Neka se nikada ne ugasi plamen Tomića

 
 
Protekla je polovica ovog burnog stoljeća
Skoro cijeli vijek mog patničkog života
Odkad sam posljednji put iz kutka gledao
Razbuktani badnjak na ognjištu Ćaće moga.
http://posusje.net/wp-content/uploads/2017/12/007.jpg
Bilo nas je mnogo - puna kuća čeljari
Čekali smo žudno Ćaću da unese glavnju.
S bukvom u naručju on bi glasno nazvao:
'Na dobro vam došao Božić i ja!'
 
'I s Tobom bogda', mi bismo klicali
sklopljenih ruku okupljeni oko ognjišta.
Pobožno pjevajući: 'U sve  vrime godišta'.
Gledali smo netremice u njega k'o u Boga.
 
Nakon krunice i čašice ljute kapljice
Pregršti suhi smokava i tvrdih rogača
Pošli bismo u povorci na ponoćna bdjenja
Poput pastira na doček Božjeg sina.
 
Konačno, evo me opet doma - na Crnišini
Sve je drugačije - ljudi, nebo i zemlja
Umro je Ćaća Mijo, ni majke Ive više nema
Ostali smo sami - četiri brata i seja.
 
Ostarjela siročad - ćelavi i sijedih kosa
Umorni od vremena, teške badnjake unosimo
Na Ćaćino ognjište kod najmlađeg sina
Neka se nikada ne ugasi plamen Tomića.
 

Rudi Tomić, Badnjak 1998., Radišići, Bosna i Hercegovina