Treba se odviknuti od ruskog plina…
Ozbiljno međusobno iscrpljivanje Rusije i Europe tek je započelo, zamor je već prisutan, a prave efekte ćemo vidjeti na jesen i u 2023., koja će biti teška. Superskupa energija uništava europsko i svjetsko gospodarstvo i sve nas kolektivno osiromašuje. Treba se odviknuti od ruskog plina i ‘zakvačiti’ na pet puta skuplji, jer to je upravo ono što Europi treba. Zašto bi trebali biti naivni i misliti da je takva politika baš dobra za nas?
Nakon pet mjeseci brutalnog rata u Europi, jasno je da se trebamo u narednim godinama spremiti na dugu i bolnu ekonomsku krizu. U njoj naši osobni životi, a nakon nekog vremena niti države u kojima sada živimo, u većoj ili manjoj mjeri više neće biti iste kao što ih pamtimo. Zašto takav defetizam? Upravo čitam tekst koji je njemački kancelar Olaf Scholz osobno napisao za novi Frankfurter Allgemeine Zeitung. Sukus je da EU neće povući sankcije uvedene Rusiji zbog situacije u Ukrajini, ako Moskva i Kijev potpišu mirovni sporazum pod ruskim uvjetima, naglašava Scholz. Zašto on misli da bi EU i Ukrajina trebala diktirati uvjete mira, nije baš jasno.
Riječ o za sada hipotetičkom pitanju, koje se naoko čini vrlo udaljeno, iako se u zadnje vrijeme sve češće spominje želja da rat “završi do kraja godine”. Kako, nikome nije jasno, jer o mirovnim pregovorima se uopće ne govori, iako je već prisutan veliki zamor kod svih strana. To se ne spominje, i ustrajno nas se kolektivno plaši eskalacijom preko granica i nuklearnim ratom, kako bi se održalo jedinstvo.
“Dio nove realnosti je da se i EU konsolidirala. Na rusku agresiju reagirala je prilično jednoglasno i uvela neviđeno oštre sankcije. Od početka smo znali da ćemo te sankcije potencijalno morati zadržati još dugo. Također je jasno da niti jedna od ovih sankcija neće biti povučena u slučaju mira koji diktira Rusija. Za Rusiju nema drugog puta za sporazum s Ukrajinom osim onog koji bi mogli prihvatiti Ukrajinci. Podupirat ćemo Ukrajinu onoliko dugo koliko će joj ta potpora biti potrebna: gospodarska, humanitarna, financijska i isporukama oružja. Istovremeno, jamčimo da NATO neće postati ratna strana”, objavio je Scholz.
Kada zavrnuti plinsku pipu?
Vijest je odmah prenesena u ruskim medijima. Ruski ministar vanjskih poslova Lavrov na to je podsjetio da se sedam godina prije rata pokušavalo dogovarati s Ukrajinom, sporazumom Minsk-2 koji nije zaživio, jer Ukrajina, Francuska i Njemačka nisu to željele, što je u konačnici i dovelo do rata. Lavrov poziva zapad da odustane od ideje unipolarnog svijeta i prizna ruske interese. Dakle, treba si priznati da živimo na kontinentu koji je u neobjavljenom ratnom stanju s moćnom Rusijom, koja ima nuklearni arsenal. Svojim oružjem kontinuirano naoružavamo slabiju stranu u ratu, a od mrskog Putina očekujemo da nam ne zavrne plin svakoga trena, nego onda kad nama odgovara, za nekoliko godina. Nebulozno, pa i infantilno. Imaju li europski političari za svoje poteze politički mandat, to se još ne preispituje, jer živi se još uvijek dobro i svjetina se ne valja ulicama.
Ozbiljna bitka međusobnog iscrpljivanja je zapravo tek počela, prave efekte ćemo vidjeti na jesen i u idućoj godini. Europa je bogata, ali ne može si više priuštiti nastavak rata, iako to nitko ne želi priznati. Kako će proći Rusija teško je spekulirati, geopolitičari upozoravaju da je nuklearnu silu nemoguće poraziti. Ako se rat nastavi sve ukazuje da to dugoročno ne će biti dobro za Europu, jer bez dostupne i konkurentne energije nema dobrog života, a kamoli napretka. Kina i SAD od toga trenutno profitiraju, iako i oni grcaju.
