Bilo bi pametno da predsjednik Vučić posjeti Sajmište i Banjicu, srbijanske koncentracijske logore
Ovo je vrlo neugodan trenutak za Hrvatsku, EU, Crkvu i cijeli svijet; trenutak u kojem u praksi treba definirati ekonomske, političke, međuljudske odnose i vrijednosti nakon 80 godina kvaziliberalne dogme, bolje reći laži. U politici Njemačke koja teži ovladati JI Europom kao mosto(brano)m prema Aziji Hrvati loše kotiraju, dijelom i zato jer u svojoj prozapadnoj politici nemaju alternative, dijelom i radi sluganstva naše elite.
Srbija je u vrlo neugodnom položaju u kojem ne može više glumiti nesvrstanost između Rusije i Zapada, ali može nastaviti sa starom politikom nabijanja Hrvatima ustašije i NDH na nos, tj. nesretnoga Jasenovca koji postaje više mitološki nego znanstveni fenomen.
Stjepan Lozo je izvrsno elaborirao kao je propaganda SPC-a (Valerijanov memorandum) prihvaćena od strane Talijana (Talijani kao “branitelji” srpstva), Nijemaca (trajno zavaditi Hrvate i Srbe), partizana (nametnuti Hrvatima kompleks krivnje) i time postala službena povijesna “istina”.
I naravno u ime “mira u kući” Hrvatska ne samo da ne odgovara adekvatno na ružne provokacije srbijanske strane (a postoje dobri radovi Stjepana Loza, Vladimira Geigera, Romana Leljaka i dr.), već (vjerojatno na pritisak EU-a) ima krajnje neugodnoga dr. Pupovca kao dio nekakve neformalne Hrvatsko-srpske koalicije koja vlada Hrvatskom. Nemam problem s tim da bi neki hrvatski Srbin bio predsjednik Vlade, države ili gradonačelnik – ali imam problem s političkim, moralnim i intelektualnim profilom dr. Pupovca.
Vratimo se na Srbiju, državu koja je ubojstvom Franje Ferdinanda pomogla zapadnim krugovima da isprovociraju Prvi svjetski rat, koja je prethodno vodila krvave i imperijalističke Balkanske ratove, koja je ožujskim demonstracijama 1941. uvukla Jugoslaviju u Drugi svjetski rat, koja je za vrijeme Drugoga svjetskoga rata imala kao i druge države Europe kvislinški režim Milana Nedića pod kojim su djelovali logori veličine Jasenovca – Sajmište (kod Beograda, ne vukovarsko, op.,T.T) i Banjica), Srbija koja rehabilitira četnički pokret, Srbija u kojoj je demokratski izabran predsjednik nacionalsocijalist(a) Slobodan Milošević pokrenuo zločinačke akcije protiv Albanaca Hrvata i Bošnjaka – takva država nama nema što docirati.
A Hrvatska se u ime realnosti i u ime mira odrekla svojih povijesnih prostora , danas bošnjačkoga Bihaća i danas srpske banjolučke regije; odrekla bi se i podrške zapadnoj Hercegovini i gravitirajućim im područjima, ali su BiH Hrvati dovoljno žilavi da se sami izbore za svoja ustavna prava zajamčena daytonskim sporazumom.
Hrvatska je danas država koja živi od iseljeništva, stranih kredita i Zimmer freija; država koja demografski nestaje, koja je sve rasprodala za sitniš i koja nije više subjekt svoje politike (kako kaže dr. Slavko Kulić) već mora očekivati ishod podmuklog sukoba velesila. Država u kojoj caruju nepotizam, korupcija i kleptokracija. Najlošija Vlada u našoj povijesti uvodi i euro i time uništava i zadnje ostatke suverenosti. Opasan je resentiman bilo prema titoizmu bilo prema neoustaštvu, i to je dio specijalnoga rata protiv Hrvatske. Koronakriza je učinila svoje, male države i slabiji socijalni slojevi su uništeni. Jedina svjetla točka u ovom trenutku je Matica hrvatska koja je izabrala književnika Miru Gavrana za svojega čelnika, uspješnoga, nadarenoga i normalnoga čovjeka.
P.S. Dakle, bilo bi pametno da predsjednik Vučić posjeti Sajmište i Banjicu, gdje umjesto povijesne memorije imamo zgrade i robne kuće, dobro ne i javne kuće. Komotnije je govoriti o Jasenovcu nego o 59.000 Srba koje su pobili partizanski “oslobodioci” – jer tu su Srbi ubijali Srbe!