Fotograf izlaže stilski i vremenski raznorodne fotografije
U Galeriji fotografije Fotokluba Split u petak, 3. lipnja 2022. otvorena je izložba „Traganja“ nagrađivanog hrvatskog fotografa Nenada Martića. Riječ je o stilskim i vremenski raznorodnim fotografijama, kojima je zajednička poveznica činjenica da su sve osvojile brojne nagrade na uglednim fotografskim salonima i natječajima.
Kustosica izložbe ugledna je povjesničarka umjetnosti, Branka Hlevnjak, u tekstu predgovora ističe tri razine gledanja Martićevih fotografija:
Prva razina – očni sken, odnosno estetsko zadovoljstvo koje izaziva pogled na ljepotu, simetriju, boje. Prelazimo očima preko fotografije, a doživljaj boja i oblika budi u nama neku ugodu. To je estetika, ljepota bez osobitog i dodatnog značenja. Ona koja stvara ugodne osjećaje u tijelu. Nikad do kraja razumljiva, ali evidentna. Jednako kao kad gledamo lijepi pejzaž u prirodi, udišemo ugodnu atmosferu i omađijani smo postojanjem. To su fotografije smiraja, ravnoteže i oblikovne i kolorističke. Samo ponekad humorne.
Druga razina je razina gledanja/čitanja fotografija – odgonetavanje. Gledamo pozorno što to zapravo vidimo. Nadrealizam skriven u realnosti; duhovnost otkrivena slučajem, ili virenjem. Sve je čitko, pa ipak postoji opći dojam neke iluzije, male fotografove prevare. Izuzmemo li one duhovite ulične fotografije, na ostalim uglavnom, nešto odudara od stvarnosti. One su dio finog i elegantnog autorovog preslagivanja bliskog i poznatog u nove odnose, koji nas odvode u nova iskustva. Vidimo, dakle, nešto novo i drugačije. Prihvaćamo to sa znatiželjom, jednom od najvećih pokretača razvoja. Znatiželjno virimo u autorove transformacije, proučavamo formu sklopove, istražujemo metode i razotkrivamo moguće nemogućnosti.
Treća razina koju zapaža Hlevnjak je razina čitanja/gledanja, ona koja proniče u simbole, u rječitost i literarnost. Pokušavamo fotografijama odčitati sadržaj, prepoznavati neku znakovitost, upuštati se u simbolične asocijacije, utvrđujemo odnose i međuodnose; tražimo u fotografijama neku priču, možda razloge, režiju. Pokušavamo razumjeti fotografiju izvan njezine estetike, izvan nadrealnosti, fotografske, dizajnerske i grafičke umješnosti. Čak i izvan perfekcionizma koji ih krasi. Pokušavamo dokučiti zašto je svaka ta fotografija jedinstvena i što je čini posebnom. Uvlačimo se svakoj fotografiji pod kožu, razotkrivamo mjesto, vrijeme, položaje, kutove, metode, racionaliziramo teoretiziramo o viđenom. I napokon, zaključujemo da nipošto slučaj nije odredio uspješnost ovih fotografija i da iza svake ove fotografske cjeline stoji misao, ideja, koncept, a iza iskustva i talenta stoji kreativna mašta koja fotografije Nenada Martića čini osobitim.
Fotografije Nenada Martića uvijek iznenađuju. Ne besprijekornom tehnikom, jer ona nikad nije bila upitna, već neiscrpnom imaginacijom i gotovo filozofskim izričajem. On obilazi odabrana mjesta tražeći fotografsko savršenstvo koje će postići načinom kadriranja, biranjem kompozicije, čistim kadrom, odnosom svjetla i sjene, perspektivom i jasnim odnosima čovjeka – sebe naspram odabranog ambijenta. Koliko smo mali i beznačajni u svojoj prolaznosti, kakve tragove ostavljamo za sobom, što smo izgradili, a što srušili – pitanja su koja se nameću, a odgovore će svatko potražiti u svojim vlastitim razmišljanjima.
Nenad Martić rođen je 1951. godine u Zagrebu. Diplomirao je na odsjeku likovne umjetnosti na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu. Na samom početku umjetničkog djelovanja bavio se stripom, a cijeli svoj profesionalni vijek bavi se ilustracijom i dizajnom. Godine 1991. pokreće grafički studio „Dva M“. Fotografijom se počinje baviti od 2010. godine. Naročito voli raditi fotografije ljudi uklopljenih u okoliš (street fotografiju) i kreativnu fotografiju. Član je Fotokluba Zagreb i ULUPUH-a. Svoju prvu samostalnu izložbu održao je u Fotoklubu Zagreb 2014. godine. Ovo je njegova peta samostalna izložba. Dobitnik je preko 100 nagrada i priznanja, od toga 25 zlatnih medalja na FIAP-ovim međunarodnim natječajima. Finalist je Sonny World Cup (2015. i 2016.) i Merit Medal – HIPA (2017.). Godine 2019. dobitnik je Grand Prixa – Fernando Soprano i Nagrade Tošo Dabac. Dobitnik Fiapvog Blue badga na Zagreb salonu 2019(najbolji autor salona). Također je dobitnik FIAP-ovih zvanja: AFIAP (2018.), EFIAP (2019.), EFIAP bronze (2020.) i EFIAP silver (2021.).
Izložba ostaje otvorena do 21. lipnja 2022.
