Hrvatski Fokus
Bosna i Hercegovina

Muslimanski i islamski unitarni građanisti

Prošlo je 28 godina od početka muslimanskih zločina nad katolicima u Središnjoj Bosni

 

Progon katolika u beha Teheransarajevu samo je jedna u nizu kršćanofobičnih bojišnica vođenih diljem svijeta. Pokazatelj je to malog dijela velike globalne kršćanofobije kojeg islamski planeri sukoba vjera i svjetova, kultura i civilizacija, brutalno vode na pragu Stare Dame. Tu na tom nekada izmiješanom prostoru vjera i kultura, na kojem su započimali svjetski ratovi, gdje se prisilnom islamizacijom mijenjala vjerska slika okupiranog kršćanskog naroda, gotovo se u najcrnjem obliku i sadržaju vraća tragična osmanlijska prošlost danka u krvi.

Naime, na prvom koraku svjetskog ulaska u Treće tisućljeće, na europskom vrhuncu dostignutih, cijenom skupo plaćenih, ljudski prava i vjerskih sloboda, u okupiranom i osvojenom, danas potpuno  zelenom, Sarajevu bošnjačko muslimanski kršćanofobisti su snažno udarili na mali ostatak ostataka katolika, koji se skrivaju u tim suvremenim europskim katakombama. I onda kada ih je poruka adventskog mira izvukla malo na sunce slobode, pokazujući se svijetu vješanjem adventskog vijenca na vrata svojih katakombi, vrebajući islamski snajperisti svom su žestinom udarili na njih i na njihov vjernički katolički identitet.

Samo što su na brzinu, u sarajevskom mraku neslobode i neravnopravnosti, crnila islamskog ekstremizma pred očima Visokog predstavnika, za ostale mikro brojke katolika, objesili adventski vijenac na vrata svojih katakombi odjeknuli su iz svih smjerova i vojarni bošnjačko muslimanski pucnji kakvi su se čuli pred Božić 1993. u muslimanskom ubijanju 76 hrvatskih civila, stari, žena, muževa, djece i branitelja “krsta časnog i slobode zlatne” u Križančevu Selu.

Dvadesetosmogodišnji kontinuitet muslimanskog zločina kršćanocida nad katolicima od Križančeva Sela, Viteza, Travnika, Bugojna, cijele Središnje Bosne do Sarajeva. Ista muslimanska armija, iste islamske BiH, isti zločinački vojnici, Džaferović, Genjac, Komšić jedan i drugi, Halilović, Mahmuljin, Mlaćo, Dudaković, Lazović, Bogičević…, sad pod vrhovnim zapovjednikom Izetbegovića mlađeg. Stoga se nikako ne može kazati za muslimanski zločin iz vjerske mržnje prema katoličkoj obitelji u islamiziranom Sarajevu da je to zlodjelo pojedinca, već se mora nazvati pravim imenom zločin bošnjačke politike “krvi i tla”, ili  nacifašističke ideologije koje se ne odriču svih ovih desetljeća vjerskog beha sukoba za teritorij “mi ili oni”.

Na muslimansko oružje islamizam u agresiji na Hrvate katolike dodaju građanizam, novo proizvedeno u političkim tvornicama za namjensku industriju u Sarajevu. Uistinu sad su spojili najopasnija suvremena oružja, nacifašistička, i pokazali ih svijetu za koja se mislilo da više nisu u uporabi nigdje, napose ne u Europi.

Napisaše ne samo katolicima na njihovim vratima već i cijelom svijetu da je izmišljena i silom nametana bošnjačka ideologija islamgrađanizam zapravo najcrnji povijesni nacifašizam. Etničko vjerski inspiriran u najsvetije vrijeme za katolike muslimansko bošnjački islamgrađanizam udar je na svaki vid bilo kakvog suživota beha vjerski razlika. Vrlo dobro isplaniran, zatim izveden u pravo vrijeme, pred Božić i kad svjetski protektori dižu ruke od Bosne i Hercegovine, muslimansko-bošnjački ekstremisti svijetu su poručili, i ne dolazite više mi znamo i mi ćemo riješiti beha problem kako su svi muslimani svijeta riješili pitanje kršćana u svojim zemljama.

Ujedinjeni islamgrađanisti okupiše se pred vratima katolika i oko obješenog vjenca mira ispisaše svoje poznate muslimansko terorističke parole, i ocrtaše sliku budućeg isilovskog Afganistana u Bosni i Hercegovini. I da se nisu potpisali nacifašističkim porukama islamograđanizma “Hoćete li da vas kalašnjikovim išaram, imam ga?”, katolička žrtva bi znala da je to pisano rukom bošnjačko muslimanskih islamgrađanista.

Okitiše Božićni vijenac na vratima katolika, u Europi i beha kršćanima otetom Sarajevu, islamograđanisti unitarizirane i islamizirane, afganistanizirane i iranizirane Bosne i Hercegovine crnim ružama nacifašizma, “Tu sam katolici, da vas prekrstim”, “Hoće li neko sa mnom ta-ta” i potpisaše se Komšići, Izetbegović, Genjac, Džaferović, Halilović, Nikšić, Bogičević, Lazović, Mijatović, Karić, Mlaćo, Tigar, Dudaković, Ashdown, Holbruck, Petritsch, Schilling, i svi drugi islamograđanisti i emisari potpisani zajedničkim potpisom “Emir”. Tu uokolo božićnog vijenca mira na vratima katoličkih katakombi, na margini kršćanske Europe vidi se i potpis “Haaški tribunal” i sva njegova nepravda i sudski progon katolika iz njihove fratarsko kraljevske Bosne i Hercegovine. Vide se i sve džamije izgrađene na katoličkoj zemlji, i grobovi od islamograđanista ubijenih katoličkih povratnika, i katolička sela u koja se ne smiju vratiti prognani Hrvati, vidi se i ispisana Bakirova ahdnama u kojoj piše “Hrvati će dobiti koliko im ja dadnem”.

I pokaza suvremeni beha sultan sa svojom islamograđanskom nacifašističkom bratijom što i koliko će im dati u građanskoj i islamiziranoj BiH. U agresiji dade im nož u leđa, u poraću metak u čelo, dade im ahdnamu, a ona znači ili ropstvo u danku u krvi, ili prisilna islamizacija, ili prisilni odlazak, po nacifašističkoj Alijinoj i Ashdownovoj zločinačkoj politici krvi i tla.

U za Europu i beha kršćane izgubljenom i otetom, duboko horizontalno i vertikalno islamiziranom i osmaniziranom, turciziranom i iraniziranom Sarajevu, u toj suvremenoj europskoj katakombi, za ostatak ostataka kršćana gotovo je svaki dan krvav Božić. Svaki izlazak kršćana izvan ispisani im ahdnamskih slobodà, kao i vješanje božićnog vijenca na vrata svoga stana, razlog je bošnjačkog pucnja i progona preživjelih hrvatskih katolika. Kraj vjerskog beha rata za teritorij bošnjačko muslimanski islamgrađanisti priznat će tek onda kad na federalnim beha prostorima ne bude više niti jedan Hrvat katolik, ili bilo koji kršćanin. Ili onda kada se u Bosni i Hercegovini, a nadati se da do toga ne dođe, počne „klin klinom izbijati“. A upravo to Bošnjaci  pokušavaju izazvati, i čine sve da do otvorenog sukoba i dođe,  jer džihadisti koji su se okupili iz svih islamskih zemalja, bilo oni isilovci povratnici iz Sirije i Afganistana ili oni u migrantskoj bujici, nestrpljivo čekaju zapovijed. 

Stoga i jesu najbrutalniji za velike katoličke blagdane, vjeruju da upravo tada mogu izazvati reakciju hrvatske žrtve „klin se klinom izbija“. U tome im puno pomaže i svjetska zajednica šutnjom, što je znak odobravanja nacifašističke politike bošnjačko muslimanskih i islamskih unitarnih građanista.

Vinko Đotlo

Povezane objave

I sada visoki predstavnik ima ovlasti intervenirati i donijeti pravedni izbori zakon

hrvatski-fokus

Zelena transverzala Alije Izetbegovića

HF

I SIP preglasava Hrvate

HF

Sultančić Bakir – potrkalo sultana Erdoğana

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više