Sankcijama po sebi samima
Sve je više onih koji upozoravaju da je EU sankcijama naštetila više samoj sebi nego Rusiji. Voljno kupujemo skupu energiju, kako se tržište ne bi urušilo, već ono nam treba, kaže Von der Leyen, da šalje šokantne “cjenovne signale”. Kao prije kaosa, i danas se prije fizičke isporuke plinom protrguje 12 puta. Krajnje bizarna vremena, pogodna za brzo bogaćenje.
To iscrpljivanje – u koje se SAD pametnije ne upušta do iste mjere kao Unija, već od njega ima koristi – moglo bi s vremenom dovesti i do društvenih nemira pa i raspada EU bloka. O tome se ne govori, a trebalo bi. Pukotine europskom jedinstvu se već naziru. Donedavna snažna podrška Nijemaca potpunoj zabrani ruskog plina rapidno slabi otkada ih se bombardira promoviranjem štednje energije. Solidarnost s Ukrajinom se pomalo ispuhuje, ratna retorika slabi. Svijet je već umoran od rata koji se pretvara u noćnu moru, jer je počeo oduzimati udobnost zapadnjaka naviklih na obilje i dobar život. Štednja na energiji i ugradnja fotonapona bila je uglavnom znak viška novca, pa i osobnog brandinga. Sada bogatiji zapadnjaci umjesto u banci – gdje im novac ždere inflacija – novac ulažu u panele na svojim krovovima, baterije u podrumu. Sirotinja za to vrijeme učestalije krade hranu po dućanima, jer nema za život kako bi mogla platiti grijanje.
Kupovanje socijalnog mira jeftinom energijom
O tomu se ne govori, a trebalo bi. Naš novac svakoga dana vrijedi sve manje. Kako jekrenulo i poslovi bi nam mogli biti ugroženi u dogledno vrijeme. Novac se mora vrtjeti da bi se ekonomija razvijala, a ljudi su već počeli štedjeti. Na velika vrata u EU stiže noćna mora – recesija. Briselski parlamentarci, s plaćama od 7.000 EUR mjesečno odredit će nam svima da u svojim slabije grijanim stanovima trebamo živjeti u puloverima, da je svako tuširanje od 5 minuta luksuz. Toplu vodu treba zamijeniti čeličenjem, za zdravlje, za mir u Europi. Naši političari se ne usude govoriti o tome da bi građani trebali stegnuti remen, jer znaju s kakvim siromašnim i verbalno buntovnim narodom imaju posla. Socijalni mir se u nas vazda potiho kupuje jeftinom energijom, pa i po cijenu HEP-a. I opet živimo sve teže, jer nismo napravili nikakve reforme, korumpirani smo i inflaciju uvozimo.
Na zapadu su političari drčniji. Ali, promovirati štednju, kako bi ovisnost o jeftinijem ruskom plinu zamijenili ovisnošću o pet puta skupljem američkom ili bliskoistočnom, te uz to tvrditi da je poželjna ubrzana i radikalna dekarbonizacija, koja će nas spasiti klimatskih promjena, je u najmanju ruku krajnje licemjerna glupost i laž. O tome što skupa energija radi konkurentnosti i koliko će to urušiti europsko gospodarstvo da ne govorimo. Obični ljudi barem intuitivno shvaćaju da nešto nije u redu, opire se logici i zdravom razumu koji poziva na mir, na primirje, kraj rata, čim prije. Zato se ta nova europska energetska i vanjska politika dugoročno neće održati, jer polazi s nerealističnih osnova, izvrće ekonomsku logiku i vrijeđa pamet i struku (koja šuti glasnije nego ikad!). Sa svim dramatičnim posljedicama koje ovaj društveni i ekonomski eksperiment sa sobom nosi.
