Get Adobe Flash player

Kurdski referendum izvjestan, katalonski bi mogao biti - krvav

 
 
U razmaku od tjedan dana zakazana su dva referenduma, jedan na Bliskom istoku, drugi na Pirinejskom poluotoku. Prvi su na redu Kurdi u Iraku koji su referendum za nezavisnu kurdsku državu zakazali za 25. 9. 2017., a drugi su Katalonci koji su svoj zakazali za 1. 10. 2017. Irački Kurdi sudjelovali su u borbi protiv islamske države koja njihova najvažnija područja nije uspjela ni osvojiti (izuzimajući Mosul, ali ondje su i drugi narodi bili brojni) izuzimajući one u Siriji. Uglavnom su ih i oslobodili uz pomoć SAD-a i Zapada, te su zakazali dugo priželjkivani referendum o neovisnosti, zapravo uspostavi kurdske države.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/4d/2005_Iraqi_Kurdistan_independence_referendum_map.svg/1241px-2005_Iraqi_Kurdistan_independence_referendum_map.svg.png
Kurdi su najbrojniji zapadnoazijski narod koji je do danas ostao bez države. I možda im je ovo zadnja prigoda. Rastavljeni su državnim granicama, a inače žive u Iraku, Iranu, Turskoj i Siriji, te u Armeniji i Azerbajdžanu, odakle su za sukoba  u Gorskom Karabahu većinom protjerani). Centralna iračka vlast, većinski šijitska, zabranila je njegovo održavanje, nu ona je slaba za novi sukob. Protiv se izjasnio generalni tajnik UN-a, ali i Njemačka, koja ih je inače naoružavala i vojnički trenirala. Turci su poslali tenkove na granicu, a o političkom protivljenju da i ne govorimo.
 
Najveći broj Kurda živi u Turskoj, govori se i do 25 milijuna, gdje su kulturno i na svaki drugi način obespravaljeni. Nisam uspio doznati stajalište Sirije i Irana, inače saveznika u borbi protiv IS-a, a naročito bi me zanimalo stajalište Rusije. Al' je na tom prostoru trenutno „trusno“. Još se dovršava čišćenje džepova otpora tzv. islamske države, a sukobima sudjeluju veliki igrači: Amerika, Rusija, Francuska, V. Britanija, pa i Njemačka, te regionalna sila Turska, ma koliko „mali“ ali snažni Izrael. Zatim mnogoljudni i snažni Iran, Saudijska Arabija i bogati Arabijski Emirati. Tu je u blizini i Pakistan. Dakako ne treba, naročito u vezi Sirije isključiti ni Kinu, ipak se sve odvija u Aziji.
 
Tko se tu ne igra i tko s kim i tko protiv koga, teško je i zamisliti, a kamo li „rasčešljati“. Ukratko, položaj Kurda, naročito nakon  raspisivanja referenduma, temeljito se dodatno zakomplicirao. Pokušat ćemo odgonetnuti što im trenutno ide u prilog, i tko su im mogući saveznici, ili će ih barem šutke podržati. Prva je činjenica što su pobjednici u ratu, na pobjedničkoj su strani i naoružani su (pitanje kako i koliko). Bili su jedni od glavnih i među prvima saveznici Amerikanaca u borbi protiv islamskih terorista, bolje reći pobunjenika, koji su pokušali stvoriti svoju državu i ako ih sada oni ne podrže bila bi to izdaja. Njihovo savezništvo traje još od rušenja režima Saddama Husseina. Pritom će morati paziti da ne izgube utjecaj u ostatku Iraka, nu tamo su i vojno nazočni.
 
