Get Adobe Flash player

Festival se održava u Zagrebu od 3. do 5. i 9. do 11. lipnja 2016. u Dvorani sv. Franje, sv. Duh

 
 
U organizaciji Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca u Zagrebu od 3. do 5. i 9. do 11. lipnja 2016. u Dvorani sv. Franje na Svetom Duhu održava se Drugi Festival kršćanskog kazališta. Selektor programa je dr. sc. Sanja Nikčević. Prošle je godine pokrenut Festival kršćanskog kazališta na kojem je sudjelovalo sedam odličnih predstava, a festival ide i ove godine s time da je program još zanimljiviji! Ne samo da su odreda kvalitetne predstave nego do/pokazuju da se o duhovnim temama može govoriti na kazališno zanimljiv i moderan način. Ovo su predstave u kojima ćete uživati i koje će vas dotaknuti a na koje smijete doći zajedno sa svojom djecom, bračnim drugovima, roditeljima, prijateljima, a možda je najbolje da povedete i neprijatelje!  
http://zborkolbe.org/wp-content/uploads/2016/01/fkk2016.jpg
Kad smo složili program shvatili smo da on odražava dvije dominantne teme o kojima se inače puno govorilo u javnosti: milosrđe i posvećeni život. Vidjeli smo da imamo 10 predstava iz osam gradova što znači da je doslovno prisutna cijela Hrvatska (Dubrovnik, Hvar, Zagreb, Osijek, Križevci, Visoko - Zagorje, Lovran, Split). Sve su te predstave nastale na rubu „velikog“ kazališta ali su i raznolike i različite i u formi (od monodrama do velikih ansambl predstava) i u trajanju (od 5 minuta do dva sata) i u vrsti kazališnog izraza (od lutke i plesa, od dramskog teksta do igre). Sve su predstave nastale iz potrebe onih koji su ih stvarali iako je fascinantna raznolikost samih stvaratelja kako dobna (od najmlađih osnovnoškolaca iz petog razreda Visokom, preko studnetata i zrelih ljudi pa do umirovljenika s Hvara), tako i profesionalna. Na festival smo pozvali amatere (od osnovnoškolaca, studenata ili redovnice), ali i profesionalce: od netom završenih studenata (Antonija Šašo), mladih ali vrlo afirmiranih glumaca (Robert Kurbaša), te zrelih stvaratelja (Senka Baruška) pa i pravih glumačkih veterana (Dubravko Sidor).  
 
Dramsko, maštovito i potresno o posvećenom životu Festival otvara jedna od najpoznatijih hrvatskih predstava koja već 47 godina priča priču o sv. Lovrincu mučeniku na čakavici u izvedbi Hvarskog pučkog kazališta i režiji Marina Carića koji je to postavio kao brucoš u želji da pokaže da kazalište ne mora biti hladno i „elitističko“ nego da dobro kazalište može biti i pučko (dakle svima razumljivo) i kvalitetno i snažno i duhovno. Takva je predstava Prikazanje sv. Lovrinca mučenika koju srećom Hvarani održavaju na životu, putuju po svijetu i pokazuju je od Amerike do Pariza i natrag! Maštovito rješenje Marina Carića da nam priču o mučenicima, odigraju bijeli (kršćani) i crni (Rimljani) fratri razumiju u cijelom svijetu. Iako je tekst napisan u srednjem vijeku ova izvedba svakog potrese i kazališno i duhovno. Iako pripadaju amaterskom kazalištu, Hvarani su s tom predstavom stvorili pravi fenomen. U ansamblu do dvadesetak glumaca (uključujući i djecu) promijenilo se nekoliko generacija tako da je samo Milan Lakoš (voditelj grupe) jedini koji od početka nastupa u svim predstavama ali u raznim ulogama! Iznimno nam je drago da će ta predstava na stubama crkve Sv. Ante otvarajući festival proslaviti 250 izvedbu! 
 
Uz Hvarane velika ansambl predstava, pravi spektakl, je i mjuzikl  Život za život u izvedbi Ansambla Kolbe o životu poljskog sveca koji je dobrovoljno dao svoj život u koncentracionom logoru da bi izbavio drugog. Predstava je postavljena prvi put 2012., postala hit novog smjera mjuzikla u Hrvatskoj a sada će imati obnovu i premijeru u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu čime festival prvi puta izlazi i u druge prostore. Tu su i predstave o hrvatskim svetim ljudima, čak dvije o Ozani Kotorskoj i to potpuno različite. Dominikanka s. Barbara Bagudić kreirala je monodramu o svom vlastitom životnom uzoru, a petnaestak mladih iz osnovne škole Visoko (u Zagorju) napravili su pod vodstvom Tibora Martana, pedagoga, o Ozani jednu zanimljivu glumačku igru (bez scenografije i rekvizita). Dok sestra Bagudić potresno govori o nutrini Ozane pokazujući snagu njezina uzora i vodstva, djeca po prvi puta jasno pokazuju zašto se Ozana zazidala. Iako je to naša blaženica, o njoj se ne zna puno (npr. da je bila jedna od velikih ekumenista, da je iako zazidana 52 godine u maloj sobici savjetovala ljude na visokim položajima, da je spasila Kotor od Turaka...). Zato su predstave o životu svetaca važne, a naročito one koje pokazuju da je svetost živa i danas, kao što je slučaj s župnikom Stjepanom Kranjčićem iz Križevaca koji je umro na glasu svetosti. Udruga Stjepan kranjčić organiazira brojna događanja u spomen na svog župnika, a producirali su i monodramu o njegovom životu koju je napisao Stjepan Tomaš a izvodi Dubravko Siodor. 
 
Moderno i kreativno o milosrđu
 
U krugu o milosrđu su vrlo zanimljive predstave modernog izraza jer će nam Senka Baruška, umjetnica suvremenog plesa iz Lovrana, otplesati Oče naš, temeljnu kršćansku molitvu, i pokazati kao se može i pokretom suvremenog plesa blagosloviti. Predstava je nastala 2010. iz autoričina uvjerenja da je suvremeni ples izrazito duhovna umjetnost. Lutke će nam ispričati priču o Adamu i Evi u predstavi Prvi grijeh koja je nastala kao diplomski ispit glumice i lutkarice Antonije Šašo na Umjetničkoj akademiji u Osijeku a u kojoj je na začuđujući a izuzetno jednostavan način riješen najveći problem scenskog prikazivanja priče o raju: pojava Boga. Antonija Šašo je s mladima iz župe Tijela Kristova u Zagrebu napravila i zanimljivu lutkarsku ilustraciju pjesme You rase me up/Dižeš me uz pomoć ruku u bijelim rukavicama koja je dio prave mode na youtoubeu i jedna od boljih verzija!
http://www.svetijosip.com/images/com_droppics/65/full/IMG2294.jpg
Mladi s bogoslovnog fakulteta (grupa Prosopon) na scenu su postavili odličan roman Đure Zrakića Svi me vole samo tata ne koji potresno govori o ranama iz djetinjstva. Sve su to priče o milosrđu i ljubavi Božjoj koja jedina može izliječiti rane, a festival zatvara monodrama Ispit savjesti Robert Kurbaša progovara o savjesti uz pomoć Ujevićeve proze, govoreći o našem odnosu prema svijetu i Bogu te izborima koje čovjek mora odlučiti u životu.
 
O novopokrenutom festivalu
 
„Kršćansko kazalište“ iz naslova festivala ne znače samo predstave o Kristu, svecima i svećenicima, nego to znače predstave nastale iz kršćanskog svjetonazora. Radi se afirmativnom kazalištu, koje, bez obzira na tragične ili sretne krajeve prikazanih priča, potvrđuje svijet kao dio Božjeg plana i smisao čovjekova mjesta u njemu. Takve predstave publici pokazuju kako se nositi s životnim problemima i iskušenjima, one mu pomažu da život prihvati i shvati, da život živi. Nakon njih se osjeća uzvišen, ojačano.
 
Upravo je to bila funkcija europskog kazališta od samih počeka u antici preko srednjeg vijeka pa do nekih drugih epoha a sve do polovine 20. stoljeća. Tada je u Europi zavladao sekularistički svjetonazor koji je istjerao Boga iz javnosti, zamijenivši ga ljudskim razumom, a kritika društva proglašena jedinom vrijednom funkcijom umjetnosti. Kritika društva je uvijek bila važna u umjetnosti, ali je novi svjetonazor nametnuo i stav da je svaki pozitivan govor o svijetu ili svako pozitivno spominjanje Boga – nazadno, štetno i ispod razine prave umjetnosti. To nas je dovelo do današnje krize umjetnosti: kritika u umjetnosti koja je trebala poboljšati društvo postala je kritzerstvo koje umrtvljuje društvo slikama fatalističke crne stvarnosti, ideja razvoja svijesti i slobode pojedinca se pretvorila u rušenje svih vrijednosti (naročito vjere, domoljublja, ljubavi i prijateljstva) kao i institucija (naročito obitelji i crkve). Takvo je stanje u kazalištima glavne struje (ono koje dobiva novac i medijsku pažnju) pa je zato, u cijeloj Europi, publika iz njega pobjegla.  
 
Srećom, postoji kazalište koje govori ono što je većina ljudi u europskom društvu zadržalo kao vrijednosti i kao svjetonazor. Ono se nalazi na rubovima, rubovima profesionalnog ali i amaterskog kazališta bez puno medijskog i novčanog odjeka ali uz potporu publike. Upravo zato, prošle je godine pokrenut Festival kršćanskog kazališta da bi te predstave dobile svoj prostor i vidljivost te osnažile i publiku i umjetnike da imaju pravo na svoj svjetonazor u kazalištu. Naravno da svjetonazor ili poruka pisca/predstave sama po sebi ne osigurava kazališnu kvalitetu. Upravo zato je bilo vrlo važno odabrati za festival kvalitetna kazališna ostvarenja. Budući da je izbor napravljen iz većeg broja predstava, da se i u Europi počinje nešto mijenjati (kazališta glavne struje usude se postaviti predstave duhovnog nadahnuća jer je Paul Claudel ponovno kazališni hit!), očito je kršćanski svjetonazor živ u ljudima, kako u publici tako i u stvarateljima. Zato ima pravo na svoj kazališni prostor, a 2. Festival kršćanskog kazališta mu ga otvara na najbolji mogući način. 
 

Sanja Nikčević

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Zašto A. Plenković i dalje brani nepostojeći "dan antifašističke borbe" 22. lipnja?

Ponedjeljak, 18/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1296 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević