Get Adobe Flash player
Nacizam u Hrvatskoj na Plenković-Dolfijev način

Nacizam u Hrvatskoj na Plenković-Dolfijev način

Znate li tko je u povijesti tražio da se cinkaju roditelji, rođaci,...

Faktograf – hrvatska verzija

Faktograf – hrvatska verzija "Ministarstva istine"

Faktograf.hr je paradržavno kontrolno medijsko tijelo u službi...

Sada znamo zašto je Plenković nametnuo IK

Sada znamo zašto je Plenković nametnuo IK

Europska komisija prijeti sankcijama kako bi nametnula LGBT...

Plen Ki Moon – naš suvremeni Münchhausen

Plen Ki Moon – naš suvremeni Münchhausen

Problem je što se hvali "postignućima", a ne smatra se...

Cjepivo Moderne dokazano izaziva rak

Cjepivo Moderne dokazano izaziva rak

Moderna do danas nije proizvela niti jedno cjepivo koje je odobreno za...

  • Nacizam u Hrvatskoj na Plenković-Dolfijev način

    Nacizam u Hrvatskoj na Plenković-Dolfijev način

    srijeda, 02. prosinca 2020. 16:07
  • Faktograf – hrvatska verzija

    Faktograf – hrvatska verzija "Ministarstva istine"

    četvrtak, 03. prosinca 2020. 10:44
  • Sada znamo zašto je Plenković nametnuo IK

    Sada znamo zašto je Plenković nametnuo IK

    srijeda, 02. prosinca 2020. 14:43
  • Plen Ki Moon – naš suvremeni Münchhausen

    Plen Ki Moon – naš suvremeni Münchhausen

    srijeda, 02. prosinca 2020. 14:32
  • Cjepivo Moderne dokazano izaziva rak

    Cjepivo Moderne dokazano izaziva rak

    četvrtak, 03. prosinca 2020. 14:36

Muslimansko-bošnjačka okupacija zemlje na turski način

 
 
Jednonacionalna, muslimansko-bošnjačka, centralističko unitaristička, diktatura, koja, poput svih povijesnih diktatura, vrlo agresivno osvaja  bosanskohercegovačku zajednicu suverenih i konstitutivnih naroda, Bošnjaka, Hrvata i Srba, svakim je danom agresivnija, ubojitija, brutalnija  i nemilosrdnija prema drugim i drugačijim. Prema nemuslimanima i nebošnjacima, napose prema Hrvatima i Srbima. Sve, osim onih koje dolaze iz islamskih radikalnih zemalja čiji radikalizam svijet osuđuje, a on i dalje ruši i ubija europskim gradovima, ideje europskih vrijednosti, prijedloge, mišljenja i sugestije, viđenja neke nove, slobodne, demokratske tronacionalne beha zajednice, bošnjački unitaristi i centralisti dočekuju na isilovsku mačetu, istu onu kojom islamski teroristi odsijecaju glave kršćanima diljem Europe i ostatka kršćanskog svijeta. U islamskim zemljama kršćana više i nema.
https://poskok.info/wp-content/uploads/2018/11/Slika-zaslona-2018-11-21-u-16.21.00.jpg
Nigdje na bilo kojem dijelu Kugle zemaljske, među bilo kojim i kakvim narodima, kulturama, vjerama, i svjetovima dijalog i kultura dijaloga nisu izgurati, potisnuti iz života kao u Bosni i Hercegovini. Kultura dijaloga, kultura drugog i drugačijeg mišljenja i govora u Bosni i Hercegovini je sramotan čin. Za Bošnjake izdajnički. Takav način (ne)komuniciranja tolikih razlika učinilo je beha zajednicu trajno zapaljivim prostorom, kojeg bi ratni plamen mogao zauvijek progutati. Nažalost, svakim se danom vatra povećava bošnjačkim dolijevanjem unitarističko centralističkim uljem. Osiljenost im je velika, osjećaj pobjednika, s kojim ih nagradio Haaški sud i proširili Visoki predstavnici, vodi ih u nekontrolirane, no i vrlo opasne poteze, zbog kojih je sve manje Bosne i Hercegovine, a sve više 81. pokrajine Osmanskog carstva i Irana.
 
Nebošnjacima se, jednako kao i prije vjerskog beha sukoba kao i u vrijeme rata, i danas lijepe različite etikete, izmišljaju optužbe, i sve se čini da zamrze svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu. No, varaju se u tim namjerama, i što su oni agresivniji i isključiviji prema kršćanima, Bosna i Hercegovina je sve draža i sve svetija i Srbima i Hrvatima, i Ostalima. Ne prestaju sa ponižavanjima, obespraljivanjima, marginaliziranjima i nepriznavanjima bilo čega hrvatskog, napose nepriznavanja njihovih prava, njihove slobode, jednakosti i ravnopravnosti. Ono u čemu su svaki dan agresivniji i pobjednički osiljeniji, uz pomoć Visokih predstavnika i u bagatelu samoprodanih birokrata Haaškog suda, je žestoki udar na konstitutivnost i suverenost hrvatskog naroda. A baš taj hrvatski narod je danas najobespravljeniji i najprognaniji europski narod. Dotjeran u vrlo nezavidan  položaj, u koji su ga silom ugurali, i nedodirljivom svemoći drže daytonisti, haagisti i suvremeni sultani okićeni titulama visokih nepravednika, zlostavljača, progonitelja, i tenkista koji legalno pljačkaju hrvatske banke, smijenjuju legalne predstavnike Hrvata. Zbog te tako snažne pomoći Visokih predstavnika i haaških birokrata Bošnjaci više ne priznaju slobodno i legalno izabrane hrvatske predstavnike. Oni im biraju svoje ljude da ih predstavljaju i u Bosni i Hercegovini i svijetu. Najbolji dokaz svjetske pristranosti na bošnjačkoj strani.
 
U takvom odnosu političkih silnica Bošnjaci tvrde da "Milorad Dodik, kao predsjednik SNSD-a, Dragan Čović kao predsjednik HDZ-a i HNS-a, ni po jednoj osnovi ne predstavljaju narode (misli se na Srbe i Hrvate) u Bosni i Hercegovini, pa tako ne mogu davati izjave u ime naroda". No, zato izjave u ime hrvatskog naroda može davati vojnik muslimanske armije koji je u vjerskom beha ratu pucao po Hrvatima, izgonio ih iz kuća, domova i teritorija, a danas u daytonskom (ne)miru granatira po njihovoj konstitutivnost, što je ravno pucanju iz puške kojom se koristio u njihovom istrjebljenju i etničkom čišćenju. Dodik i Čović po bošnjačkoj definiciji predstavljanja beha naroda "su predsjednici svojih političkih stranaka i samo u tom svojstvu mogu se predstavljati u bh i međunarodnoj javnosti. Funkcije i pozicije koje obnašaju u institucijama Bosne i Hercegovine ili bilo kojem od entiteta ili Brčko distriktu, a koje su Ustavom i zakonima propisane da se popunjavaju iz reda svakog od naroda (ili ostalih), nemaju pravo zloupotrebljavati na način da se predstavljaju „predstavnicima“ naroda. To nisu ni po Ustavu BIH niti po jednom zakonu naše države".
 
„Naše države“, kažu bošnjački lideri, što znači da je Bosna i Hercegovina čisti muslimansko-bošnjački entitet, bez drugih naroda, bez drugih vjera, kultura i svjetova. Nije li to muslimansko-bošnjačka okupacija zemlje na turski način iz vremena vladavine, „kadija te tuži kadija ti sudi“. Živio Dayton, živio Haaški tribunal, živjeli Visoki predstavnici, živjeli bošnjački nacionalisti, ubojice kršćana i kršćanstva na europskoj periferiji, ubojice Bosne i Hercegovine. Izbor naroda po muslimansko-bošnjačkoj definiciji slobodnih izbora legalni bošnjački lideri zagovornici unitarno centralističke, vjerski i etnički čiste muslimansko bošnjačke BiH su također predstavnici političkih partija, ali kao privilegirani i izabrani oni predstavljaju ne samo svoj bošnjački već i druge beha narode. Takvima se predstavljaju u svijetu, kao što se predstavljao i ratni zločinac Alija Izetbegović predsjednikom svih naroda Bosne i Hercegovine, iako je bio samo i jedino muslimanski izbor.
 
