Otkuda "Zajednica Srba u Istri"?

 
 
„Sa Manjače krenuli su vuci…“, Manjače, starog četničkog vojničkog brloga poviše Banja Luke, kojega je kasnije posvojila JNA. Tamo je 1991. za hrvatske dragovoljce, redarstvenike i civile, zarobljene  uglavnom na Banovini i u Pounju, formirala poznati logor - Manjaču. I kako su „ti vuci“ hitri stigli su ovih dana skoro do Pule, ustvari, kako stvari stoje, tamo i u „okolici“ su – odavno. Drugi krak priče, za drugu zgodu.
https://i.ytimg.com/vi/MIx0e3UgirE/hqdefault.jpg
O Manjači, pored ostaloga, popijeva taj Bora Drljača, zatim o Karadžiću, kapetan' Draganu i drugim novim i starim četnicima. Ovdje ljudi ne razumiju: ne možete Srbijancima, pa ni Srbima prečanima ništa čak ih ni uvrijediti - nazivajući ih „četnicima“. Oni tu svoju tradicijsku terorističku bandu drže herojima i važnom sastavnicom identiteta. Sad kad su još rehabilitirali Čiču, Dražu Mihailovića, u redu za rehabilitaciju su Milan Nedić i Dimitrije Ljotić, nedićevci i ljotićevci - kojima aktualni srbijanski povjesničari tepaju kako su bili samo, srbijanski „germanofili“(!); Srbiji i Srbijancima se čini kako su se „očistili“. Pa mogu, naročito ako malo popričekaju, navaliti opet. Po onoj njihovoj staroj „i opet će, ako bude sreće“ Srbija ratovati.
 
Saga o četnicima je zanimljiva, nama odavde osobito kao neka trajna tinjajuća prijetnja. Ali ako Srbijanci deru četničke po Srbiji, baš me - koga briga - „daleko im lepa kuća“ (stara srbijanska). Poslušao sam, brzo prelazeći preko i još neke, uključivo i Drljačine „lirske“ novokomponirane  prastare narodnjake. Ajme majko, glede melosa ne bih se miješao - neslušno mi. Zlo mi od pjesme. Ne mogu. Tko voli, nek izvoli. Rado su ga slušati i Tito i Jovanka i pop Đujić, kojemu je pjevao njegovu „dinarsku“, pa se vojvodi suze slijevale niz bradu. Kako sam, na brzinu, uvidio Drljačina muzika je jedna od onih muzika koje su srušile i „sistem“ i Jugoslaviju. I to je novi krak priče.  
 
Sve u svemu taj stari Drljača je u ovom puljskom slučaju potpuno nebitan. Pa sam, eto, „politički korektan“. Pustimo Boru Drljaču, tko voli neka ga sluša, nego zanima me tko ga je u Pulu pozvao. Kako sam vidio „Zajednica Srba u Istri“. Multi kulti Srbi koji žive u Istri volu bre da  slušaju Boru Drljaču i njegove pjesme o kapetan' Draganu i o „Sa Manjače vucima“. Neka njih, ali kakva je to „zajednica Srba“ registrirana - transgranično, dakle u „Istri“ - koja je barem u dvije države odjednom, pri čemu su tamošnji Srbi, podrijetlom, iz tko zna koliko država, trenutno barem preko nekoliko. Čistom formalno pravno gledano ta „zajednica Srba“ morala bi biti registrirana u Županiji istarskoj. Pa se tako i nazvati, recimo, „Zajednica Srba u Županiji istarskoj“, a ne ovako „čačkati mečku“. Meni je to svejedno, al' ipak nas se nešto nađe koji takve stvari vidi i iz zraka. Doduše možda je registrirana za doba istarskog po-glavara  Jakovčića. Dobro je neki dan rekao Bora Drljača kako je „u Istri“ pjevao sto puta „na zabavama i vašarima“, jerbo je to - „druga država“.
 
Tako je tamo i moguće u Domu branitelja u Puli, koji je u vlasništvu Ministarstva obrane, da za srpsku Novu godinu zavijaju vuci s Manjače. I dosad su zavijali, po hotelima, kaže Jeremić, šef te „Zajednice Srba u Istri“, a i opet će – ako bude sreće. Samo Thompson ne će moći pjevati, ne sme bre da peva u Puli - iako je, što sam vam već ovdje pisao - Marko Perković Thompson „Srbin“ -„katoličke vjere“. Ti  tipovi iz Županije istarske, Pule, eto, neki Srbima pjevati daju, a nekima, kao što je Marko - ne daju. Ne zapjeva li uskoro Marko Perković Thompson u Puli, Hrvatska ne će biti slobodna. Stvar je jednostavna „Sa Manjače najprije su krenuli vuci“, pa je Marko stao, uzmimo samo pjesme, u obranu - „na izvoru Čikole“.
 

Mato Dretvić Filakov