Nisam zamijetio da su se mediji bavili gubitcima arbitražnog spora oko Ine, nanesenom štetom i krivcima za istu
U Saboru raspravljalo se o novom Zakonu o sprječavanju sukoba interesa. Slučajno sam se uključio jer na programu nije bilo “Ljubavi na selu”, “Večere za 5” pa čak niti “Krv nije voda”… I, što ću, odlučim pogledati i poslušati Daliju Orešković. Čisti mazohizam! No kako je spomenula moj “slučaj”, nisam je mogao ignorirati. Ukratko, njezina odluka o mom kažnjavanju je bila ispravna i zakonita, a Ustavni sud čini hrpa nepoštenih neznalica. Očito je vrlu pravnicu potrebno podučiti (još jednom) o pravnom aspektu njezine, politički motivirane, odluke.
Zašto je ovaj postupak okončan u moju korist? Ponajprije zbog načina postupanja Povjerenstva, koje je arbitrarno odlučivalo o ustavnim pravima građana tako da je donosilo osuđujuće odluke i izricalo novčane kazne na temelju načelnih odredbi, za koje uopće nije bila određena mogućnost sankcioniranja.
Tako je u mom predmetu Povjerenstvo tvrdilo kako sam se našao u sukobu interesa, ali je količina tog zabranjenog odnosa takva da se za to ne izriče nikakva sankcija. Nebulozno i nevjerojatno, ali je ipak poslužilo kao okidač za početak dobro isplanirane i koordinirane akcije mojeg odstranjenja s političke scene. A Dalija Orešković je obavila svoj zadatak, kao i Most svoj. Ta nesretna nakupina je udarima na mene, među inim, uspjela nanijeti Hrvatskoj štetu od nekoliko milijardi kuna. Naravno, riječ je o slučaju arbitražnog spora između hrvatske vlade i Mola. Nisam zamijetio da su se mediji bavili gubitcima arbitražnog spora (ili sporova), nanesenom štetom i krivcima za istu.
A zašto sam trebao otići nakon pet uzastopnih pobjeda nad SDP-om (5:0)? I zašto je moj drugi mandat na čelu stranke i preuzimanje vlade nekom bilo nezamislivo i neodrživo? Akcija je bila brza i bezobzirna i nisu se birala sredstva. I eto nam harlekinskog tandema Oreškovićka – Most… Tema iziskuje dulje elaboriranje, i doći će vrijeme za to. Ukratko, Program gospodarskog oporavka Hrvatske (IFO institut), koji stimulira malo i srednje poduzetništvo te time smanjuje uvoz i povećava domaću proizvodnju i izvoz, ugrozio bi uvoznički lobi i njihove interese.
Naravno, bilo je tu i ideoloških razloga. Već opjevana lustracija, ali i pitanje “prvobitne akumulacije kapitala na hrvatski način”. Inzistiranje na državi jasnih definicija i odnosu prema svim totalitarizmima i njihovim zločinima. Kreiranje suverenističke pozicije uz lojalnost EU i Nato savezu. Također, tu je moje isticanje potrebe izgradnje LNG terminala, koji ima gospodarski, politički i strateški značaj za Hrvatsku i šire. Realizacija tog projekta bi nas dovela u poziciju realnog strateškog partnera s SAD-om, već dokazanim saveznikom. Trebam li navoditi još razloga za moj odlazak?
P. S. Moji stranački kolege u polemici s Dalijom Orešković ističu kako je kao predsjednica Povjerenstva donosila protuustavne presude, aludirajući i na moj slučaj. To je pohvalno. No gdje su bili prije?