Ako nisu predstavnici naroda u Bosni i Hercegovini legalno i slobodno izabrani predsjednici najjačih političkih nacionalnih stranaka, pa tko onda predstavlja te narode. Čemu slobodni izbori, čemu nacionalne stranke, čemu suverenost i konstitutivnost naroda, kao glavnog temelja održivosti heterogene i slojevite beha zajednice. Čelnik muslimanske partije SDA, u kontinuitetu vladavine oca i sina Izetbegovića, oni su predstavnici Muslimana a zatim Bošnjaka, i samo oni su legalni i legitimni. To govori o bošnjačkoj diktaturi koju uvode u beha društvo kroz jednonacionalnu muslimansku ideologiju građanizam.
 
Za Bošnjake predstavnik hrvatskog naroda je samo onaj kojeg im oni izaberu, pa bio on i vojnik muslimanske armije koji je pucao po Hrvatima. Takav izbor, Komšić, legalni je i legitimni predstavnik Hrvata, govore i priznaju ga Bošnjaci. U takvoj politici bošnjačke dominacije i hrvatske marginalizacije mnogi Bošnjaci „prelaze“ u Hrvate, i izjašnjavaju se Hrvatima kako bi zauzeli hrvatska mjesta u svim institucijama vlasti. Ti politički konvertiti najodanija je, i najratobornija bošnjačka vojska što potvrđuje i vojnik Komšić. Kako vojnik vlada poznato je iz prošlosti kada su na političkoj svjetskoj sceni vladale najbrutalnije ideologije, iza kojih su ostajali milijuni ljudskih žrtava. Bosnu i Hercegovinu u istu takvu ideologiju, možda čak i opasniju uvodi vojnik vjerske armije Komšić u suradnji i snažnu potporu, jednaki sebi, bošnjačkih nacionalista. A ti bošnjačko-muslimanski nacionalisti, „građani“ nalaze se u svim institucijama i asocijacijama beha društva i koordinirano jurišaju na svaki nebošnjački spomen demokratsko federalnog ili konfederalnog uređenja bošnjačko hrvatsko srpske beha zajednice.
 

Vinko Đotlo

Miller je za svoga boravka u Sarajevu iskazao diplomatsku nezgrapnost

 
 
Bivši američki veleposlanik nije zadovoljan. Hrvati se nisu asimilirali i, ne makar u očekivanom broju, iselili, kao što je on prije dva desetljeća ljubazno nudio kardinalu Puljiću. Zato će se Thomas Miller u novom kabinetu Joea Bidena baviti Bosnom i Hercegovinom.
https://www.icmp.int/wp-content/uploads/2014/08/FullSizeRender-1.jpg
Neformalni je list jedne povremeno opozicijske bh. stranke ovih dana navijestio kao, valjda, veliki muštuluk kako će se predlaganjem nove strategije za Bosnu i Hercegovini u kabinetu Joea Bidena baviti – uz još neke – i Thomas Miller. S tom je viješću, možda i nespretno, korespondirala i ona kako je izabrani i – možda?! – godinama neprimjereno razigrani predsjednik SAD-a, igrajući se s psom (Majorom), slomio stopalo. Loš je to možda (pred)znak da će, eto, ta politika Trumpova nasljednika biti na klimavim nogama. Prema Balkanu poglavito… No nije ovdje riječ ni o bivšem niti o novom stanaru Bijele kuće… riječ je, dakle, o nekadašnjem američkom veleposlaniku u BiH, za kojeg rečena sarajevska tiskovina tvrdi kako je ostavio dubok trag u središnjem dijelu brdovitog Balkana. Bosni napaćenoj, naime.
 
Udruženi zločinački pothvat
 
Kad bih, međutim, opisivao trag, koji je ostavio taj navodno budući Bidenov specijalac za ovaj dio europskoga istoka, ne bih ga mjerio centimetrima, nego više čulom mirisa. Jasno, koga još, u ovo korona-dobu, služi. Jer, Miller je svojim stolovanjem u BiH u (nekoć) neposrednoj blizini sjedišta SDP-a BiH – što će se pokazati kobnim – početkom ovoga stoljeća, iskazao diplomatsku nezgrapnost svojstvenu prvenstveno diplomatima velikih sila. I – slabe nerve. Nije do toga „ostavljača dubokoga traga“ nikako moglo doprijeti da ovdje živi tri (različita) naroda. (A o Ostalima da i ne govorimo.)
 
Jedanput je, baš usred mandata nervoznoga, a za nas i nevjernog Thome, čak i – pošteni Hrvat – Stjepan Kljujić prosvjedovao nakon što se Clintonov poklisar nije mogao načuditi kako Hrvata ovdje ima tako malo, a u vlasti ih je da ti pamet stane?! Viška! Zanimljivo, Bakir Izetbegović vrlo često parafrazira toga začuđenoga Amerikanca te govori o pozitivnoj (hrvatskoj) diskriminaciji… Ali, pustimo Izetbegovića II. Ima on trenutačno većih briga. Opasni su mangupi iz vlastitih redova. Slijedom toga čuđenja, Miller se nametnuo kao stožernik udruženog zločinačkog pothvata, a doglavnici su mu bili čelnik OESS-a Robert Barry i tadašnji visoki predstavnik (tzv.) međunarodne zajednice Wolfgang Petritsch.Unutar toga paklenoga trokuta iznjedreni su prvo Barrijevi amandmani, kojima je omogućeno da čak trećinu izaslanika u Klubu Hrvata Doma naroda parlamenta Federacije BiH biraju Bošnjaci iz većinskih bošnjačkih županija. (Priča o goraždanskim Hrvatim Muji i Sulji, ili kako se zapravo zovu, već je opjevana.) Trebalo je proći otprilike desetljeće i pol da Ustavni sud BiH, po apelaciji Bože Ljubića, taj „bošnjakluk“ 2016. proglasi neustavnim.
 
Alijansa za prijevare
 
Ali – ne može na sve stići ni Sud, ma koliko bio ustavni. U isto je vrijeme Petritsch nametnuo ustavne amandmane prema kojima je bilo omogućeno da se uz pomoć jedne trećine izaslanika u nacionalnim klubovima – umjesto dotadašnje polovice – može izabrati predsjednik i dopredsjednik FBiH i Federalna vlada za koje nije glasovala većina Hrvata. A (onako) usput ukinut je dotadašnji paritet u Vladi FBiH, pa je, umjesto polovice, određeno da Hrvati imaju tek trećinu. Jasno, Amerikancu Robertu i Austrijancu Wolfgangu ljestve je držao američki veleposlanik. Tako je to kad je neka zemlja neovisna. Tisuću godina – najmanje! Pa je onda na tako, kazao bi Avaz, dubokim temeljima nastala Alijansa za promjene, ili – točnije! – Lagumdžijina alijansa za prijevare, u kojoj je Lagumdžijina multi-kulti ruža esdepeovska ugradila Zubakovu (tzv.) Novu hrvatsku inicijativu i glasovite hercegovačke mesare Lijanoviće. Za poštenoga Krešu glasovala je obitelj (ali ne i sa ženine strane), a Lijani su nakupovali ponešto glasova i da vidiš – Hrvata!
 
Vraćamo se, dakle, u vrijeme kada je diplomat – čijim nam povratkom, evo, prijete (ne)formalni stranački bilten – vrhbosanskom nadbiskupu Vinku kard. Puljiću ponudio rješenje svih hrvatskih problema. Kazao mu je: „Ili se asimilirajte, ili iselite“. Ispričavam se dnevniku stranog naziva, doista je ostavio dubok trag.
 
Opet – ili-ili?!
 
No što znači Millerova ovotjedna poruka kako treba ojačati mandat visokog predstavnika?! Slijedom njegova minulog rada, odgovor nije težak. Bit će opet ili-ili. Istina, ex-veleposlanik kaže kako visokog predstavnika u određenom – ne veli kojem – trenutku treba ukinuti. Špekulira se, pak, istovremeno kako bi na mjesto Valentina Inzka, koji, čini se, ipak neće – kao onaj bravar iz Kumrovca na Dedinju, u Bijeloj kući na Miljacki stolovati do smrti, mogao doći diplomat iz Velike Britanije i(li) Kanade. Ne znam za Kanađane, ali Britanci su ovdje do sada bili, makar što se Hrvata tiče, američki suptilni. A to znači, ako vam ne odgovara niti jedno od onih Millerovih ili-ili, mogu raditi i tenkovi. Pa zar ih tandem Thomas & Wolgang nisu slali na Hercegovačku banku početkom stoljeća? Znakovito, američki se diplomat „koji je ostavio dubok trag u BiH“ ovdje ukazao baš nekako na 20. obljetnicu i Alijanse za prijevare i tih tenkovski udara na antiasimilatore, koji se (još) nisu iselili. Znakovito?
 

