Get Adobe Flash player

Tko dopušta takvo obrazovanje?

 
 
U završnoj je fazi javno savjetovanje o sadržaju reforme obrazovnog sustava na razinama osnovnoga i srednjeg obrazovanja. Koja jednom rečenicom uvodi novu podjelu Hrvatske. Kojim zakonom je to pravo stekla vrlo ekspeditivna Ministrica znanosti i obrazovanja?
https://i.stack.imgur.com/3XpPN.png
Stotine uglednika jasno se izjasnilo protiv predložene kurikulne reforme. To se moglo djelomično pročitati i na stranicama „Hrvatskog fokusa“. Koji je još 2012. ukazao na nesuvislost tako zamišljene reforme. Kako se ozbiljno pristupa tom projektu, svjedoči izjava jedne sudionice rasprave. „U sastavu radne skupine koja će proučavati primjedbe na sadržaj predmeta Fizika, nema nijedne osobe sa sveučilišta“. Konstatirana je izočnost ili je barem nedovoljno naglašena odgojna sastavnica reforme. Zato imamo ovih dana aferu o fizičkom sukobu nastavnika i učenika. Očito problem nije drugo od činjenice da neodgojena djeca, posebno od uglednih roditelja, mogu maltretirati, kako ostale učenike, tako i nastavnike.
 
Nije ni čudo, kada je cjelokupna reforma u funkciji podjele novčanog plijena između tiskara i digitalaca. No postoje ipak neke granice koje se ne bi smjelo prijeći. A to pitanje hoće li se obrazovni sustav pridržavati hrvatskih i međunarodnih normi? Da se i ne govori o nepoštivanju pravila hrvatskog jezika, pa se nameće neispravni naziv kurikularna, umjesto kurikulna reforma. I da nikada MZO nije ispravno prevelo složenu kraticu STEM. Posebno nije uzelo u obzir da treba u taj akronim dodati i A – art. Naime u tom slučaju bi se uvesti predmet Tehnologija, a uvelo se informatika.
 
Ovim tekstom zadnji puta se osvrćem na dvojbu, treba li decimalne brojeve pisati s decimalnom točkom ili prema hrvatskim i međunarodnim normama decimalnim zarezom.
Evo kako Ministrica razriješila dvojbu. »Preporuka za ostvarivanje odgojno - obrazovnog ishoda: OŠ MAT. A. 5. 5 Mentalno računati i procjenjivati rezultat kad je god moguće. Istaknuti da decimalna točka u matematici odgovara decimalnomu zarezu u nekim područjima
Dakle, matematičari moraju predavati, upotrebljavajući decimalnu točku a svi ostali su „neka područja.
 
Ukratko geneza problema. Jedna udruga građana nametnula je 2000. upotrebu decimalne točke u matematici. Dva desetljeća kasnije pitanje glasi. Odakle pravo manjini, jer koliko matematičara djeluje u Hrvatskoj, nametati označavanje decimalnom točkom. Usprkos činjenici da je u Hrvatskoj normiran decimalni zarez, prema međunarodnim normama? Unositi nepotrebni dualizam u temeljno obrazovanje. Postoje brojni nastavnici koji istodobno predaju matematiku i fiziku. U jednom predmetu je decimalna točka, u drugom decimalni zarez.
To je izvrstan primjer kako si neki uzimaju pravo da dijele, u ovom slučaju Hrvatsku na matematičare i ostale (u nekim područjima).
Zadnje pitanje glasi. Tko dopušta takvo obrazovanje?
 

Igor Čatić, profesor emeritus

Teško je obrazovati onoga koji nema odgoja u obitelji

 
 
"Učenik prvog razreda srednje škole 'Korčula' I. B. (15) iznenada se dignuo iz klupe. Odnekud je izvukao kuhinjski nož i krenuo prema profesorici engleskog jezika Sunčani Letini, a potom pred cijelim razredom šokiranih učenika prijetio da će sebi prerezati vene." (https://www.24sata.hr/news/drama-na-korculi-ucenik-nozem-napao-profesoricu-46934)
"Učenik Elektrostrojarske škole Varaždin 1. listopada fizički je napao nastavnika tijekom nastave, izvijestili su iz Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama. Zbog toga što su takve scene postale česte u Hrvatskoj sindikat poziva na prosvjed." (https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/ucenik-u-varazdinu-fizicki-napao-profesora-sindikat-na-prosvjed-pozvao-i-ministricu-divjak-20181003)
https://i2.wp.com/i.telegraph.co.uk/multimedia/archive/01951/Horrid-Henry_s-cla_1951313i.jpg
"Nasilje nad nastavnicima u srednjim školama postalo je gotovo uobičajena vijest, koja se doduše objavi, ali nema adekvatne reakcije, kako Ministarstva, tako ni medija", upozorava predsjednik Nezavisnog sindikata Branimir Mihalinec. Dodaje kako nasilnici ne snose nikakve ozbiljne sankcije, a žrtve nasilja već idući dan ostaju zaboravljene. U varaždinskom je slučaju škola reagirala promptno i isključila učenika, te obavijestila mjerodavne službe."
(http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Profesori-pozvani-na-bojkot-nastave-zbog-nasilnickih-ispada-ucenika)
"U starijim razredima u jednoj školskoj godini dogode se prosječno tri slučaja da neki od učitelja dobije pljusku, nogom u stražnjicu ili šaku u glavu od učenika, bude ispljuvan s leđa od 'nepoznatog počinitelja'.. 
Češći su slučajevi da učenici gađaju učitelja različitim predmetima, vrijeđaju ga, nazivaju pogrdnim imenima, ili na drugi način otvoreno pokazuju nepoštovanje i neposluh. Najmlađi učenik u našoj školi koji je tupim predmetom izudarao učiteljicu ima sedam godina." 
(https://www.slobodnadalmacija.hr/novosti/hrvatska/clanak/id/122879/nastavnici-pomozite-nam-ucenici-nas-tuku-i-napadaju-nozevima)
 
Napadi na nastavnike u 2005.
 
 siječanj 2005. Prijetnje smrću 
- učiteljici engleskog jezika Renati Kraljić u OŠ Rugvica učenici prijetili smrću i uništili joj automobil 
 
veljača 2005. Otac na profesora 
- otac učenice Medicinske škole u Rijeci zbog jedinice iz latinskog na školskom hodniku napao profesora latinskog Ivu Zuraka. 

rujan 2005. Ozlijedio profesora 
- nasilni mladić zbog djevojke u Strukovnom umjetničkom učilištu u Zaboku razbio ulazna vrata i ozlijedio prof. Marijana Hrastinskog. 

listopad 2005. Istukao je u razredu 
- učiteljicu Nedu Mandić u Kaštel Sućurcu bivši učenik istukao u razredu pred učenicima. 

listopad 2005. Mjenjačem po glavi 
- učenik 1. razreda Škole za cestovni promet u Zagrebu na satu kamionskim mjenjačem po glavi izudarao profesoricu Mirjanu Vidanović. 

studeni 2005. Prijetnje smrću 
- u OŠ Hinka Juhna u Podgoraču učitelja hrvatskog jezika Stanka Potnara istukao otac učenika 8. razreda 

prosinac 2005. Nožem na profesora 
- Zdravka Pervana, profesora hrvatskog jezika u Srednjoj školi Fra Andrije Kačića Miošića u Makarskoj, učenik probo nožem 
(https://www.jutarnji.hr/arhiva/napadi-na-nastavnike-u-2005./3398525/
 
Ovo je samo nekoliko nasumično odabranih informacija koje se mogu naći na onternetu, između tisuća incidenata što se godišnje dogode u našim školama (kako osnovnim, tako i srednjim), a čiji su vinovnici u pravilu učenici ili njihovi roditelji. Posebna su priča incidenti vezano za društvene mreže i mobitele. Vjerojatno ste svi čuli za brojne slučajeve u kojima naša "čedna" dječica u vrijeme školskih odmora snimaju svoje kolege, kolegice - ili čak nastavnike i nastavnice - u onim najintimnijim trenucima, u toaletima, što potom ne rijetko završava na Internetu, na opće veselje onih koji se bave tim primitivnim "spačkama" i njihove škvadre. "Zgodno", zar ne? Čak i na nastavi, u vrijeme držanja sata, neki nastavnici nisu pošteđeni toga da njihova intima završi na društvenim mrežama. Poznati su slučajevi organiziranih izvođenja takvih "akcija", pri čemu jedan od učenika drži mobitel spreman za snimanje, a drugi se prikrade nastavniku (dok je ovaj okrenut leđima i piše nešto na ploči), hitro mu svuče donji dio odjeće…mobitel blicne i eto ti nove fotke koja će jedno vrijeme zasmijavati društvo kad se objavi na fejsu i dijeli frendovima putem MMS-a. I koga briga za posljedice!? Učitelji, nastavnici i profesori su tu u ulozi dežurnih budala koje primitivcima bez temeljnog obiteljskog odgoja imaju poslužiti za iživljavanje. Kad se dogodi nešto, najčešće se, kako je to već uobičajeno, digne "kuka i motika" na nastavnike, ravnatelja, pa ne rijetko i ministra obrazovanja, a da se nitko pri tomu ne pita: kako odgajamo svoju djecu i kuda to sve skupa vodi?
 
Ne želim docirati o nekim prošlim vremenima, kad se u razredu u vrijeme nastave mogla "čuti muha u letu", svaka riječ nastavnika slušala otvorenih usta, a na spomen toga da će u školu biti pozvan neki od roditelja (u slučaju ozbiljnijeg izgreda kojeg od učenika), bio je dovoljan da se krivac poklopi po ušima, bude manji od bubice i za jedno dulje vrijeme apstinira od nestašluka. Jer, kad dođu roditelji, znalo se što slijedi. Majka ili otac su prvo tukli, pa onda pitali što se dogodilo. Učitelj, nastavnik, profesor, pa čak i teta kuharica ili domar, bili su nedodirljivi autoriteti i nikomu od učenika nije na kraj pameti bilo uputiti im kakvu neprimjerenu riječ, kamo li ih fizički napadati. Ni ćuške ili kažnjavanje udaranjem ravnalom po prstima nisu bili rijetkost. Učiteljice (u nižim razredima) su kao uobičajeni rekvizit za osiguravanje mira na satu uvijek u pripravi imale šibu. I nitko od nas se zbog toga nije žalio roditeljima, niti je doživljavao traume. I što je još zanimljivije - ne sjećam se da smo učitelje ili nastavnike mrzili radi toga. Jer, oni nisu nikad kažnjavali bez razloga.
 
Da, bilo je to u vrijeme kad nismo ni znali koliko smo "zaostali". Sad smo "napredni" i "suvremeni", pa je pravo na primitivizam, bezobraština i iživljavanje učenika iznad prava nastavnika na normalan rad u instituciji koja je temelj obrazovanja i odgoja - stvaranja novih ljudi, onih na kojima ostaje budućnost nakon nas. Najnoviji slučaj fizičkog sukoba između učenika i profesora u Tehničkoj školi u Čakovcu opravdano je izazvao novu buru u javnosti. I treba biti tako. Jer, škole su zadnje mjesto u kojima bi se smjelo tolerirati nasilje.
 
Prema izvješćima medija, sukobu je prethodio izgred 16-godišnjeg učenika koji je profesora pogodio kredom u glavu, nakon čega je ovaj izgubio živce i (navodno) "odgurnuo" ga (ili udario) nogom. 'Razlog za taj incident bilo je neprimjereno i neprihvatljivo ponašanje i provociranje učenika prema predmetnom nastavniku, a isto tako predmetni nastavnik je neprihvatljivo i neprimjereno reagirao', smatra Dražen Blažeka, ravnatelj Tehničke škole Čakovec. No ovo nije bilo prvo provociranje profesora. Kredom u glavu dobivao je i nekoliko puta posljednjih mjeseci. Iako mu je liječnička pomoć ponuđena, napadnuti učenik i majka su je odbili. Škola je odmah pokrenula svoju istragu kako bi utvrdila što se točno dogodilo na satu. U priču se u srijedu uključila i međimurska policija koja je cijelo prijepodne u školi obavljala obavijesne razgovore s profesorom ali i učenikom koji tvrdi kako je žrtva napada vlastita profesora." (https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/cakovec-profesor-tehnicke-skole-se-potukao-s-ucenikom-koji-ga-je-gadjao-kredom---541126.html)
 
U ovom slučaju je profesor, na sreću, dobio desetak sekundi kako bi objasnio svoj stav pred TV kamerama. Uspio je izustiti toliko da je svjestan kako nije postupio primjereno, priznao je da je izgubio kontrolu nad sobom, ali i rekao kako ga "sustav ne štiti". I upravo je to tragično i nije normalno. Da u bilo kojoj situaciji obrazovni djelatnik - ili bilo koji drugi zaposlenik u školskim ustanovama - bude na vjetrometini, prepušten volji nasilnika i kabadahija, balavaca koji svoju lijenost, neznanje, nerad i nedostatak kućnog odgoja izražavaju agresijom.
 
Zar nije sramotno da sindikati zaposlenih u obrazovanju moraju organizirati prosvjede na trgovima kako bi ukazali na porast nasilja prema učiteljima, nastavnicima i profesorima? Nastojanja da se "zaštite prava djece" i to tako što im se dopušta neograničena sloboda, vraća nam se kao bumerang. Iz jedne krajnosti i sustava kad dijete nije imalo pravo glasa u školi, upali smo u drugu u kojoj mu se dopušta sve, pa i nesmetano teroriziranje nastavnika i drugih učenika. Stara je istina da sve polazi iz obitelji. Škola ne može nadomjestiti nedostatak obiteljskog odgoja, koliko god se njezini djelatnici trudili, jer dijete se od malih nogu mora usmjeravati i pripremati za život koji ga čeka.
 
Samo jedan učenik "neprilagođenog" ponašanja dovoljan je da poremeti normalno odvijanje nastave i stvori probleme i nastavnicima i ostaloj djeci u razredu. A ako ima više takvih, utoliko gore. Bilo kakva jednostranost može biti izvor nepravde i samo pogoršati stanje. Ne može se i ne smije polaziti od toga da je učenik uvijek u pravu, pa bi u tom smislu trebalo educirati i mnoge roditelje koji su pripravni bez ikakve provjere i prikupljanja osnovnih informacija "osuti paljbu" po nastavniku, jer su toliko subjektivni i pristrani da im na pamet ne pada da bi njihov mezimac (ili mezimica) mogli pogriješiti pa iz obijesti (ili kakvog drugog razloga) počiniti nešto neprilično.
 
Naravno, svaki slučaj za sebe, pa tako i ovaj najnoviji, u kojemu je nužno utvrditi sve okolnosti i postupiti pravedno. Samo, pitam se, uzima li tko u obzir činjenicu da ima i takvih učenika koji svojim učiteljima, nastavnicima ili profesorima namjerno i smišljeno zagorčavaju život, "piju krv na slamku", kidaju im živce i maltretiraju ih mjesecima ili godinama i to nesmetano i neometano iz tko zna kojih sve razloga - i nikom ništa!? Ne zaboravimo da nastavnici najčešće nemaju nikakvu zaštitu niti od ravnatelja škola kojima je u većini slučajeva jedino važno da imaju što manje problema s učenicima i roditeljima, kako se ovi ne bi žalili Ministarstvu. I ti truli kompromisi na koje ravnatelji pristaju (isključivo radi svojih fotelja ili zato da im škola ne dođe "na zao glas") na kraju se obiju o glavu njihovim kolegama čiji je posao držati nastavu i odgajati djecu. Učiteljima, nastavnicima i profesorima nitko ne može nadoknaditi izgubljeno zdravlje, ali može im se vratiti dignitet, dostojanstvo i autoritet. I to mora učiniti sustav. Na primjeren, pravedan i prihvatljiv način.
 
Lako je glumatati "zaštitnika prava djece". A što je s pravima djelatnika u obrazovnom procesu? Imaju li oni pravo na mir, normalno obavljanje svoga posla, na ljudsko i profesionalno dostojanstvo!? Svakoga od ovih naših "mudraca" koji zagovaraju neograničene slobode djece i groze se na svaki povišeni ton (kamo li na ćušku koja bi se eventualno udarila nekomu tko prelazi sve granice normalnog ponašanja u školi i na nastavi), poslao bih na par mjeseci kao volontera-predavača u bilo koju od naših srednjih ili osnovnih škola - pa bih ga nakon toga pitao za mišljenje. Mudrovati i smišljati pravila u stvarima koje te se ne dotiču i nije neki problem. Samo, to ima i posljedice, koje se obično ne uzimaju u obzir. A morale bi.
 

Zlatko Pinter

Vukovarski branitelj Vinko Mažar: Za Freda Matića čuo sam tek 1994. godine

 
 
Čergarenje Freda 'Kremenka' od ratnog dezertera iz podruma dječjeg vrtića u Borovu Naselju do ministra branitelja i saborskog zastupnika! U travnju 2014. zanimljiv intervju za Braniteljski portal dao je Vinko Mažar, prvi zapovjednik obrane Borova Naselja i Trpinjske ceste (nazvane groblje tenkova). Taj istinski heroj obrane Vukovara otvoreno i odgovorno, tadašnjeg SDP-ovog ministra branitelja Predraga Freda Matića optužuje da je lažirao svoj ratni put, kratko i jasno kaže: „Fred Matić je za vrijeme dobrovoljačkog staža bio na ljetovanju, a sada živi sa ženom akranovca!“ (Svetlana Ceca Patković je osoba sa kojom sada živi, a koja je došla iz Beograda poslije Oluje, gdje je živjela s arkanovcem. Sada ima optičarsku radnju kod tržnice Špansko, a njezin brat vodi sličnu radnju u Vukovaru).
https://classichomeworks.com/wp-content/uploads/2015/08/chic-basement-wine-cellar.jpg
Tu tešku optužbu Fred Matić nikad nije opovrgao niti je Vinka Mažara tužio za moguću tešku klevetu, dakle, Mažar je izrekao golu istinu o tom 'ratniku' iz podrumske svlačionice dječjeg vrtića u Borovu Naselju! U nastavku Mažar kaže:„Zaista mi je žao što za tog čovjeka tada nisam čuo, niti sam imao prigodu upoznati ga 1991. godine, ali sam za njega i njegova 'junačka djela' saznao tek 1994. godine kada se aktivirao u urudžbenom uredu Glavnog stožera HV-a, i to odmah kao načelnik i kada je počeo sa medijskim PP-om. Odgovorno tvrdim da za to vrijeme nije sudjelovao u obrani grada Vukovara, ali to isto za obranu Crikvenice i Krka ne mogu reći (gdje je boravio s djecom na ljetovanju, nap. a.). Njegov ratni put počinje mobilizacijom sredinom listopada 1991. godine kada su ga iz podruma dječjeg vrtića prisilno istjerali vojni policajci, gurnuli mu oružje u ruke i potjerali na prvu crtu. Do tada je bio na borbenoj zadaći organiziranja obrane Crikvenice od navale srbočetničkog agresora.“Ali naš 'Kremenko' se ipak vratio s ljetovanja u opkoljeni Vukovar; evo što o tome kaže Vinko Mažar:
 
„Poslane su okružnice primorskim općinama kojima se zahtijevao organizirani povratak djece u Vukovar pod obrazloženjem početka školske godine. Tako se krajem kolovoza 91. u Vukovar vratilo 20 autobusa djece. Vidjevši u medijima o povratku djece u Vukovar, i pomislivši da više nema pogibeljne opasnosti, Crikvenički dragovoljac Vukovara se odlučio s nekolicinom istomišljenika također vratiti početkom rujna 91.god. To je bila pogrješna procjena, a natrag se nije moglo bez posebnih propusnica jer su bili vojni obveznici. Iako nije imao izlaza, ni tada se nije (dragovoljno, nap. a.)uključio u obranu grada, nego se sakrivao u dječjem vrtiću(u svlačionici?) i sigurnim podrumima sve do prisilne mobilizacije.“ Osim navedenog Fred Matić svojevrstan je i medicinski fenomen a po njegovu ponašanju danas izgleda kako bi mu bila potrebna i dodatna terapija u svrhu liječenja od tobožnjeg PTSP-a!? Međutim, taj šarlatan jedini je slučaj u svijetu kao osoba koja je svojim, kako sam kaže, 'predanim radom' i snagom volje pobijedila medicinski neizlječivi PTSP; fenomen!
 
A to neviđeno čudo se zbilo negdje 2012. uoči Matićeva avansiranja u ministra branitelja. Dvije godine rada na funkciji savjetnika predsjednika Ive Josipovića izgleda da su itekako pomogle njegovoj resocijalizaciji, što se pozitivno odrazilo i na njegovo zdravstveno stanje. Priča taj politički žigolo bez da trepne okom: „Radio sam s braniteljima(od milja on ih posprdno naziva šatorašima, nap. a.) poput beštije, od jutra do mraka, pa nije ostalo puno vremena za razmišljanje o ratu, logoru i mogućim, nedajbože, opcijama za suicid. Osjetio sam se zdravim i prijavio se, smatrajući to svojom obvezom. Podijeliti to s institucijama i javiti se na pregled bila mi je sveta dužnost“. Sasvim jasno, plaća ministra u Milanovićevoj vladi pokrila mu je gubitak na lažnoj invalidnini od ionako lažnog PTSP-a. Dakako, PTSP je neizlječiv pa umjesto komentara evo što glede te teške bolesti piše jedan neizlječivi bolesnik, istinski hrvatski branitelj:
 
„Borim se s PTSP-om već 16 godina. Mnogo puta sam pitao doktore može li se i hoće li se to izliječiti kako bih mogao normalno živjeti poput svih ostalih ljudi. Rekli su mi da do sada još nikome nije izliječen PTSP već daga se dosta uspješno može zaliječiti pa se i unatoč bolesti može relativno normalno živjeti. Dao bih sve novce ovoga svijeta da mogu spavati, da nema mora, da mogu biti kvalitetan roditelj svojoj djeci i suprug svojoj ženi… koji ne plane u sekundi. Gospodine Matiću Vi ste lažov i prevarant koji prodaje floskule. Niste si smanjili invalidnost zbog toga što ste ozdravili već zbog toga da bi mogli biti ministar(kod Zokija Milanovića, nap. a,) jer sa 80% -tnom invalidnošću po osnovu PTSP-a to ne bi mogli biti.“ Inače, Vinko Mažar je 2009. podnio i kaznenu prijavu protiv Matića koja je završila a gdje bi drugo nego u Cvitanovoj ladici!? Mažar o tome kaže: „ODO-u Vukovar (Općinsko Državno Odvjetništvo) sam 2009. godine ukazao na ove kaznene radnje i krivotvorine ali do danas nisam dobio povratnu informaciju niti bilo kakav poziv za dodatno pojašnjenje istih.“
 
Za kraj Mažar je izrekao i svoje osobno mišljenje o objavi Registra hrvatskih branitelja ali i o ministru osobno: „To je udbaško-kosovsko djelo, a tome najbolje svjedoči njegovo slaganje sa Savom Štrbcem. Ja ga osobno žalim, jer je izgubljen u vremenu i prostoru, a zbog roditelja različite nacionalnosti ne zna kome pripada pa se tako zavisno od situacije i deklarira.“ Curriculum vitae Fred Matić zaključio je komotnim uhljebljenjem u saborskoj 'čergi' gdje se osjeća sigurnijim nego u svlačionici podruma dječjeg vrtića u Borovu Naselju. Vojna policija ga iz te 'čerge' neće istjerati jer se Mažareva argumentirana kaznena prijava već poodavno zamrznula negdje u prašnjavim ladicama zaboravnog DORH-a. Medicinska revizija u cilju obnove lažnog PTSP-a Matiću više i ne treba jer je avansirao u čin potpredsjednika kluba SDP-a a honorarno nastupa i na orjunaškoj, yugo-udbaškoj N 1 televiziji kako bi se prostački primitivno ali i neometano izrugivao s najvišim Institucijama hrvatske vlasti! Eto, to je naša bijedna politička zbilja u kojoj ratni dezerteri, PTSP-lažovi, šarlatani i politički idioti mogu biti i ministri i saborski zastupnici…i to bez ikakvog sukoba interesa; notorno politikantsko čergarenje!?
 

Damir Kalafatić

Anketa

Sviđa li vam se Tuđmanov spomenik Kuzme Kovačića?

Ponedjeljak, 10/12/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1239 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević