Get Adobe Flash player

U prostorijama Matice hrvatske predstavljene četiri knjige Duška Ševerdije

 
 
I opus Duška Ševerdije je urastao u sudbonosnu kolajnu književnika čije književne uratke spoznajemo tek u njihovim posthumno objavljivanim knjigama, a jedna od njih je i zbirka stihova "Poruka djevojci kojoj ne znam ni zavičaj ni ime" kojoj je predgovor napisao profesor Zlatko Tanodi.
Kao što je autor posvjedočio i u svom podužem pogovoru, ovu je pjesmu pisao tijekom više desetljeća na poticaj danas blaženog Alojzija Stepinca, nadamo se uskoro i sveca, koji mu se u izbjegličkom logoru u Italiji u proljeće 1945. godine javio u snu, pozvavši ga da pjesmom krikne protiv nemoralnog života, bluda, pobačaja, pada nataliteta, bijele kuge i sušenja demografskog stabla hrvatske nacije, bez koje joj nema svijetle budućnosti. Kritizirajući pomodarstvo, poema u znakovita 33 pjevanja (broj godina Kristova života), s oko 1500 stihova, iako preopterećena intepunkcijskim znacima ili razgodcima, nedosljednoga poetskog metra, najčešće u dvanaesteračkim distisima i ritmom pučke poetike, proročki donosi bogobojaznu i mudroslovnu himnu ljubavi, odu čednosti života, bračnoj vjernosti, duhovnoj čestitosti, obiteljskoj sreći i blagoslovu potomstva.
A lakše je vladat Indijom i Kinom,
Nego primjerenim postat kršćaninom.
 
Ovo je samo jedan između više stotina poučnih i mudrih rimovanih distiha iz duhovnog spjeva "Poruka djevojci kojoj ne znam ni zavičaj ni ime" u kojem proročki naslućuje sahnjenje demografskog stabla hrvatskog naroda kojega zoblje "bijala kuga" zbog ratnih i poratnih rana, obitelji sa sve manjim brojem djece, homoseksualnih brakova, rodnih teorija i drugih novovjekih trendova pred kojima je upitna budućnost ljudske civilizacije. I u ovoj svojoj posthumnoj knjizi autor nas, kao mudri pučki pjesnik, poziva na krjeposni kršćanski život i vjernost vječnoj Ljubavi.
 
Valja dometnuti da je Ševerdija dao svoj obol i hrvatskoj humorističko-satiričnoj literaturi. Poneki dvostisi iz ove neobične zbirke stihovlja mogli bi opstati i kao samostalni epigrami, a zanimljivo je da je aforizme počeo pisati još u logoru Fermo 1945. godine, koji su kasnije izrasli u samostalnu knjigu "Iz čuvstva i iskustva" objavljenoj 2016. godine, doprinijevši žanrovskoj raznolikosti hrvatske književnosti i u iseljeništvu (kao što je aforizme pisao i Janko Kožul u Australiji). Ševerdija je i čuvar hrvatske kulturne baštine, ni u "srebrnoj" zemlji nije zaboravio u svijetu najpoznatiju i najprevođeniju hrvatsku narodnu baladu "Hasanaginicu", te je napisao i kraću pripovijetku "Hasanaga". Poželimo da i ona bude ukoričena u knjižicu koja će iznova posvjedočiti Ševerdiju kao promicatelja hrvatske kulturne baštine.
 

Mladen Vuković

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Treba li obustaviti postojeće sudski neutemeljene postupke protiv Zdravka Mamića?

Utorak, 17/07/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 957 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević