjeka iz Australije: Više ne mogu ići raditi u ured, jer se veliki broj mojih suradnika ne osjeća ugodno što sam tamo — a naša vlada ih podržava.
Nikakva znanost, podaci, argumenti ili logika neće ih uvjeriti da ne predstavljam opasnost za njih. Ljudi koje poznajem desetljećima jednostavno se osjećaju nesigurno i neugodno u mojoj blizini, kao da sam štakor ili žohar. S druge strane, poznavanje istine ima cijenu. i ona nije mala. Oni koji znaju istinu moraju se odlučiti hoće li ju slijediti ili ne. Ako je slijede, oni ne samo da postaju stranci i neprijatelji društva, od njih se zahtijevaju žrtva, herojstvo, od nekih čak i mučeništvo!
Zla vremena su žedna vremena Zlo koje se godinama nakupljalo sad dolazi na naplatu. I jedina valuta koju takvo vrijeme priznaje jest LJUDSKA KRV. I krv će pasti na ovaj ili onaj način. Bilo figurativno ili doslovno, ali krv će pasti. Bilo naša, bilo njihova, i jedna i druga, svačija. Krv će pasti! Previše je zla laži i manipulacije, i sve je to predaleko otišlo da bi samo tako moglo proći.
Zla vremena za koja se čini da su došla iznenada, zapravo su se pripremala godinama. I to su žedna vremena. Ponavljamo riječi Jeffersona: “Drvo slobode se s vremena na vrijeme mora osvježiti krvlju domoljuba i krvlju tirana.”
I kad razmišljam o takvim vremenima često mi dolaze riječi od Tolkiena (parafraziram): Volio bih da se ništa od ovog nije dogodilo. Znam da to žele svi oni koji žive u ovakva zla vremena! Ali nije na nama da biramo. Mi ne možemo odlučiti u kakva ćemo vremena živjeti. Sve što možemo odlučiti jest ono što ćemo učiniti s vremenom koje nam je dano. Osim toga: u ovom svijetu, osim Zla djeluju i druge sile. I to je ono što daje utjehu i nadu.
Zbog toga kao znak i ohrabrenje moramo držati u živom sjećanju one koji su pali u Vukovaru. Njihova žrtva nam u ova zla vremena daje putokaz i svjetlo. Niti oni nisu mogli birati u koje će se vrijeme roditi. A rodili su se u zlo vrijeme, vrijeme koje je kao i naše bilo žedno vrijeme. No ti momci se zbog toga nisu žalili, nego su herojski prolili svoju krv i na najbolji mogući način iskoristili vrijeme koje im je dano. Zahvaljujući njihovoj žrtvi i njihovoj krvi mi danas imamo slobodu. No ta sloboda nestaje i opet će se tražiti ljudska krv.
Vremena koja dolaze su zla vremena kao i ona 1991. Nadam se da ćemo imati barem dio hrabrosti i kičme da u naše vrijeme napravimo nešto slično kao što su branitelji Vukovara napravili u svoje, da budemo dostojni nasljednici žrtve koju su oni prinijeli i da se mi, u naše vrijeme, vlastitom krvlju, izborimo za slobodu kao što su se i oni izborili. Samo se od sveg srca nadam da to neće biti doslovna krv! Ali tko zna!
