Hrvatski Fokus
Hrvatska

Rezolucija Europskoga parlamenta od 19. rujna 2019.

Promašena i prozirna kolektivna odgovornost Žarka Puhovskog

 

Sve su zemlje, ako to dosad nisu učinile, pozvane procijeniti povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, jasno se distancirati od zločina počinjenih od totalitarnih komunističkih režima te ih osuditi bez ikakvih nejasnoća. Parlamentarna skupština Vijeća Europe Rezolucijom je snažno osudila masovna kršenja ljudskih prava od totalitarnih komunističkih režima te je izrazila sućut, razumijevanje i priznanje žrtvama tih zločina, a ohrabrila povjesničare širom svijeta da nastave svoja istraživanja u cilju utvrđivanja i objektivne provjere.

Temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama NN 25/13, 85/15 molim

  1. Vladu Republike Hrvatske, odnosno predsjednika Vlade g. Andreja Plenkovića
  2. Sabor Republike Hrvatske, odnosno predsjednika Sabora g. Gorana Jandrokovića
  3. Župana Istarske županije g. Fabrizia Radina
  4. Gradonačelnika grada Pule g. Borisa Miletića

Da mi odgovore na pitanje kada će  provesti Rezoluciju Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP))?

Odgovor sam dobila samo od gradonačelnika grada Pule g. Borisa Miletića, ali ne kada će sprovesti Rezoluciju, nego u obliku lekcije o antifašizmu.

EU Parlament je još 19. rujna 2019. izglasao Rezoluciju, koja se nastavlja na ranije izglasane rezolucije:

  • Rezolucije Parlamentarne skupštine Vijeća Eu broj 1096. U njoj se navodi da su totalitarni komunistički režimi koji su vladali u srednjoj i istočnoj Europi u prošlom stoljeću, a koji su još na vlasti u nekoliko zemalja svijeta, bili, bez iznimke, obilježeni masovnim kršenjima ljudskih prava. Ta kršenja razlikovala su se ovisno o kulturi, zemlji i povijesnom razdoblju, a uključivala su pojedinačna i kolektivna ubojstva i smaknuća, smrti u koncentracijskim logorima, izgladnjivanja, deportacije, mučenja, prisilni rad i druge oblike masovnog fizičkog terora, progone na temelju nacionalne i vjerske pripadnosti, kršenje slobode savjesti, misli i izražavanja, slobode medija, a osim navedenih kršenja ljudskih prava, obilježje komunističkog režima je i nedostatak političkog pluralizma. Zločini su opravdavani u ime teorije klasne borbe i načela diktature proletarijata, pod krinkom čega je bila ozakonjena »eliminacija« ljudi koji su smatrani opasnima za izgradnju novog društva i, kao takvi, označeni su neprijateljima totalitarnih komunističkih režima. Iako je svijest o povijesnim zbivanjima jedan od preduvjeta za izbjegavanje sličnih zločina u budućnosti, a moralna ocjena i osuda počinjenih zločina igraju važnu ulogu u odgoju mladih naraštaja, svijest javnosti o zločinima koje su počinili totalitarni komunistički režimi vrlo je niska.
  • Rezolucije 1481 o potrebi međunarodne osude zločina totalitarističkih komunističkih režima koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 26. siječnja 2006.godine , na osnovu Crne knjige komunizma u kojoj  je istaknuto da su totalitarni komunistički režimi koji su vladali u središnjoj i istočnoj Europi, bez iznimke, obilježili masovna kršenja ljudskih prava i da je nizak stupanj javne svijesti o zločinima koji su počinjeni pod tim sustavima. Dalje se navodi da kriminalna dimenzija komunističkih režima nije bila rezultat okolnosti, nego posljedica namjerne politike koju su razradili osnivači takvih režima, čak i prije nego što su preuzeli vlast. Komunistički lideri nikad nisu skrivali svoje ciljeve, koji su bili diktatura proletarijata i uklanjanje političkih protivnika i onih kategorija stanovništva koje su nespojive s novim modelom društva. Rezultat tih ciljeva bio je masovni teror, zločini i gruba kršenja ljudskih prava u kojem je izgubilo život 97 milijuna ljudi. Zbog toga se ne može ignorirati sličnost s posljedicama provedbe druge ideologije 20. stoljeća, nacizmom, s kojim komunizam ima niz zajedničkih obilježja.
  • Deklaracije o proglašenju 23. kolovoza Europskim danom sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma usvojenu 23. rujna 2008.godine
  • Rezolucije od 2. travnja 2009. o europskoj savjesti i totalitarizmu
  • Rezolucije i izjave o zločinima totalitarnih komunističkih režima koje je usvojio niz nacionalnih parlamenata

Rezolucija dalje podsjeća:

  • podsjeća na to da se prema članku 2. UEU-a Unija temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući i prava pripadnika manjina; podsjeća na to da su te vrijednosti zajedničke svim državama članicama;
  • naglašava da je Drugi svjetski rat, najrazorniji rat u povijesti Europe, započeo kao neposredni rezultat zloglasnog nacističko-sovjetskog Sporazuma o nenapadanju od 23. kolovoza 1939., poznatog i kao Pakt Molotov-Ribbentrop, i njegovih tajnih protokola, u kojima su ta dva totalitarna režima sa zajedničkim ciljem osvajanja svijeta podijelila Europu u dvije zone utjecaja;
  • podsjeća da su nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti; najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi;
  • izražava svoje duboko poštovanje za svaku žrtvu tih totalitarnih režima i poziva sve europske institucije i aktere da učine sve što je u njihovoj moći kako bi održali sjećanje na stravične totalitarne zločine protiv čovječnosti i sustavna teške kršenja ljudskih prava, pobrinuli se da ih se iznese pred sudove i zajamčilo da se takvi zločini više nikada ne ponove; naglašava važnost očuvanja sjećanja na prošlost jer bez sjećanja ne može biti pomirenja te ponavlja svoj ujedinjeni stav protiv svakog oblika totalitarne vlasti, bez obzira na njezinu ideološku pozadinu;
  • poziva sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim;
  • osuđuje manifestacije i širenje totalitarnih ideologija kao što su nacizam i staljinizam u EU-u;
  • osuđuje povijesni revizionizam i glorificiranje nacističkih kolaboracionista u nekim državama članicama EU-a; duboko ga brine sve veće prihvaćanje radikalnih ideologija i povratak fašizmu, rasizmu, ksenofobiji i drugim oblicima netolerancije u Europskoj uniji te uznemiruju vijesti iz nekih država članica o šurovanju političkih vođa, političkih stranaka i tijela kaznenopravnog progona s radikalnim, rasističkim i ksenofobnim pokretima različitih političkih denominacija; poziva države članice da najoštrije osude takva djela jer ona ugrožavaju vrijednosti EU-a, mir, slobodu i demokraciju;
  • poziva sve države članice EU-a da 23. kolovoza obilježavaju kao Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima i na razini EU-a i na državnoj razini te da razvijaju svijest mlađih generacija o tim temama tako što će povijest i analizu posljedica totalitarnih režima uključiti u kurikulume i udžbenike svih škola u EU-u; poziva države članice da podrže dokumentiranje mučne prošlosti Europe, na primjer prevođenjem rasprava s Nürnberškog procesa na sve jezike EU-a;
  • poziva države članice da osude sve oblike negiranja holokausta, uključujući trivijaliziranje i umanjivanje zločina koje su počinili nacisti i njihovi kolaboracionisti, te da spriječe pojavu trivijalizacije u političkom i medijskom diskursu;
  • zalaže se za zajedničku kulturu sjećanja koja će odbacivati zločine fašističkih, staljinističkih i drugih totalitarnih i autoritarnih režima iz prošlosti i služiti kao sredstvo za izgradnju otpornosti na današnje prijetnje demokraciji, naročito među mlađim naraštajima; potiče države članice da kroz opću kulturu promiču obrazovanje o raznolikosti našeg društva i o našoj zajedničkoj povijesti, uključujući obrazovanje o zvjerstvima počinjenim u Drugom svjetskom ratu, poput holokausta i sustavnog dehumaniziranja njegovih žrtava tijekom niza godina;
