Hrvatski Fokus
Bosna i Hercegovina

Ili prisilna islamizacija, ili fizička likvidacija, ili janjičarenje

Alternativa muslimanskoj BiH je europska beha zajednica

 

Bakir iz dinastije Izetbegovića kaže, a to je oružje za izgradnju muslimanskog entiteta preuzeo od otca Alije u čijem se uredu skrivao tijekom vjerskog beha sukoba: “Bošnjaci nemaju nikakvu alternativu osim države BiH”, a u isto vrijeme pjevaju: “Turska je naša mati tako je bilo i tako će ostati”. Osvajačko okupatorska parola kakvu koriste svi islamisti u vjerskim sukobima protiv nevjernika, kršćana. I pokazala se i u Bosni i Hercegovini vrlo učinkovitom u procesu radikaliziranja domaćih džihadista, što se vidjelo u njihovim gnjusnim i brutalnim likvidacijama zarobljenih hrvatskih branitelja, civila, žena, djece, stari, te ništa manje barbarskim i u rušenju i oskvrnjenju katoličkih crkava i vjerskih objekata.

Opravdavati tolike muslimanske  još uvijek nekažnjene ratne zločine, zapravo je još jedan zločin i nad mrtvima i preživjelima hrvatskim žrtvama, i poticaj počiniteljima da se neometano pripremaju za njihov nastavak, kada im Bakir dadne znak kao što je i njegov otac Alija ih pustio kao gladne i žedne vukove na, za još jednu bojišnicu nepripremljene Hrvate. Iako je to pitanje gluhom, treba ipak glasno i otvoreno pitati ne samo Bakira nego i one iz svjetske zajednice koji šutnjom stoje iza te osvajačko okupatorske politike krvi i tla, pa koji to narod u svijetu, a time i Hrvati i Srbi u Bosni i Hercegovini imaju bilo kakvu alternativu osim svoje, onakve kakvom je oni žele i vide u budućnosti, države Bosne i Hercegovine.

Bošnjački govor koji prolazi kod visokih predstavnika, visoko nacionalnih i osobnih interesa, kako nemaju alternativu osim države BiH, zapravo je njihova poruka kako oni imaju ekskluzivno pravo na daytonski beha entitet, i da Srbi, a napose Hrvati nemaju više što tražiti na tim prostorima. Kada takvim osvajačkim govorima uzimaju si ekskluzivno pravo na BiH, te u isto vrijeme pred svijetom se bore za multinacionalnu, multireligijsku i multikulturalnu beha zajednicu, onda se postavlja pitanje kakvi to visoki predstavnici slušaju te govore, i za koju stranu rade taj posao za koji tvrde da je u službi izgradnje europske i demokratske Bosne i Hercegovine.

Tri desetljeća bošnjačke laži gdje jedno govore a drugo rade vrijeme je u kojem je izgubljena svaka nada u neku europsku, demokratsku, slobodnu i za sva tri beha naroda podjednako prihvatljivu Bosnu i Hercegovinu. Zašto Srbi, a napose Hrvati, imaju manje pravo, gotovo nikakvo, isto tako kazati da i oni nemaju, jer je uistinu i nemaju, nikakvu alternativu osim svoje domovine BiH. Čija je domovina bila BiH prije turske okupacije i prisilne islamizacije porobljenog domicilnog katoličkog naroda ako ne hrvatska i katolička. Tko je tu Katarininu kraljevinu i fratarsku Bosnu branio, i dijelom obranio od krvoločnih Turaka, ako ne Hrvati i katolici. Zasigurno nikakvi Bakiri, Alije, Šefici, Mirsadi, ne samo što ih i nije bilo na tim prostorima, nego što su ta novonastala imena pod turskim krvavim mačem danka u krvi bili suradnici turskih osvajača, i dželati nad katolicima. Još u to najteže povijesno vrijeme za katolike taj porobljeni narod nije imao alternativu osim svoje države BiH, što su potvrdili i stotinama tisuća žrtava u njenoj obrani i oćuvanju u kršćanskom i europskom identitetu. Bošnjaci tek sada nakon što je Alija zemlju ostavio u amanet turskom okupatoru, čime je kanio potvrditi da Bosna konačno “šaptom pade” Bosnu počimaju doživljavati domovinom bez alternative. Ne prihvaćaju činjenicu da je vrijeme gradnje nacija i nacionalnih država u Europi završen proces, i da svaki taj njihov pokušaj je zapravo osvajačko okupatorskih nakana, i zločina prema onim nacijama i vjerama koje su stoljećima prije osmanlijskog prodora osvajanja Europe i prisilnog širenja islama živjele na tim prostorima.

Alijina izdaja Bosne turskom osvajaču ne daje nikakvo  pravo njegovom sinu da tu izdaju i legalizira na način da kao amanet Turskoj muslimanska BiH nema alternativu. Alternativa muslimanskoj BiH je europska beha zajednica, danas, kroz prisilnu demografsku izmjenu povijesne joj europske i kršćanske slike, triju vjera i već izgrađenih nacija, i one koja se u ovom burnom beha periodu traži i počima izgrađivati. Bosnu i Hercegovinu nisu uspjele u potpunosti pozeleniti i islamizirati ni Osmanlije, pa je teško vjerovati da će to uspjeti napraviti njihovi potomci, kako se vole zvati današnji Bošnjaci. Čak ni “pune džamije” koje spominje Bakir, i sa kojim vjernicima prijeti nemuslimanima nikako nisu jamac postanka, a napose trajnog opstanka čiste islamske države BiH, i takve bez alternative. I baš takva islamska i islamistička uvijek će imati alternativu, jer ta alternativa koja se kroz povijest suprotstavlja nadirućim kršćanofobistima ju je spašavala i spasila od potpunog vjerskog muslimanskog zelenila, pod kojim su čak i nogostupi u čistom muslimanskom glavnom beha gradu Sarajevu pozelenili.

Istina je da zlouporabom europskih stečevina slobode vjere kršćanofobisti osvajaju dijelove Europe, među njima i BiH, no beha kršćani katolici su prošli takav zulum u vrijeme turske okupacije i nikada nisu predali ni sebe ni svoju domovinu okupatoru. Zasigurno da ne će, i ne mogu ni sada je predati njihovim potomcima, jer uistinu nemaju alternativu svojoj domovini, koja je kao i svim narodima svijeta jedna i jedina. Ni pune džamije, za koje Bakirov ideološki otac Erdogan kaže da su vojarne, minareti bajunete a vjernici vojnici, sa kojima Izetbegović II. prijeti nebošnjacima, u prvom redu Hrvatima kao najobespravljenijem narodu u Europi, ne mogu kršćanima oteti domovinu Bosnu i Hercegovinu. Zasigurno su kršćani na toj europskoj periferiji, u vremenu turskog danka u krvi naučili što to znači kada im islamisti uzmu domovinu, i što im slijedi poslije toga.

Ili prisilna islamizacija, ili fizička likvidacija, ili janjičarenje, sve ono što je i danas vidljivo na opustošenim hrvatskim prostorima kroz koje je, uz povike „Alah u ekber“, prošla zločinačka muslimanska samozvana armija BiH. I tim činom, kojeg i dalje koriste nastoji se nemuslimanima oteti domovina BiH koja za njih nema alternativu, za razliku od Bošnjaka koji kažu da im je “Turska mati tako je bilo i tako će ostati”, i da im je Turčin, Iranac, Afganistanac i bilo koji musliman na bilo kojem dijelu svijeta bliži od susjeda Hrvata, Srbina, Židova, Roma, Građanina i Ostalih.

Vinko Đotlo

Povezane objave

Izišao novi broj glasila »Stopama pobijenih«

hrvatski-fokus

Ravnopravnost Hrvata je ugrožena

HF

Muslimani u BiH jedini slave rođendan Republike Turske

hrvatski-fokus

Izmišljena afera AID-a

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više