Svaki je potez, svaka mrlja, ukoliko je na pravom mjestu, nužna, dok su boje u nekim dijelovima neophodne, ovisno u budućoj viziji
Akademska slikarica Iris Bondora Dvornik ugledna je hrvatska likovna umjetnica, autorica je kompleksnog opusa specifičnih motiva.
- Gospođo Bondora Dvornik, kreirali ste impresivan ciklus s apstraktnim motivima.
-Zahvaljujem. Tijekom skoro pa 50 godišnjeg rada, što svjesno, što nesvjesno, ostao je trag na priličnom broju različitog materijala i oblika.
- Što je važnije u Vašem ciklusu, oblici ili kolor?
– Umjetnost nam ne dozvoljava da razlučimo njezine elemente postojanja. To eventualno čini promatrač. Svaki je potez, svaka mrlja, ukoliko je na pravom mjestu, nužna, dok su boje u nekim dijelovima neophodne, ovisno u budućoj viziji, kao i o osobnosti umjetnika. Isključivo nam uzajamna igra, moguće daje željeni ishod.
- Vaš ciklus govori o određenom redu u prirodi, o važnosti njegova nenarušavanja.
– Iskreno, nisam svjesna te činjenice, no općenito gledajući, ustručavam se bilo kakvih, neumjesnih intervencija, bile one usmjerene spram ljudi ili pak prirode. Pitanje sklada usađeno je u moju prirodu, predstavlja mi potrebu i određuje me.
- Slikate u ulju i akrilu na raznim podlogama i na različitim formatima, od srednjih do velikih.
– Različite podloge i materijali, predstavljali su mi unutar moga rada, uvijek određeni izazov, dok bi ideja uglavnom odredila format. Privlači me novo, i različito. Stoga eksperimenti, te raznoliki ciklusi, tijekom vremena. Postavljam si pitanje, ima li se u umjetnosti još što reći, osim jasno na različite načine. Više, manje, sve je viđeno. Preostaje isključivo, osobni izazov.
- Svaka Vaša slika ima istaknutu, dominantnu boju.
– Vjerojatno. Obično na slici dominira neki detalj. Često je prikazan bojom ili pak crtežom, ponekad i aplikacijama, tekućom plastikom. No, da, uglavnom sliku ili objekt nosi boja.
- Kako vidite trenutnu situaciju s razvojem i stanjem apstraktnog slikarstva?
– Mislim da smo svi došli do nekog trenutka, kada je moguća dobro izvedena, prezentirana apstrakcija, no govorimo o nečem viđenom, stoga više o načinu izražavanja.
- Koliko je danas umjetnost važna čovjeku?
– Vrlo dobro znamo da umjetnost ne zauzima zasluženo joj mjesto, a u ovim vremenima još i manje. U svijetu, po mom iskustvu interes kao i ulaganja u istu, obično su vezani uz stalež.
- Što je novo u atelijeru?
– U atelijer se, nadam se, vraćam tek u proljeće. Zagreb mi više i ne pruža nužne mogućnosti- Ponekad je nužan i vakum. Procesuiramo, ne izražavamo se. Vremena u nikojem smislu nisu poticajna.
- Planovi, izložbe, knjige…?
– Muzej stakla u Zadru upravo priprema virtualnu izložbu moje donacije, Radi se o posve različitim djelima. Slike su, primjereno instituciji, izvedene što na staklu, što na vivaku,bogate motivima, količinom raznolikog materijala i boje, koja putem osvjetljenja prelazi u novu dimenziju. Moguće se u drugim segmentima možemo prilagođavati, obmanjivati. U umjetnosti, ako je živimo to zaista nema smisla!