Hrvatski Fokus
Religija

Ivan Lukačić. Kapelnik splitske katedrale

Predstavljen Zbornik radova i CD Ivana Lukačića

 

U organizaciji Katoličkog bogoslovnog fakulteta i Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu u splitskoj prvostolnici svetog Dujma u utorak, 7. lipnja 2022. godine predstavljen je Zbornik radova „Ivan Lukačić. Kapelnik splitske katedrale” (kojemu je priložen i CD nosač zvuka) posvećen ovom redovniku i skladatelju. Zbornik su predstavili: prof. dr. sc. Ivana Tomić Ferić, doc. dr. sc. Radoslav Bužančić i doc. dr. sc. Mihael Prović. Motet Cantate Domino „Ivan Lukačić“ izveli su učenici solo pjevanja Glazbene škole Josipa Hatza pod mentorstvom prof. Sanje Erceg Vrekalo.

Zbornik objedinjuje tri tematske cjeline različitih autora. Prva cjelina objedinjuje tekstove koji Lukačića kontekstualiziraju sa Splitom i splitskom katedralom u kojoj je obnašao dužnost kapelnika gotovo puna tri desetljeća. Druga cjelina sintetizira tekstove iz područja muzikologije, glazbene teorije, glazbene pedagogije i izvedbene prakse. Treća cjelina govori o simbiozi znanosti i umjetnosti što se htjelo poručiti simpozijem. Ovaj Zbornik povod je da se Lukačića kontekstualizira ne samo unutar Hrvatske nego izvan nje, rekla je prof. Tomić Ferić.

Ivan Lukačić, jedan od najznačajnijih skladatelja glazbenog baroka Dalmacije, rođen je u Šibeniku, između 1585. i 1587. godine. O njegovom životu ima vrlo malo podataka. Poznato je da je već s dvanaest godina stupio u red franjevaca konventualaca u Šibeniku. Samostanska knjižnica, jedna od najbogatijih na hrvatskoj obali s knjižnim fundusom iz ranog srednjeg vijeka, mogla je biti Lukačićev izvor prvih saznanja i mjesto primanja prvih poduka. Samo tri godine nakon zaređenja poslan je u Italiju na daljnje studije. Jedini pouzdani podatak o njegovom glazbenom školovanju i djelovanju vezan je uz Rim i uz dvije kratke rečenice iz dokumenata hrvatske crkve sv. Jeronima u Rimu. Ovdje se Lukačić spominje kao predvodnik glazbene svečanosti u crkvi 1614. godine, a na drugom mjestu spominje se da je stekao naslov magistra glazbe 1615. godine.

Godine 1618. vraća se u Dalmaciju i to u svoj rodni Šibenik, u isti samostan iz kojeg je i krenulo njegovo životno putovanje. Ključna je godina u njegovom životu 1620. kad seli u Split i prihvaća dužnost gvardijana samostana sv. Frane na Obali i kapelnika katedrale sv. Duje u Splitu. Poznato je da je, poduzetan i energičan u svom radu, bio poštovan i cijenjen kao malo koji gvardijan prije njega. Međutim, služba u splitskoj katedrali bila je za njega kao glazbenika važnija od službe gvardijana. U knjižnici samostana sv. Frane i danas nalazimo rijetke primjerke tiskanih muzikalija iz tog vremena, što govori o vrlo razvijenom glazbenom repertoaru koji mu je bio dostupan.

Vrijeme djelovanja Ivana Marka Lukačića je razdoblje u kojemu se aktualiziraju dekreti i odluke Tridentskoga sabora (1545. – 1563.), koji sve više postaju opće norme djelovanja u crkvenoj prav­noj i pastoralnoj liturgijskoj praksi. Budući da se školovao u Rimu tijekom prva dva desetljeća 17. stoljeća, na Lukačićevu je opću, a posljedično naravno i liturgijsku formaciju utjecala i rimska liturgijska praksa. Po zvanju glazbenik, sigurno je bio upoznat i s normama liturgijske glazbe svoga vremena, te je kao orguljaš i glazbeni pedagog u Splitu zasigurno učinio mnogo na implementaciji liturgijske glazbe te poučavanju puka liturgijskim normama i obrascima, posebno onih koji se tiču liturgijskoga pjevanja i glazbe.

Pretpostavlja se da je njegov opus bio značajan, međutim ostala je sačuvana samo jedna zbirka moteta pod naslovom Sacrae Cantiones Singulis Binis Ternis Quaternis Quinisque vocibus Concinendae (Svete pjesme pjevane jednoglasno, dvoglasno, troglasno, četveroglasno i peteroglasno), koja je danas jedini izvor o vrijednosti njegovog rada i djelovanja. Zbirka je izdana u Veneciji 1620. godine i sastoji se od pet svezaka: Cantus, Altus, Tenor, Bassus i Organum. Objavio ju je njegov prijatelj, franjevac Jacobo Finetti, ugledni skladatelj Ancone i kapelnik u Veneciji. Sačuvana zbirka njegovih moteta „Sacrae cantiones“ govori u prilog njegovoj osposobljenosti, a i upućenosti u teologiju, gdje je u formi moteta, duhovnih koncerata, uspio ekspresivno na glazbeni način i stilom svoga vremena izraziti poruku i svetopisamskih i liturgijskih tekstova.

Neobično je što je jedini poznati tiskani primjerak zbirke slučajno pronašao dr. Dragan Plamenac u Državnoj knjižnici u Berlinu 30-tih godina XX. stoljeća. Do tada ime Ivana Lukačića kao skladatelja nije bilo poznato na ovim prostorima, čak ga ne spominje ni najpoznatiji hrvatski muzikolog Franjo Ksaver Kuhač koji je krajem XIX. stoljeća revno tragao za glazbenicima hrvatskog podrijetla.

Otkriće nepoznatog Lukačićeva opusa naišlo je na iznimno dobru podršku glazbenih krugova u Zagrebu, pa je tako već  lipnju godine 1935. dovršeno u izdanju Hrvatskoga glazbenog zavoda tiskanje publikacije Ivan Lukačić: Odabrani moteti, koja je predstavljena na koncertu 19. prosinca iste godine. Budući da je predgovor za tu zbirku dovršen u listopadu 1934., Plamenac ga je iskoristio za članak u novinama Obzor i najširoj hrvatskoj javnosti podastro podatke o skladatelju i zbirci objavljenoj u Veneciji prije četiri stoljeća – 1620. godine.

Odabravši za tu prigodu samo jedanaest od dvadeset i sedam moteta iz Lukačićeve jedine sačuvane zbirke duhovne glazbe Sacrae cantiones, nije Dragan Plamenac mogao naslutiti što će se događati s izvornikom sačuvanim u Državnoj knjižnici u Berlinu. Zbirka Sacrae cantiones zagubljena je tijekom Drugoga svjetskog rata, čiji početak 1. rujna 1939. Plamenac nije dočekao u Zagrebu. Drugi veliki svjetski ratni sukob počeo je nakon njegova odlaska na Međunarodni muzikološki kongres u New Yorku, koji je priredilo Američko muzikološko društvo a Plamenac je na njemu sudjelovao izlaganjem o glazbi u 16. i 17. stoljeću u Dalmaciji. Pripremajući praktično izdanje s jedanaest odabranih moteta u kojem je želio jedini Lukačićev sačuvani opus predstaviti s karakterističnim motetima za jedan, dva, tri, četiri i pet glasova te s jednim motetom za četiri ili pet glasova uz pratnju orgulja (čembala), Plamenac je u predgovoru napisao: „Lukačićevo je djelo za historiju naše muzike, naše kulture uopće, u više pravaca dokument najvećega značaja. (…) Ako se Lukačić, već radi ograničenja prilika dalmatinskih u pogledu muzičke reprodukcije, i nije priklanjao rješavanju umjetničkih zadaća velikoga formata, on je u radovima manjega mjerila uspijevao da nimalo ne zaostane iza općega muzičkog napretka svoga vremena. Njegovi moteti – to će pokazati i naše izdanje koje se strogo pridržava bistva originala i u muzički tekst ne unosi modernih modifikacija – nijesu samo zanimljiv arhivski materijal koji će interesirati muzičkog historika. Oni su živa umjetnička djela, podobna da još i danas neposredno govore čovjeku naših dana. (…)

Uz Lukačićevu zbirku Sacrae cantiones vezano je još jedno iznenađenje i otkriće. Jedini sačuvani tiskani primjerak nije, srećom, zauvijek izgubljen. Pronašao ga je muzikolog Ennio Stipčević u Biblioteci Jagelonskoj u Krakovu, kamo je dospio za vrijeme preseljenja građe iz njemačkih (berlinskih) knjižnica, arhiva i muzeja tijekom Drugoga svjetskog rata. Ennio Stipčević priredio je novo izdanje koje je tiskano u Padovi godine 1986., primijenivši u to vrijeme najsuvremenija muzikološko-paleografska rješenja. 

Franjevac i skladatelj Ivan Lukačić pobuđivao je svojim jedinim sačuvanim, ali možda ne i jedinim skladanim opusom, zanimanje hrvatskih muzikologa 20. stoljeća. Nastojeći skladatelja i djelo približiti mladim generacijama i širokim krugovima publike, snimljen je 2000. godine film pod naslovom U potrazi za Lukačićem i objavljen na dva nosača slike i zvuka: video-kazeti i kompakt-ploči. Autori scenarija su Ennio Stipčević i Ivan Vidić, a izdavač je Glazbena škola Ivana Lukačića Šibenik.

Dodajmo na kraju da je trodnevni Međunarodni znanstveno-umjetničkog simpozij „Ivan Lukačić, kapelnik splitske prvostolnice“ u povodu 400. obljetnice izdanja Lukačićeve zbirke „Sacrae cantiones“ održan još krajem 2020. godine u organizaciji Katoličko bogoslovnog fakulteta i Umjetnička akademija Sveučilišta u Splitu. Odvijao se u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu. Zbornik je rezultat održanog znanstvenog-umjetničkog simpozija „Ivan Lukačić, kapelnik splitske prvostolnice“ (Split, 12.-14. studenoga 2020.) i napisan je na hrvatskom i engleskom jeziku.

Nives Matijević

Povezane objave

Osnovana Ukrajinska Pravoslavna Crkva

HF

Predstavljena Fotomonografija „Zauvijek okrunjena. Zapisi o Gospinim jubilejima“

hrvatski-fokus

Katolici pozivaju ljude kako bi oslobodili Kanadu od COVID tiranije

hrvatski-fokus

Guggenberger zlorabio svoje pravo upravitelja

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više