  • nadalje, poziva na to da se 25. svibnja (godišnjica smaknuća heroja iz Auschwitza ritmajstora Witolda Pileckog) proglasi međunarodnim danom junaka borbe protiv totalitarizma koji će biti izraz poštovanja i počasti prema svima onima koji su, suprotstavivši se tiraniji, pokazali junaštvo i istinsku ljubav za čovječanstvo te će budućim generacijama služiti kao jasan primjer ispravnog stava koji treba zauzeti pred prijetnjom od totalitarnog porobljavanja;
  • poziva Komisiju da pruži efektivnu potporu projektima za povijesno pamćenje i sjećanje u državama članicama kao i za aktivnosti Platforme europskog sjećanja i savjesti te da u okviru programa Europa za građane odvoji odgovarajuća financijska sredstva za komemoraciju i sjećanje na žrtve totalitarizma, kao što je to izneseno u stajalištu Parlamenta o programu Prava i vrijednosti za razdoblje 2021. – 2027.;
  • izjavljuje da europska integracija kao model mira i pomirenja predstavlja slobodan izbor naroda Europe koji su se tako opredijelili za zajedničku budućnost te da Europska unija ima posebnu odgovornost za promicanje i zaštitu demokracije, poštovanja ljudskih prava i vladavine prava, ne samo unutar već i izvan Europske unije;
  • ističe da su se, u svjetlu pristupanja EU-u i NATO-u, zemlje istočne i središnje Europe ne samo vratile u europsku obitelj slobodnih demokratskih zemalja, već da su se, uz pomoć EU-a, pokazale uspješnima u provedbi reformi i postizanju društveno-gospodarskog razvoja; naglašava, međutim, da ta mogućnost treba ostati otvorena i drugim europskim zemljama kako je utvrđeno u članku 49. UEU-a;
  • tvrdi da je Rusija i dalje najveća žrtva komunističkog totalitarizma i da će njezin razvoj u demokratsku državu biti otežan sve dok vlada, politička elita i politička propaganda nastavljaju s umanjivanjem komunističkih zločina i veličanjem sovjetskog totalitarnog režima; stoga poziva sve dijelove ruskog društva da se suoče sa svojom tragičnom prošlošću;
  • duboko je zabrinut zbog nastojanja sadašnjeg ruskog vodstva da iskrivi povijesne činjenice i umanji zločine sovjetskog totalitarnog režima te ih smatra opasnom sastavnicom informacijskog rata koji se vodi protiv demokratske Europe s ciljem da se ona podijeli te stoga poziva Komisiju da se odlučno suprotstavi tim nastojanjima;
  • izražava zabrinutost zbog kontinuirane upotrebe simbola totalitarnih režima u javnom prostoru i u komercijalne svrhe te podsjeća na to da je nekoliko europskih zemalja zabranilo upotrebu i nacističkih i komunističkih simbola;
  • napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava;
  • osuđuje činjenicu da ekstremističke i ksenofobne političke snage u Europi sve više posežu za iskrivljivanjem povijesnih činjenica te koriste simboliku i retoriku u kojoj se čuju odjeci nekih aspekata totalitarne propagande, uključujući rasizam, antisemitizam i mržnju prema seksualnim i drugim manjinama;
  • apelira na države članice da se pridržavaju odredbi Okvirne odluke Vijeća, tako da se suprotstave organizacijama koje šire govor mržnje i nasilje u javnim prostorima i na internetu; te da efektivno zabrane neofašističke i neonacističke skupine i svaku drugu zakladu ili udrugu koja veliča i glorificira nacizam i fašizam ili bilo koji drugi oblik totalitarizma, poštujući pritom domaći pravni poredak i nadležnost;
  • naglašava da bi tragična prošlost Europe i dalje trebala služiti kao moralna i politička inspiracija za suočavanje s izazovima današnjice, uključujući borbu za pravedniji svijet, stvarajući tako otvorena i tolerantna društva i zajednice koje prihvaćaju etničke, vjerske i seksualne manjine i primjenjujući europske vrijednosti na sve;
  • nalaže Predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, ruskoj Dumi i parlamentima zemalja Istočnog partnerstva.

http://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2019-09-19_HR.html

Dakle dostavljeno je svim vladama i parlamentima država članica, a  kako je Hrvatska članice EU, znači i hrvatskoj Vladi i Saboru!

Deklaracija Hrvatskog Sabora kojom se osuđuju zločini za vrijeme od 1845.-1990. godine

Hrvatski Sabor izglasao je 30.lipnja 2 006 godine : Deklaracija kojom se osuđuju zločini počinjeni za vrijeme totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. – 1990. godine

  1. Hrvatski se sabor stoga pridružuje Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe u snažnoj osudi masovnih kršenja ljudskih prava od strane totalitarnih komunističkih režima te istodobno izražavajući sućut, razumijevanje i priznanje žrtvama tih zločina u Hrvatskoj, Europi i svijet.
  2. Hrvatski sabor pridružuje se pozivu Parlamentarne skupštine Vijeća Europe upućenom svim komunističkim ili postkomunističkim strankama da preispitaju povijest komunizma i vlastitu prošlost u svojim zemljama, jasno se ograđujući od zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkim režimima i osuditi ih bez ikakvih dvosmislenosti.

Promašena i prozirna kolektivna odgovornost Žarka Puhovskog

Na osnovi svega navedenog znakovito je i nemoguće da su predlagatelji zaboravili navesti komunistička obilježja, već se nameće zaključak da je to učinjeno namjerno, jer Hrvatsku hoće izjednačiti sa NDH i stalno joj nametati krivicu za zločine počinjene u NDH.

To se potvrdilo i 10.travnja kada je Dokumenta organizirala šetnju  zagrebačkim ulicama gdje je Vesna Teršelič opet manipulirala povijesnim činjenicama izjavivši da je : “NDH odgovorna za holokaust nad Židovima, za genocid nad Srbima i Romima; smatramo da je vrlo važno da posebno novi naraštaji, ali i svi prolaznici uz ovu zgradu, znaju što se dogodilo u ovoj zgradi” (radi se o zgradi Radija Zagreb u Vlaškoj 116, koja je danas sjedište Uskoka, Slavko Kvaternik proglasio je Nezavisnu Državu Hrvatsku 10. travnja 1941.godine). Genocid nad Srbima i Romima nije proglašen i to Vesna Teršelič dobro zna, ali zlobno mora manipulirati i optuživati današnju Hrvatsku za prošlost: “To je režim kojeg se danas sramimo, i taj sram treba biti važan dio našeg identiteta jer je osuda tih zločina nešto što treba biti polazište naših razmišljanja i rasprava”, poručila je Teršelič.

Zašto bih se ja i sve generacije rođene nakon Drugoga svjetskog rata trebale sramiti i nositi stigmu za zločine koji su počinjeni prije mog rođenja? Srami li se Vesna Teršelič komunističkih zločina počinjenih nakon 2,svjetskog rata, o tome nema spomena!?

Žarko Puhovski potvrdio je njihovu namjeru o stigmatizaciji Hrvata svih generacija “Svi koji su Hrvatice i Hrvati politički ili etnički, sa sobom nose tu popudbinu ili drukčije rečeno, povijest nije samoposluživanje gdje uzmete ono što vam se sviđa, a ostatak ostavite u dućanu. To ide uz hrvatstvo, i to je ono o čemu mi želimo govoriti, kao napomenu kolektivne odgovornosti za stvari koje su se događale”, istaknuo je Puhovski

„To ide uz hrvatstvo“, „ kolektivna odgovornost“ poistovjetiti sve Hrvate sa NDH! To je njihov cilj, neprestana stigmatizacija Hrvatske! A ne ide uz hrvatstvo komunističko obilježje? To im  se ne uklapa u hrvatstvo, jer jedno s drugim je kontroverzno!

Nema kolektivne odgovornosti! Max Weber (Weber, 1914.) i HD Lewis (Lewis, 1948.) u svojim odbacivanjima kolektivne odgovornosti. In Economy and Society Vol. Ja, Weber (Weber, 1914.), potvrdili su da kolektivna odgovornost nema smisla i zato što ne možemo izolirati istinski kolektivne akcije.

Vrijednost pripada pojedincu, a pojedinac je jedini nositelj moralne odgovornosti. Nitko nije moralno kriv osim u vezi s nekim ponašanjem koje je sam smatrao pogrešnim … Kolektivna odgovornost je … barbarska. (Lewis, 1948, str. 3.-6.).

Kolektivna odgovornost zahtijeva, ne samo kolektivne akcije i namjere, već i kolektivni um, pokazala se kao jedan od najvećih izazova onima koji žele održati pojam kolektivne odgovornosti, jer kolektivni um ne postoji.

Je li prikladno držati sve Nijemce odgovornim za smrt žrtava logora istrebljenja tijekom Drugog svjetskog rata? Ili sve Amerikance zbog zvjerstava rata u Vijetnamu? Možemo li s pravom okriviti sve muškarce za rodno uvjetovano ugnjetavanje i seksualno nasilje koje žene doživljavaju u svim društvima? Možemo li okriviti sve bijelce za rasističko postupanje s crncima u SAD-u?

Naravno da ne možemo, a upravo to nam hoće Žarko Puhovski, Ognjen Kraus i ostali predlagatelji nametnuti, kolektivnu stigmu i kolektivnu odgovornost!

Lili Benčik

Povezane objave

Šumski zakon 4

HF

Gdje je skončao Andrija Konc?

HF

AFORIZMI – Zdravi pozdravi

HF

Istarski Hrvati uče talijanski u školi

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više