Policija treba progoniti i zatvarati mesiće, pupovce i njima slične izdajnike

 
 
Ante Pavelić. Boris Tomić. Kada drugačije posložite ove četiri riječi, dobit ćete imena i prezimena dvojice novinara sa ekstremne ljevice, koji su se najviše okomili na hrabre i bistre Keleminčeve dječake, koji su se ovih dana, u trenutačno glavnom gradu Hrvatske Srbu, nacrtali ispred golog cara, i sve u 16 viču iz sveg glasa, da ih cijeli svijet čuje. Pa ljudi car je gol. Pa ljudi car je gol. I pisac ovih redaka se skoro tjedan dana nalazio među spomenutim dječacima, i zajedno s njima izvikivao gore spomenute sintagme.
http://www.hsp.hr/wp-content/uploads/2015/07/srb-spomenik-pokolju.jpg
Bio je svjedok, sudionik izvjestitelj svih dosadašnjih događanja vezanih za Srb, za skupove protuhrvatske mržnje i slavljenje počinjenih zločina nad Hrvatima ovoga kraja u sred njihove domovine. Pisao je i o kokardo zvizdastom poskoku, koji je, čak, iz šume Pantovčak doskakutao do Srba. Pisao je i o Pupovčevim počasnim nulama, Mesiću i Fumiću, o kaznenim djelima prijetnje smrću, na koja je policija zažmirila.
 
Naime, ispred samog četničkog spomenika, zapjenjeno i iskolačenih očiju, gledajući u 50 metara udaljenu grupu hrvatskih prosvjednika, divne hrvatske mladosti, vidjevši u njima fašiste, razni Pupovci i Mesići su urlikali: Smrt fašizmu..., čime su počinili kazneno djelo prijetnje smrću. Okrutnom smrću kakvom se usmrćuju fašisti, zašto im je policija na licu mjesta trebala staviti lisice na ruke i voditi na procesuiranje. Pisao je i o zahtjevu policiji za zabranom skupa pod brojem 4932/12 od 27. 7 .2012 . godine. Cijela problematika oko Srba je umjetnički sagledana, pa ćemo, upravo za ove dane, stihove reprizirati:
 
SMS-om javio sam dici,
zbog četnika danas sam u Lici.
Piknik prave u dolini plača,
roštilj Jaca proračunom plaća.
Tragedija nemre biti veća,
zločin slave 7 desetljeća. 
Boričevac, Drvar, Krnjeuša,
crn vam obraz i crna vam duša.
Smrt na ražnju kraj majčinskog plača
župnik Juraj s Nazorovog Brača.
Ani Barać i njezinoj djeci,
za sudbinu teško naći riječi.
Mussolini i četnička škola
Lijepu našu htjeli pola pola.
Monarhisti i jugojulisti,
Draža, Đoko, oba za nas isti.
Zar se niste dosta naslavili,
nad zločinom kog ste napravili.
Fumić Čedo i Pupovac Draža
zatvorska vas očekuje straža.
Biškupić je kapelančić mali,
pop ga Đujić širom pakla hvali.
Sram te bilo nepismeni Ivo,
zar ti teško nać povijesno štivo.
Zločin slavit, s time prestanite,
Šeparović “ŽRTVE“ pročitajte.
Kol'k bukara prelila se čaša,
oblaci se spustili, more se talasa.
Dragi Bože u dušu nas biju,
na Srb šalji Svetoga Iliju.
Pukni grome u betonsku gnjizdu,
Pa zapali kokardu i zvizdu.
Doklen gora u Hrvatskoj lista,  
Ne će Đujić biti ant'fašista.
Umni ljudi zbog sigurne vožnje,
stopirajte tu proslavu mržnje.
Svak tko mrzi ovu domovinu,
neka traži svoju Tunguziju.
Australski predsjednik to rek'o,
demokratski zanat tako pek'o.
Turci, Turci vi ste za sve krivi,
naprijed Kurdi, nek vam borba živi.
Pravoslavci vi kolo igrajte,
samo čisto guvno pronađite.
Novinarče iz Novoga lista,
tata ti je četniko-fašista.
 

Žarko Marić