Izrael bi mogao biti zainteresiran da prešutno podrži stvaranje kurdske države, „glasno“ ne zbog palestinske, dvostrukih kriterija, iako oni u politici ne znače ništa. Ukoliko nezavisnu kurdsku državu podrži Amerika, Izrael ne će dvojiti, zbog niza razloga. Moguće da slična podrška stigne od Saudijske Arabije, ponajprije zbog slabljenja šijitskog faktora u regiji. U Iraku imaju tri protivnika, i šijite i sunite, posebno još islamske ekstremiste, raznih „fela“. Nu kako na sjeveru imaju svoj kompaktni teritorij, pa i autonomiju, to ne bi smio biti problem, posebno ako cijeli proces bude „sponzorirala“ Amerika. Posebno problematičan bit će status Kirkuka, grada u kojemu su Kurdi većina, ali tu je nafta, a osim arapskih i značajna turkmenska manjina (zaostali Turci). Još kompleksnija je situacija s Mosulom, milijunskom gradu, razrušenom, no pitanje je koliko sada broji stanovnika i kakvoga sastva, poznato je jedino kako su kršćanski Asirci počišćeni.
 
Susjedne države, Sirija, Turska i Iran, različitim intenzitetom sigurno ne podržavaju stvaranje kurdske države u sve tri je značajna kurdska manjina. U Siriji oko dva milijuna, u Iranu oko sedam, dok u Turskoj živi većina Kurda. Njihovo priključenje, eventualno, novostvorenoj matici u ovoj etapi nije za očekivati. Siriju Assad i Rusi žele očuvati u cijelosti, Kurdi u Iranu su priznati kao manjina, dok su u Turskoj potpuno nepriznati. Najveći protivnik nove države je Turska, ona je uostalom već vojno stala na granicu, ima „vojne vježbe“. Što je pak s Rusijom, kakve su njezine namjere? Ovo pitanje bi se moglo riješiti po načelu veće vojne nazočnosti, Rusi su u Siriji, Amerikanci i saveznici u Iraku, pa će vjerojatno to i presuditi. Rusi se pred saveznicima na tom području, Turskom i Irakom mogu „izvući“ na referendum. Nu to je tek početak, od referenduma do samostalnosti dug je put, nije to krimski referendum.
 
Ovo nije geopolitička analiza već samo kratki pokušaj ukazivanja na svu složenost kurdskog pitanja o kojemu se ovdje malo piše, a i malo zna, pri čemu je napisano tek manji dio „složenca“. Što se autora tiče, naravno podržavam i pozdravljam utemeljenje kurdske države. Ne znam kakvo je stajalište službene politike, ali bi ona, barem načelno, trebala biti za.
 
Katalonija na prekretnici
 
Drugi referendum je europski, treći „izlazni“, nakon neuspjelog škotskog iz Velike Britanije i uspješnog britanskog iz Eunije. Najbogatija španjolska pokrajina želi van. Do prije nekoliko mjeseci taj referendum nije bio baš izgledan. Sprječavala ga, ipak donekle blago, centralna španjolska vlast, a ni Katalonci, barem po anketama, iako su one sumnjive kao što vidimo, nisu bili baš zagrijani za razlaz. I danas ih je navodno tek oko 42 posto „za“. Međutim kako je  središnja vlast iz Madrida zaoštrila odnose, zabranila referendum, ali krenula i s optužnicama i uhićenjima katalonskih gradonačelnika te funkcionara pokrajinske vlade, pretresâ ministarstava, naročito ministarstva gospodarstva koje bi trebalo provesti referendum, pljenidbom sredstava pokrajine, izlaskom na ulice policije, stvari dobivaju nove obrise. Bolju promidžbu katalonski domoljubi nisu mogli dobiti.
http://d.ibtimes.co.uk/en/full/435520/people-take-streets-banner-reading-independence-during-protest-greater-autonomy-catalonia.jpg
Sad su stvari toliko zategnute da će pored policije Madrid na Barcelonu možda poslati i vojsku kako bi fizički spriječio referendum  za početak, a zatim izdvajanje Katalonije, a onda bi se odvajanje moglo dogoditi - i bez referenduma. Svakako podržavam Katalonce u borbi za održavanje referenduma, a oni kako odluče. Naše vlasti problem ne ću ni spominjati, uplašila bi se. Kako je ovaj referendum  tek krajem idućeg tjedna, bit će još događaja koji će tražiti osvrt. Jedino što Kataloncima ne želim je – krv.
 

Mato Dretvić Filakov

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Treba li obustaviti postojeće sudski neutemeljene postupke protiv Zdravka Mamića?

Nedjelja, 22/07/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1394 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević