Hrvatski Fokus
Gospodarstvo

Državni proračun u cilju pokrivanja gubitaka raznim muljažama

Uz redovne očekivane prihode, bilo bi dobro konačno posegnuti za izvanrednim prihodima, koji se kriju u velikoj netransparentnoj imovini pojedinaca

 

U Saboru je na red došao Državni proračun za 2022. godinu.  Proračun je temeljni dokument rada i djelovanja glavnih čimbenika u vlasti i vladi, kao racionalna projekcija svega onoga što je potrebno i što je moguće, iskazanog u brojevima, relevantnim pokazateljima odnosa pojedinih stavki, mogućih usporedbi s proračunima prethodnih godina i realnih mogućnosti uslijed kretanja gospodarstva i svih ostalih djelatnosti u doba korone. Proračun bi trebao biti realan, racionalan, razvojan, kreativan, stručan, optimističan, motivacijski, pravi i istinski odgovor na naše potrebe, kako pojedinca, tako interesnih skupina, cijelog društva i države. Državni proračun pokazuje smjer i trasira put u slijedećoj fiskalnoj godini. Da bi proračun u mogućim i danim okvirima zadovoljio naše potrebe, barem djelomično treba ga napuniti. Manje-više svi znamo kako se, od kuda, od koga i čega proračun puni.

Svi isto tako manje-više znamo da taj proračun ne pune svi oni koji bi to morali i kako bi to trebali. Naime, mnogi pronalaze razne i različite načine kako bi izbjegli poreze i ostala davanja državi, pri čemu se nerijetko busaju u ponosna hrvatska prsa. Uz puna usta domoljublja i velikog hrvatstva od stoljeća sedmog, registriraju svoje poslovanje na Sejšelima, i ostalim otočkim destinacijama, gdje poreza nema ili je zanemariv. Te im se državice oduže  nekim počasnim  položajima, u diplomaciji ili administraciji. Osim toga, mogu im poslužiti u slučaju moguće potrebnog azila, u slučaju da ih ovdje nečim konkretnim i argumentiranim pričepe, dokažu im nekakve muljaže, nezakonitosti, mito i korupciju,  prijete im sudom, osudom i kaznom. Te i takve ne može “progutati” BiH i njihovo drugo državljanstvo. Previše ih je. Iskreno tamo im baš i ostatak života ne bi bio sukladan njihovim mjerilima i standardu kakav uživaju u RH, zahvaljujući netransparentno stečenom bogatstvu, posebice u vrijeme rata i poraća.

To su psi rata, a ne ugledni građani Lijepe naše, što hrpom novca kupuju svoj status. To su uglavnom članovi ili simpatizeri državotvorne stranke, koja ovdje vlada četvrt stoljeća. Oni su povlašteni. U njih se ne dira, iako svi znaju tko su, što su i na koji način su se obogatili. Dapače, ti i takvi direktno ili indirektno godinama sudjeluju u vlasti i vladi. Oni kadroviraju i odlučuju o mnogim važnim i bitnim pitanjima u državi, od lokalnih, županijskih i regionalnih područja. Oni biraju suce, ravnatelje, ministre, državne tajnike, visoke dužnosnike, upravitelje, šefove, profesore, voditelje, sve do spremačica, posebice u državnim ustanovama, gdje za njih rade i špijuniraju.

Te su osobe posebno odabrane i educirane, kako bi zadovoljile svoju ulogu i bile od koriste za svog gazdu i Pigmaliona. Neki od tih “kadrova” dugonoge ljepotice, ljepuškasti utrenirani mladići… Razne misice i misteri, sa seoskih sajmova, danas se šeću po kancelarijama i prostorima u kojima se donose važne odluke za sve nas i za državu. Manje-više tu nitko niti ne obraća nikakvu pažnju na njih, a oni uz svoje pomoćne poslove obavljaju svoju glavnu zadaću, osluškuju i izvještavaju gazdu o svim zbivanjima u institucijama gdje se o svima, pa i njima odlučuje. To potvrđuju neki uhićeni vozači i poslužitelji, čiji su SMS-ovi svojevremeno zabavljali narod. Tu spadaju i razni nosači torbi punih novaca, svih mogućih valuta. Tu spadaju članovi i posjetitelji raznih klubova, posebice onih s brojačem novca na šanku. Među njima se zatekne i poneki državni dužnosnik, prvi gospodin, poneki sudac, odvjetnik, župan, načelnik, ravnatelj bolnice, ministar, zamjenik ministra (danas aktualni ministar), član Stožera, član Komore, HAZU-a, ALU-a… Ništa se tu ne događa i nije se događalo slučajno. Sve je to ideja nekoliko bolesnih umova, koji si umišljaju da zbog gomile novca koji slučajno netransparentno posjeduju, mogu raditi što hoće, čak i vladati državom. Zbog tih i takvih nadležne državne institucije, odnosno njihovi čelnici odbacuju prijave i pritužbe o korupciji. Nema veze što je sve evidentno, argumentirano i transparentno što se potrebnih dokaza tiče, gleda se tko je osoba na koju se prijava odnosi. Ako je to netko tko te ne bilo koji način plaća, tužba se ne pokreće, prijava se odbacuje. Nije samo Zdravko Mamić plaćao suce i ostale državne dužnosnike. To je završilo kako je završilo. Otkrilo se djelomično. Pitanje je bili se išta o tome znalo da je spomenuti gospodin oslobođen svih optužbi i da nije morao pobjeći u svoju drugu, odnosno prvu domovinu. Vrli sudac bi sa svojom prijateljicom i dalje uživao u svojoj moći i bogatstvu.

Da ne duljim. Donosi se Državni proračun, koji treba napuniti, kako bi se realiziralo sve planirano. Uz redovne očekivane prihode, bilo bi dobro konačno posegnuti za izvanrednim prihodima, koji se kriju u velikoj netransparentnoj imovini pojedinaca, koja daleko nadmašuje njihove prihode. Razmjer između prihoda i imovine je vrlo lako izračunati. Nije tu potrebna neka viša ili visoka matematika, već ona pučkoškolska. Treba samo imati volje i hrabrosti upustiti se u to. Ne može to svatko. To mogu samo oni koji us pred zakonom čisti i ispravni. Unatoč, našem do grla korumpiranom društvu, u nas ima takvih ljudi koji se mogu uhvatiti u koštac s lopovima, prokazati, dokazati, osuditi i oduzeti im sve nezakonski stečeno i uprihođeno. U toj nezakonitoj i netransparentno stečenoj imovini mnogih pojedinaca krije se veliko bogatstvo (novac) koje je uglavnom stečeno raznim prevarama i muljažama, direktno ili indirektno od države i državne imovine.

Pod motom domoljublja, velikog hrvatstva i praktične vjere, kralo se sve do čega se stiglo i uprihodilo u osobnu korist. Pritom se izbjegavao porez i ostala davanja državi. Zanima li to ikoga u ovoj državi iz koje svakodnevno puni autobusi mladih stručnih i obrazovanih ljudi odlaze u  Europu i svijet, gdje vlada red, rad, sloboda, pravo, pravda i pravednost, gdje će moći živjeti kao ljudi, pravno jednaki, plaćeni i uvažavani prema onome što jesu i što rade, a ne prema onome kako se zovu i tko im je mentor. Mnoge naše društvene i političke elite ogrezle su u korupciji. To im dođe kao nešto najnormalnije. Nešto bez čega je normalan život nezamisliv.

Dokaz za to je slučaj s uhićenjem bivše ministrice Žalac, čiji je predmet stavljen u ladicu, jer nije bilo valjanih dokaza za uhićenje i podizanje optužnice. Kako su te dokaze imali nadležni u europskom tužiteljstvu?

Nije se ovdje štitila i čuvala samo bivša ministrica europskih fondova, nego mnogi oko nje i iznad nje. Nitko navodno ništa nije znao o njezinim muljažama i raboti. Svi su sve znali. To je prokušani  i obrazac skidanja bilo kakve krivnje sa sebe i svojih. Nisu znali. Kaj god! Gospođa svemoćna ministrica je eksplicitno pokazivala svoju moć. Mnogima je pogodovala. Zašto? Zna se! Ruka ruku mije, obraz obadvije. Da bi se sada oprao obraz nisu dovoljne ruke. Potrebna je istina i odgovornost prema sebi i drugima. Iz te se kože više ne može van, bez priznanja, isprike i kajanja. Istina oslobađa. Istina, uz odgovornost stvara povjerenje i vjerodostojnost, bez čega nema napretka. Istina će nas osloboditi ovog čvrstog i opasnog zagrljaja pandemije COVID-a. Istinom ćemo sačuvati zdravlje i život.

Ankica Benček

Povezane objave

Najviše zelene energije iz novih tehnologija

HF

Crnogorci smartphone-ima kradu struju

HF

TURIZAM – Hrvatsko čudo ili ekonomski promašaj?

HF

Želite li sudjelovati u izradi prvog hrvatskog satelita?

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više