Hrvatski Fokus
Kultura

Oj, Ilice

Sve u tebi zasja, zamiriše

 

Oj Ilice, zagrebačka ulice,

Čedo drago, tužno napušteno

Nekad gladno a počesto žedno

Usred grada s hukom vodopada.

Hoće li nam ikad biti dano

Da ja i ti ne moramo kriti

Svoje lice tugom izborano,

Brojne misli što ih jadi stisli

Gledajući već u zore rane

Zidove ti tugom išarane.

Kraj zidova punih mišjih rupa

Pa ni stranac tu nogom ne stupa,

Ljudi šutnjom broje stare dane,

Dok za odmor nigdje klupe nema.

Oj, Ilice, mladih pratilice,

Suzama se ne umiva lice,

Već zasuči rukav do ramena

I tebi će stić bolja vremena!

Što se sada čini da ne može

Uljepšat se ko što nekad bješe,

Ti povjeruj moleći: O, Bože,

Nek nas Tvoji blagoslovi tješe,

A riječ Tvoja spasiti nas može!

Oj, Ilice, ulice mi sveta,

Suputnice, radosti djeteta,

Putolazu, od ljubavi stazo,

Koju nam je dragi Bog pokazo,

Nek ljepotom, mirom i dobrotom

Sve u tebi zasja, zamiriše.

Što je zlato, nek se opet zlati!

Nek se HRVAT opet tebi vrati

I ne ode nikad. Nikad više!

Malkica Dugeč, 14. 4. 2022.

Povezane objave

Andrea Resner izlaže u Galeriji umjetnina Split  

hrvatski-fokus

Jeleni

HF

Krsto Hegedušić iz privatnih i javnih zbirki

HF

Da se mogu…

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više