Čuje li nas itko?
Dok mi u sjeni usnulih križeva
Usne trepere molitvu za sinove Bljeska i Oluje,
Kao da mi pod koljenima zemlja podrhtava
A iz njene utrobe dopire gromoglasni krik i vapaj,
Je li nas itko čuje?
Zašto su njive ne uzorane?
Zašto se ne čuje lavež pasa, rika marve, pjesma ribara?
Zašto vinogradi zarastaju u korov i drač?
Zašto je sve više zaključanih vrata,
Pustih dvorišta iz kojih se ne čuje ni smijeh ni plač?
Egzodus i bijela kuga uzimaju svoj danak.
Majko Božja, ufanje i nado,
Kraljice mira, za pomoć te molim.
Što se poput brodolomca za slamku hvata,
Tražeći spas pod okriljem tvojim.
U bezočnom stampedu gramzljivosti i egoizma,
Podari nam muževnost i razbor
Da svoj križ časno donesemo do kraja.
Koji smo stoljećima nosili u tami,
Sve dok napokon nismo shvatili da nema slobode
Ako se za nju ne izborimo sami.
Majko Božja, zaklinjem Te ljutim kamenom,
Žitorodnim poljima i morskim beskrajem,
Skini nam povez s očiju da razaznamo sinove i kćeri
Koji su Domovinu pjesnički sanjali i viteški stvarali
Da nam se ne dogodi da nam pišu povijest oni
Koji su je u svojoj odioznosti skrnavili i razarali.
Zrake uskrsnuća daleko su od obzora.
Stoga, sve nedaće i jarmovi naroda moga,
Nebeska Majko, neka padnu na me.
Da imam tisuću života,
Dao bih za Hrvatsku da odagnam sile tame!