Josip Vričko, Katolički tjednik

Daytonski kočijaši, visoki predstavnici, haaški tribunalisti, bošnjački centralisti, na pravi se kočijaški način ponašaju

 
 
Vući kola u istom smjeru s neuvježbanim i međusobno ne uhodanim, za svoj „pašnjak“ do krvi zavađenim, "konjima", težak je i neizvodiv posao, za tri politička „konja“ što ih svjetska zajednica upregla u „daytonska kola“ natovarena vrećama punih rogova. Uvijek u beha prošlosti kada je bilo takvih pokušaja, a bilo ih je, ti poslovi su propadali, teret se sve više rasipao, odustajalo se, i tražilo neko drugo rješenja ako se želio posao izvesti do kraja. Čak i redovita zamjena "konja" ne garantira uspjeh i da će se teret dovući do cilja. Jer kad se oni ne poznaju, a očito u beha slučaju se ne poznaju, svaki od njih vuče na svoju stranu. Vrtnja je to u mjestu s posljedicama razvale kola, i rasipanje tereta kojeg je kasnije nemoguće skupiti.
https://images.sphinxfineart.com/LeSphinxMedia/Object/LeSphinx782008T111736.jpg?qlt=75&width=500&height=530&format=jpeg&mode=max
Takav je slučaj i sa Bosnom i Hercegovinom, svjetskim političkim teretom kojeg tri beha strane vuku svaka k svom cilju, i na svoju stranu. U svoj tor u svoju vjeru. U svoju matičnu zemlju. Četvrt stoljeća taj razasuti beha teret kojeg je svjetska zajednica skupila poslije krvavog vjerskog rata i utovarila u posve raštimana i rasušena kola u daytonskoj luci za utovar opasnog tereta, već u Daytonu se počeo rasipati, zbog čega je još uvijek daleko od odredišta kamo je poslan. Daleko od Bosne i Hercegovine. Zapravo je još uvijek u Daytonu. Čak ni kočijaši titulirani titulom „Visoki predstavnik“, što ih daytonisti smjestili u zlatne kočije s dugim bičevima u rukama, a koje koriste udarajući do iznemoglosti samo jednu stranu, onu hrvatsku koja sama vuče Bosnu i Hercegovinu na odredište u Europsku uniju, ni svi ti ne uspijevaju beha kola pokrenuti. I što svi ti kočijaši, visoki predstavnici, haaški birokrati i bošnjački unitaristi, više i snažnije, brutalnije i krvavije udaraju po Hrvatima, štiteći i pošteđujući druge dvije, srpsku i bošnjačku, kola se sve dublje ukopavaju u mjestu, u blato, i utovarenog tereta je sve manje i sve rasutijeg diljem svijeta. Daytonski kočijaši, visoki predstavnici, haaški tribunalisti, bošnjački centralisti, na pravi se kočijaški  način ponašaju, udaraju po onoj narodnoj "konja koji vuče", jer ona druga dva se samo funtaju, ispinju na zadnje noge, ušima mlate, i čekaju priliku da se svom konjskom snagom ritnu i pogaze i kočijaše i daytoniste, i jedan drugog, i sve one koji nisu izabrali prava kola i pravilno utovarili teret onako po njihovoj zamisli.
 
Ne ispunjavanje njihovih, srpsko-muslimanskih planova osmišljenih prije vjerskog beha sukoba,  razrađenih u tajnim beogradskim pregovorima diobe beha tereta i daytonsko haaških razrađivanih u nemirnom beha miru, razlog je što se kola voze u pogrješnom smjeru, s namjerom da se raspadnu i teret raspe sve do zamišljenih nacionalnih srpskih i bošnjačkih granica podijeljene Bosne i Hercegovine. Uz pomoć kočijaša, visokih predstavnika i Haaških birokrata, bošnjačka strana neometano uzima dijelove tereta iz kola, njime šire svoje kolnike, prostore, i grade iz zajedničke kase isključivo svoju industriju za namjensku, oružanu, proizvodnju i vjerske muslimanske objekte. Nije li i to pokazatelj jednakosti i ravnopravnosti u beha zajednici, jednakijih i ravnopravnijih. Takva "pravda", takvi temelji zajednice ne grade se ni u homogenim društvima, a u ovakvom heterogenom kakvo je bosanskohercegovačko to je kuća na pijesku. To su kola iz kojih je davno rasut teret po cijelom svijetu, a najviše po Europi gdje ga Europljani koriste za najprljavije, i najslabije plaćene poslove.
 
