Hrvatski Fokus
Religija

LAŽNA SVJEDOČANSTVA – Neutemeljeni napadi na papu Pija XII.

Fotografija na omotu knjige Johna Cornwella datira iz 1927. kada kao kardinal odlazi sa prijma za predsjednika Weimarske republike

 

U izvrsnoj knjizi “Lažna svjedočanstva – raskrinkavanja stoljeća antikatoličke povijesti” (original iz 2016., hrvatski prijevod iz 2019.) luteranski protestant Rodney Stark uz impozantan pregled literature i izvora daje na uvid i analizu glavne antikatoličke mitove, uz objašnjenje njihove geneze i medijskoga ustoličenja kao općeprihvaćene “istine”, štono kažu istočnjaci neprikosnovene istine.

Rodney Stark (1934.) je američki sociolog religije koji je na washingtonskom sveučilištu predavao 32 godine Komparativnu religiju, te sociologiju na Baylor sveučilištu, Teksas. Dio knjige koji govori o odnosu pape Pija XII. i nacista izdvajam jer objašnjava i neke pojave u našoj zemlji, u Crkvi i globalnu igru koje većina građana nije svjesna. Prema Starku kampanju povezivanja Pape s nacistima pokrenuli su Sovjeti nastojeći moralno diskreditirati katoličanstvo i time oslabiti njegov utjecaj u državama koje su dobili dogovorom u Jalti. Početkom 1944. udar na Pija XII. započele su službene partijske novine moskovska “Izvjestija”, na što je promptno New York Times osudio to pisanje Sovjeta kao zlobnu propagandu. Vrlo brzo sovjetski agent objavljuje knjigu po kojoj je Vatikan potpisao tajni pakt s Hitlerom. Iako je knjiga imala jako dobar prijam kod komunista i antikatoličkih krugova dojam su ublažile javne zahvale mnogobrojnih pripadnika židovskoga naroda (pa i izraelskoga predsjednika Chaima Weizmanna, ministra vanjskih poslova Moshe Sharetta, premijerke Golde Meir itd.) Piju XII., te činjenica Hitlerova oštrog stava prema Katoličkoj Crkvi i masovnih represija prema svećenicima, samostanima i katoličkim školama.

Njemački ljevičar Rolf Hochhuth daje dramu “Namjesnik” u kojoj prikazuje Papu kao antisemita i pomagača nacista. Drama se 1963.-1964. prikazivala u Londonu, Berlinu, New Yorku. Kazališni kritičari i dnevne novine hvalile su predstavu, iako su ozbiljni povjesničari i političari kritizirali istu. Predstava je prevedena na 20 jezika, pretvorena u film 2002. godine, te ponovno davana u Londonu 2006. bi li  Hitler bio toliko moćan bez asistencije Engleza Nevillea Chamberlaina i engleskoga guvernera banke Montagua Normana, op., T.T.). Osobito je američka spisateljica, filozofkinja i politička aktivistica Susan Sontag u ime njujorških intelektualaca pozdravila predstavu; tada je bila pod utjecajem frankfurtske škole marksista Herberta Marcusea.

Izdvajam reakciju izraelskoga diplomata Pinchasa Lapide koji ističe da je Papa spasio preko 800.000 Židova. Otvoreni napadaji na Vatikan su mirovali do pada komunizma. Godine 1999. John Cornwell tiska knjigu “Hitlerov papa: tajna povijest Pija XII.”. Fotografija na omotu knjige prikazuje papu Pija XII. kako tobože posjećuje nacističku središnjicu. Zapravo se radi o Papinoj slici iz 1927. kada kao kardinal odlazi s prijma za predsjednika Weimarske republike, dakle punih 6 godina prije dolaska nacista na vlast. Papa Pijo XII. nikada nije upoznao Hitlera! Glavna hipoteza Cornwellove knjige jest da je Papa sklopio dogovor koji je pomogao nacistima da preuzmu Njemačku, iako su u stvarnosti Adenauerovi demokršćani jedni od rijetkih koji nisu nikako imali posla s Hitlerom i bili mu dosljedna oporba.

Knjiga Hitlerov papa prodavala se jako dobro i došlo na 14. mjesto najprodavanijih knjiga, posvećena joj je TV emisija od 60 minuta!

Izjava rabina i uglednog povjesničara Davida G. Dalina je kapitalna. Izuzetno je važna jer objašnjava i kretanja u Katoličkoj Crkvi: “Holokaust je jednostavno najveća palica dostupna liberalnim katolicima protiv tradicionalnih katolika u njihovu pokušaju da udare na papinstvo i time smrskaju tradicionalno katoličko učenje… (te) polemike… otpalih ili ljutih liberalnih katolika zlorabe tragediju židovskog naroda tijekom Holokausta kako bi poduprli vlastiti politički program.”

Mislim da je stvar ozbiljnija nego što rabin Dalin tvrdi; nitko ne napada Papu da bi ostvario zaređenje žena i homoseksualaca, ili da bi protestantizirao Crkvu. Očito je da medijski prostor dobivaju lijevi i liberalni teolozi, otpadnici od Crkve, ljudi s netemeljitim znanjem povijesti kao što su James Carroll, Drago Pilsel, Gary Wills, Karen Armstrong, Susan Zuccoti, Da Vincijevi kodovi i slično.

Primjećujemo da afere u Crkvi nemaju isti tretman kao afere u politici ili među vlastelom i superbogatašima. Tisuće Židova našlo je azil u papinoj rezidenciji u Castel Gandolfu, njegova soba čak je služila i kao sala za porođaje nesretnim izbjeglicama. Neistine nisu samo u službi dnevne politike, one kroje mišljenja ljudi kao i politički krajolik i svjetonazorske vrijednosti. Zamislite kada bi netko cijeli Vaš život sveo na film od 2 sata; vaša slika bi ovisila o autorovu odabiru momenata, tumačenju istih van konteksta i vremena i okolnosti u kojima se živjelo, pa i lažima i poluistinama. Takva tehnika manipulacije ima za cilj potaknuti osjećaj stida i krivice, zarobiti čovjeka i društvo u liberalnom ideološkom totalitarizmu, zatrijeti identitet i kulturu žrtve, te stvoriti virtualnu stvarnost u kojoj će globalna država postati neosporni gospodar ne samo istine već i svega drugoga.

Teo Trostmann

Povezane objave

O Isuse voljeni

HF

Ima li Crkva papu?

HF

Zašto je suspendiran svećenik?

HF

Fra Petar Knežević – Gospin pjesnik i skladatelj

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više