Bosanskohercegovačka „pravda“ natovarena na daytonska kola nije  se ni mogla izgraditi na boljim temeljima budući da se u ratu i ratom projektirala, lažima i nepravdama daytonista, visokih predstavnika i kršćanofobijom Haaškog tribunala, prolaznim i šupljim zidovima ogradila, unutarnjim provalijama podijelila i ratnim mirom održavana na samrtnoj postelji. Toliko nemoćna u prvom redu prema samoj sebi da se bilo kako brani i bilo od koga, bosanskohercegovačka kola izgledaju danas kao tisuće i tisuće prazni, u muslimanskoj i srpskoj agresiji razrušenih hrvatskih kuća s golim vanjskim, i podebljanim unutarnjim zidovima u čijim sobama raste žbunje i razno drveće. Kao što su i te hrvatske kuće, nakon što su velikosrpski i velikomuslimanski agresori protjerali, dijelom i poubijali, njihove vlasnike i potom sve iz njih pokrali i odnijeli, tako i danas isti ti kradu i uzimaju iz, i od Bosne i Hercegovine.
 
Sve beha institucije, organizacije, udruge, političke, humanitarne, socijalne, u kojima je zajednički beha novac utovaren u posve politički razvaljena daytonska kola, nezaštićene su mete financijskih agresora iz reda bošnjačkog naroda. Na isti način na koji prisvajaju i osvajaju Bosnu i Hercegovinu prisvajaju i osvajaju novce iz zajedničkog proračuna, bilo općinskog, županijskog ili federalnog. Postratna bošnjačka politika u novom entitetu na europskoj periferiji, nazvanom Daytonska Bosna i Hercegovina je nastavak one muslimanske iz vremena vjerskog beha sukoba. Kao i u to vrijeme neodgovornog "gubljenja" svakog traga dolaska strane pomoći Bosni i Hercegovini, i danas u vremenu korona rata novac svih poreznih obveznika troši samo jedna, bošnjačka, strana.
 
Kao što potiče samo svoju namjensku industriju, proizvodnje oružja što je najjasniji znak bošnjačkog nepriznavanja beha cjelovitosti, i vuče kola u svom smjeru i svom cilju, tako i korona novce troši samo u korist svog naroda, i u gradnju svojih ratnih spomenika i obilježja, kao i u gradnju vjerski muslimanskih objekata, poput sjedišta tuzlanskog muftijstva. U veoma kritičnom koronavirusnom vremenu nestašice svega i svačega u zdravstvu koje je u rasulu, pored kupovine neispravnih respiratora, bošnjačko čelništvo gradnjom muftijstva u Tuzli osuđuje na smrt, gotovo, sve zaražene virusom korona 19 i onaj teret koji nije njihov a svjetska zajednica ga silom  natovarila u, nedovršena, daytonska kola. Nije li to najgrublje kršenje temeljnih ljudskih prava na život i zdravlje, i okupatorska samovolja Bošnjaka, ravna onoj iz vremena turske prisilne islamizacije porobljenih katolika u nekadašnjoj kraljevini hrvatskih kraljeva Bosni i Hercegovini. Jer i trošenje novca katoličkih poreznih obveznika u gradnju muslimanskih vjerskih objekata je, zasigurno, jedan vid prisilne islamizacije nemuslimana, u prvom redu Hrvata katolika budući da se ta bošnjačka pljačka odvija na federalnom beha dijelu.
 
Stoga, 25 godina poslije Daytona potrebno je dovršiti daytonska nedovršena kola, pojačati im vanjske kapke, unutra ih podijeliti  na tri dijela, i dozvoliti da svaki beha narod, kulturno, vjerski, i nacionalno,  vozi svoj dio u svoje matice, Bošnjaci matici Turskoj, Srbi matici Srbiji, i Hrvati matici Europi. Samo tako, okolo cjelovita unutra podijeljena, daytonska kola mogu ići naprijed, i uvijek napunjena svojim raznolikim teretom.
 

Vinko Đotlo

Nedjelja, 06/12/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 2922 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević