Get Adobe Flash player

Prosvjedni skup protiv Istanulske konvencije zakazan na neprimjerenom mjestu i 18 dana prerano

 
 
Pročitao sam polemiku o Istanbulskoj konvenciju (IK) časnog profesora i znanstvenika prof. emeritusa Matka Marušića, i svjedoka UDB-ine optužnice na suđenju hrvatskim sveučilištarcima 1972. godine te i svjedoka lažne optužnice protiv Hrvatske u Den Haagu zbog navodnih masovnih ubojstava civila u „Oluji“ Žarka Puhovskog. Pa sam se sjetio da je svojedobno u tiskanoj inačici Hrvatskog Fokusa u rubrici „Gledišta“ objavljen članak o obiteljskom nasilju koje je Žarko Puhovski provodio nad suprugom odvjetnicom Orhidejom Martinović, koja se od posljedica traumâ liječila i na psihijatriji te potom razvela da bi se zaštitila od psihičkog i fizičkog zlostavljanja agresivnog supruga.
ODLAZI!
Kako taj prononsirani obiteljski nasilnik, zlostavljač i psihopat; može danas biti zaštitnik i promicatelj ženskih prava? To je u vulgarnoj metafori, nešto kao da lisca stavite za čuvara jata kokošiju. No, na to pitanje i javnu grotesku o lažnom zaštitniku ženskih prava, mogu meritorno odgovoriti samo oni iz neformalnih centara moći koji mu desetljećima omogućuju informativno-obavijesnu logistiku i čiji je revni propagandist te nećudoredni i anthrvatski „opinion maker“ na monopoliziranoj javnoj sceni.
 
OBMANA DEMOKRATSKOM FORMOM
 
Osnovano se može pretpostaviti da scenarij i režija nefomalnih centara moći financijske i političke oligarhije koji vladaju Hrvatskom, u svojoj perfidnosti i podlosti idu toliko daleko da neki od onih pojedinaca u HDZ-u koji se javno protive usvajanju IK-a to rade prema prethodno isplaniranoj podjeli uloga u javnom farsičnom igrokazu, kojem je cilj da zadrže navodni demokršćanski imidž kako bi na sljedećim saborskim izborima HDZ imao s kim obmanjivati i varati naivne, lakomislene i povodljive birače, domoljube i katolike.
 
Milijan Brkić je javno „protiv“ usvajanja IK-a, a njegov politički intimus i jaran Andrija Mikulić je pak protiv javnog prosvjeda i poziva da se prijepori rješavaju dijalogom za stolom, a ne na ulici. A nije mu ne tako davno kao skojevcu i nacionalno opredjeljenom Jugoslavenu smetalo da se uzvišena i obogotvorena Titova štafeta nosi i slavi upravo na tim istim ulicama! Demokršćanin (ili „demokršćanin“?) Davor Ivo Stier je s državnim izaslanstvom u Južnoj Americi, umjesto da ovdje i sada djelatno svjedoči svoje navodno demokršćanstvo te svojim političkim položajem i utjecajem bori se protiv usvajanja IK-a. 
 
„Duboko grlo“ centara moći dr. Slaven Letica prometnuo se ovog puta u ulogu proročice babe Vange pa „čita“ misli blagopočivajućeg kardinala Franje Kuharića, za kojeg je siguran da bi bio za usvajanje IK-a! Još kad bi mogao pročitati i misli nemirnopočivajućeg komunističkog moćnika Stjepana Cerjana Pube, suprugina mu strica i  zajedničkog im mentora, mogao bi se kandidirati za suradnika i moćnijih službi a koje k tomu i bolje plaćaju. Njegov pak partner u pseudodesničarskom  tv-manekenskom tandemu grof od Yorkšira Velimir Bujanec, ovaj put u scenariju ima ulogu protivnika IK-a, a u pomoć mu je došla i dirigirana desničarka iz Bruselja Ruža Tomašić koja „samo“ na izborima koalira s lijevim strankama a kada je to potrebno centrima moći i s onima pseudodesnim.
 
Prosvjedni skup protiv IK-a nije zakazan na za to jedinom primjerenom mjestu a to je Trg bana Josipa Jelačića, nego na za to prostorno i prometno nepogodnom i skučenom „Trgu žrtava fašizma“, s lako prepoznatljivim ciljem da se time unaprijed marginalizira i onemogući dolazak velikog broja prosvjednika. Organizira ga časna Udruga udovica hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, ali kako su to nedavni događaji pokazali, koju iz pozadine dirigira i manipulira zagovornik usvajanja IK-a HDZ-ov saborski zastupnik Josip Đakić. Glede „tajminga“, prosvjedni skup je zakazan u potpuno neprimjerenom vremenu čak velikih i dugih 18 dana prije nego će na dnevnom redu sjednice „Hrvatskog“ sabora biti usvajanje IK-a, jasno je to kao dan, s jednim jedinim ciljem da ga do tada javnost potpuno zaboravi! I braniteljske su se udruge podijelile, neke su protiv IK-a, neke su za usvajanje, neke pak neutralne a poneke moguće tek navodno „protiv“!
 
Dakle, veći dio događanja u javnoj raspravi te oko prosvjeda protiv usvajanja IK-a je planiran, režiran i insceniran; osim što velika većina sudionika to ne prepoznaje te ne vidi i nije svjesna da je velikim dijelom (iz)manipulirana  i obmanuta s ciljem da se demokratska forma zadovolji, a da sudionici u prosvjedu budu onemogućeni da stvarno učinkovito utječu na saborske zastupnike i javno mišljenje da IK – ne bude usvojena!      
 
MANIPULACIJAMA I ZABORAVOM OPET DO VLASTI!
 
I tako će ta igra „sjena“, lažnih domoljuba, katolika, demokršćana, desnih proroka i konzervativaca biti na repertoaru monopoliziranih javnih medija u jedinoj državi EU-a u kojoj ne postoje pluralizam i sloboda javnih glasila, trajati do pred sljedeće saborske izbore. A onda će kroatofobnoanemični Andrej Plenkovyć dobiti transfuziju hrvatskih crvenih krvnih zrnaca, oživit će borba protiv korupcije, uhitit će se (sa zakašnjenjem od više godina) nekoliko skupina organiziranog kriminala, Crkvi će se vratiti nešto od nacionalizirane imovine, kardinal će prirediti javno primanje za vrlog demokršćanina Andreja Hrvoja Domagoja Plenkovića, političari će naučiti da je hrvatski naziv Savudrijska vala a ne Piranski zaljev i krenut će žestoki verbalni rat za „osvajanje“ svoje Svete Gere i  uopće protiv „mrskih“ nam Slovenaca, iskopat će se ratne sjekire protiv arhineprijateljske nam Srbije koja hoće naše ade na Dunavu iako ima svoju Adu Ciganliju, i „odlučno“ će se po stoti put od Srbije zahtijevati da hrvatskoj nacionalnoj manjini priznaju sva ljudska i građanska prava i slobode;  a i Crnogorci za vremena lijepa mjerkaju sa Lovćena Prevlaku „njihovu“, i što ćeš kad susjedima nikada našega dosta nije.
 
I ostali bi mi bez svega toga i još više od toga, da nama nije naših vajnih, domovini i svome džepu odanih, domoljuba i poglavito demokršćana iz HDZ-a. Tko će se do tada sjećati Istanbulske konvencije, INA-e i MOL-a, arbitraže u Ženevi i gubitka milijardi kuna, Agrokora i Sberbanke, Gazproma i LNG terminala, negativnog izvješća Europske Komisije, indeksa siromaštva, izdaje birača koalicijom s HNS-om, lijevoliberalne kurikulne reforme, demografske katastrofe; svakodnevnog vrijeđanja i ponižavanja hrvatskog nacionalnog osjećaja, kulture, države, branitelja i obrambenog Domovinskog rata na javnoj televiziji, tiskanim medijima, pseudoumjetničkim kazališnim predstavama, itd.
 
Pa budimo pošteni i ruku na srce, pa i velike su to igre i brige za pleća naša nejaka a i opterećenje za mozgove pileće. Kruh naš svagdanji daj nam danas, a za sutra će se pobrinuti demokršćanski nam i domoljubni HDZ. I za koga ćeš onda na saborskim izborima glasovati? A za koga drugog možeš i imaš osim za našeg hranitelja, branitelja i spasitelja – HDZ! I do kada? Do istrage naše, te do krezovskog bogatstva i demonskog cinizma njihovog!
 

Erih Lesjak

Meni su kazali da ga Lana svaki put kada je na straži pojebe

 
 
U nekoliko nastavaka donosimo izbor citata iz djela za srednjoškolsku lektiru u kojima ima neprimjerenih, vulgarnih i protuživotnih sadržaja za učenike
 
Mario Vargas Llosa: Grad i psi www.skripta.info/wp-content/uploads/2016/03/Mario-Vargas-LjosaGrad-i-psi.pdf
„Cava je rekao da iza vojničkog zida ima kokoši. Lažeš, serrano (Gorštak, stanovnik planine, porijeklom Indijanac), nije istina. Kad vam se kunem da sam ih vidio. I tako smo poslije ručka pošli da vidimo. Šuljali smo se dvorištem da nas ne vide. Vidiš? Vidite? I zaista se vidjelo dvorište s kokošima u svim bojama. Hoćete li još više? Koju ćemo? Bijelu ili crvenu? Ona žuta je najdeblja. Šta čekaš? Da se izlegu jaja? Ja ću je uhvatiti i pojest ću joj krila. Stisni joj kljun, Boa, tako. .. Pobjegla mu je. Ne bježi, kokice, pi, pi, pi, dođi, dođi. Boji ga se, a ima se i čega bojati. Tako je ružan... Namiguje mi, kaže on... Najbolje je, veli Jaguar, da joj zavežemo kljun i noge. A krila? Šta kažete na to ako vas onesposobi samim udarcem krila. Ne želi imati posla s tobom, Boa. Jesi li siguran u to? Ne, ali vidio sam vlastitim očima. Kako da je zavežem? Nespretnjakovići, ne možete na kraj s jednom malom kokicom... Pušili smo u nužnicima kraj dvorane. Čulo se kako Jaguar teško dahće, kao da mu izlazi duša. Je li Jaguar već izašao? Da mi opalimo debeljka? Ti ga nisi nikada? upita Rulos. Koga? Onoga iz devete sekcije. Uf, nije loša ideja. A da li on dopušta da ga se opali?
https://i2.wp.com/d202m5krfqbpi5.cloudfront.net/books/1363862482l/10793035.jpg
Meni su kazali da ga Lana svaki put kada je na straži pojebe. Napokon, Jaguar je gotov, proklet bio. Tko je sada na redu? Mene je prošla volja kad sam čuo kakvu buku diže ta kokica. Ovdje je nekakav konac, da joj zavežemo kljun. Serrano, ne puštaj je, jer će pobjeći. Ima li koji dobrovoljac? Cava ju je pridržavao sa strane, Rulos ju je molio da ne miče kljun jer će joj i tako zabiti onu stvar unutra, a ja sam joj vezao noge. A sada ćemo izvlačiti šibice. Jednoj šibici odreži vrh, a druge mi pokaži prije nego sakriješ, jer sam već previše star a da bi se ulovio na trikove. Izvući će Rulos. Čuj, šta misliš hoće li se kokica dati? Taj smijeh, kao da me ubola igla. Dobro, Rulos, prihvaćam, ali samo za igru. A ako se usprotivi? Tišina, smrdi po podoficirima u blizini. Sreća što je prošao daleko od nas. A da pojedemo jednog podoficira? Boa jede pse, a zašto mi onda ne bismo pojeli ljudsko biće? Sada sam vidio jednoga u blagovaonici kako gnjavi osam perrosa iz svoje grupe... Ja vjerujem da se kokica neće dati... Tko je to kazao strah?
 
Je li netko spomenuo strah? Pojest ću cijelu četu podoficira, a da neću ni trepnuti okom. Da načinimo plan, rekao je Jaguar, bit će jednostavnije. Koga je zapala šibica? Kokica je stajala na tlu, mirno kvocajući. Dopala je Cavu. Zar ne vidite da se već primio rukom? Onda, hoćeš li početi? Birali smo i nemaš se šta buniti. Ili ćeš je opaliti ili ćemo te opaliti kao što to čine u tvom selu. Nemate ovdje nijedne novelice? Da dovedemo pjesnika koji bi mu ispričao neku od onih pričica što nadražuju... Slušaj, a što ako se inficiram? Šta ti je serranito, otkad se ti povlačiš pred ovakvom prilikom? Znaš li da je Boa zdraviji otkada guzi Malpapeadu (NAPOMENA: radi se o kuji), a kokoši su čistije od kuja. Slažemo se da ćemo je pojesti, makar poslije umrli. Noćna straža? Danas je Huarina na straži, a on je šaka tijesta. Osim toga straža je subotom samo provizorna. Ako tužiš?
 
Poručnice Gamboa, ovdje netko jebe kokoš
 
Sastanak Circula: pitomac denuncijant. Idemo napolje jer će nam svirati da ušutimo. I spustite svjetla, do đavola. Evo, sama je ušutjela. Dajte mi je. Drži je ti. Ja? Da, ti. Jesi li siguran da kokoši imaju rupu? Da, osim ako je ova slučajno djevica. Miče se, gledajte, možda je to pijevac. Nemojte se smijati ni govoriti, molim vas. Molim vas. Taj smijeh, taj podrugljivi smijeh. Jeste li vidjeli serrana? Njušiš je, razbojnice. Tražim, nemojte me dirati, već sam našao. Kako si rekao? Ima rupu, budite mirni i za ime božje ne smijte se jer će mi spasti. Kakva svinja. Rekao mi je jednom moj brat da su gorštaci odvratni, najgore što postoji među ljudima. Izdajice i kukavice, pokvareni do dna duše. Začepi taj kljun, prokletnice jedna! Poručnice Gamboa, ovdje netko jebe kokoš. Deset je sati ili blizu deset rekao je Rulos. Jeste li vidjeli ima li noćnih straža? Pojebat ću i jednog noćnog stražara. Ti sve jebeš, vidim to, imaš strašan apetit, zakuni se da ne bi i rođenu majku. Nije bilo čuvara, ali u drugom odjeljenju su bili pa smo izuli cipele. Sledio sam se od zime, sigurno ću se prehladiti. Priznajem, ako čujem kakav zvižduk, počet ću trčati. Išli smo stepenicama četveronoške da nas ne vide iz ambulante. Tako smo došli neprimjećeno ovamo. Jaguar nam je rekao da nema čuvara, a bilo ih je barem deset, jer smo čuli hrkanje. Spavali su poput deset novorođenčadi (...) Pada joj perje i čini mi se da će uginuti.
 
No, jesi li već? Brojim. Jesi li uvijek tako brzo gotov ili samo sa kokoškama? Gledajte jadnu kokicu, mislim da ju je ovaj serrano ubio. Ja? Uginula je od pomanjkanja zraka. Začepio si joj sve rupe. Ako oživi? Zakleo bih se da se utajila i pričinila da je mrtva. Vjerujete li da životinje osjećaju? Šta bi mogle osjećati, zar one imaju dušu? Hoću reći da li uživaju, kao žene. Malpapeada da, isto kao i žena. Ti, Boa, gadiš mi se. Gle, kokica se diže na noge. Sviđalo joj se i hoće još. Gle ti nju. Hodaj, hodaj, kokice. Zar ćemo je sada zaista pojesti? Ostala je sigurno u drugom stanju, znate da joj je serrano odvalio dobru porciju. Ali ja ne znam kako se ubija kokoš. Šuti, vatra će ubiti sve mikrobe. Prihvati je za vrat i zakreni. Evo, sada je mrtva. Ali sva je zdrobljena, budalo, šta si to učinio! Do đavola sva je zdrobljena, tko će je sada jesti. Zaudara po prašini i... Zakuni se da plamen ubija mikrobe.
 
Kada je to završilo, odveli su ga na stadion. Ne sjeća se da li je još bio dan ili noć. Tamo su ga skinuli do gola i naredili mu da pliva na leđima po cijelom stadionu i oko svih golštangi. Poslije su ga ponovo odveli u jednu sobu u četvrtom odjelu i morao je napraviti bezbroj kreveta, plesao je i pjevao na ormaru, imitirao filmske glumce, očistio nekoliko pari cipela, polizao jezikom pjuvačnicu, spolno općio s jastukom, pio mokraću, sve u nekoj bolesnoj groznici i žurbi, tako da se sjeća kada se stvorio opet u svojoj sobi, i dok je ležao u krevetu, mislio je: »Kunem se da ću pobjeći. I to sutra.« Soba je bila tiha. Dječaci su gledali jedan drugoga, pa iako su bili isprebijani, ispljuvani, poliveni mokraćom i poniženi, ipak su se držali nekako ceremonijalno i ozbiljno. Te iste noći, poslije trube za spavanje, nastao je Circulo.
 
»Sad će Paulino izvaditi novčanicu ili bocu pića, a onda će nastati prava svinjarija. Ja ću otvoriti razrez na hlačama, ti ćeš ga otvoriti i on će ga otvoriti. Paulino će početi drhtati i svi će početi drhtati i želio bih da tada naiđe Gamboa i osjeti smrad koji će nastati, onaj dobro poznati miris na trulu bjelančevinu.« Paulino se sagnuo i počeo rovati po svom skrovištu. Uskoro se digne i pokaže malu kesicu. Kad je zatresao njome, čuo je zvuk novca. Lice mu je sjalo čudnim uzbuđenjem, nosnice su mu se širile, udišući duboko zrak, debela otvorena usta tražila su žrtvu, a niz potiljak mu se cijedio znoj. »Sad će sjesti i početi disati poput konja ili psa, znoj će mu se cijediti niz potiljak, a ruke kao da su poludjele, izvodit će dobro poznate pokrete.« — Ima oko deset sola u novčanicama od pedeset — reče Paulino. — To je za pobjednika. Za drugog po redu ima dolje još jedna boca pisca. Ali morat će častiti sve nas. Alberto je oslonio glavu na ruke. Pred očima mu je bila lagana maglica. Čuo je kao kroz san užurbane pokrete, šapat i frenetičan Paulinov smijeh. Alberto se ispruži i kroz staklo na prozoru ugleda komadić sivog neba. Esclavo se nagne nad njega. Bio je blijed ne samo u licu, nego po rukama i čitavom tijelu. — Idemo, Fernandez — šapne on Albertu. — Izađimo odavde. — Ne — reče Alberto. — Hoću da zaradim ovu kesicu. Boin smijeh bio je kao bijesno rezanje. On ga pogleda.
 
Imao je snažne noge i veliki mišićav trbuh koji se pokazao kroz raskopčanu košulju. Rastvorio je razrez na hlačama. Neki su skidali hlače, drugi su ih samo otvarali. Paulino se šetao naokolo, držeći u jednoj ruci kesicu s novcem, a u drugoj bocu. — Boa želi da mu dovedete kuju Malpapeadu — reče netko, ali nije se čuo smijeh. Alberto se raskapčao polako, poluzatvorenih očiju, nastojeći dočarati u svojoj mašti lice, tijelo i kosu Pies Dorados. Ali njeni nestalni obrisi su se gubili i ustupali mjesto jednoj drugoj ženi, mladoj tamnoputoj djevojci, čiji obrisi su se također gubili i vraćali, ali svaki put sve postojanijom jasnoćom. Zamišljao je njenu ruku, usta, s kišicom koja je padala po njenu licu, kosi, močila joj haljinu, a crveno svjetlo Huatica odražavalo se u tamnim zjenicama. On ponovo dozove bijelo mesnato bedro Pies' Dorados u svoje sjećanje, ali ono je bilo odmah potisnuto i njemu se ukaže ulica Arequipe, puna vozila, koja su prolazila kraj Raimondija, gdje su on i djevojka čekali tramvaj. Šta ti čekaš — upita Paulino uvrijeđeno. Esclavo se ispružio i ležao nepomičan s glavom među rukama. Paulino je stajao nad njim i izgledao je golem. — Progutaj ga, Paulino! — zavikne Boa. — Progutaj mladenku od pjesnika. Kunem ti se da ću udesiti pjesnika, ako se samo pomakne u njegovu obranu. — Alberto pogleda oko sebe, ima li kakav tvrdi predmet koji bi mogao koristiti u slučaju potrebe. Nije vidio ništa. Ukoči tijelo i stisne šake. Paulino se nagnuo, raskoračivši se nad Esclavom, čije noge su mu prolazile ispod tijela. — Ako ga dirneš, razbit ću ti njušku — reče Alberto. — Zaljubljen je u Esclava — reče Boa, ali je već izgubio interes za njih. Glas mu je postajao sve slabiji, mekši. Paulino se nasmije. Otvori usta iz kojih se cijedila pljuvačka i obliže se jezikom. — Neću mu ništa učiniti — reče. — Samo ću mu pomoći, jer je slab. Esclavo je bio nepomičan, i dok je Paulino raskapčao hlače, on je nastavio gledati u strop.
 
Alberto okrene glavu. Nebo je još uvijek bilo sivo. U njegovim ušima šumila je muzika, muzika podzemnog labirinta njegove duše, blještavo crvenilo u kome predmeti gube svoj stvarni oblik, a koža žene također je utonula u crvenilo, od korijena obojene kose do malenih božanstvenih nogu. Ritmičko gibanje onoga kraj njega mjerilo je vrijeme poput šetalice na satu, vraćalo ga stvarnosti i priječilo da se uzdigne u mislima i uroni u crvena svjetla Huatica, na bedro mliječnomedene boje. Djevojka je hodala po kiši, lagano, dražesno, ali mlaz vode pretvorio se sada u nešto stvarno, što se konačno nastanilo zauvijek u njegovoj duši, raslo, pružalo pipce do najskrivenijih kutaka njegova tijela, gurajući djevojku iz sjećanja i iz njegove krvi i šireći poprimalo određenu formu ispod njegova tubuha, od kojega se širilo nešto prema gore, rušilački, snažno, leteći prema užitku, zaboravu, strasti. Ali tada se zaustavio u svom letu, jer ga je omeo Paulino, koji se bacio kraj njega na tlo, dok je u isto vrijeme čuo Bou kako izgovara nevezane riječi, u zanosu, dok mu je Paulino njuškao oko spolovila, sopćući i ispuštajući neartikulirane uzvike od zadovoljstva. Boa je zatvorio oči i uživao. »Sad će početi dobro poznati miris, otvorit će bocu, koju ćemo začas isprazniti, pjevat ćemo, netko će pričati, viceve, a Paulino će se ražalostiti. Ja ću osjećati da su mi usta suha, imat ću želju za povraćanjem i za spavanjem i mislit ću na to kako ću jednog dana oboljeti, jer mi je doktor Guerra rekao da je to isto tako štetno kao da sam sedam puta za redom legao u krevet sa ženom.« Kada je začuo Boin krik, nije se ni pomaknuo. Osjećao se tako voljko kao da je u nekoj udobnoj čahuri.
 
Ali kasnije se ipak probudio iz svoje slatkaste uspavanosti. Ugledao je Bou kako stoji nad Paulinom, udarajući ga po licu i vičući razjareno: — Ugrizao si me, prokleti cholo, seljačino, ubit ću te! — Neki su se digli i promatrali scenu bez naročitog interesa, još uvijek pod dojmom onoga što su proživljavali. Paulino se nije branio i poslije nekog vremena Boa ga pusti. Ovaj se digne, očisti usta, prihvati kesicu s novcima i bocu pisca. Novac dadne Boi. — Ja sam svršio drugi — reče Cardenas. Paulino pođe prema njemu s bocom. Ali šepavi Villa ga zaustavi. On je bio kraj Alberta. — Laž — reče. — Nije on. — Tko onda? upita Paulino. — Esclavo. Boa prestane brojiti novac i svojim sitnim očicama pogleda Esclava. Ovaj je još uvijek bio u istom položaju, na leđima, s rukama ispruženim uz tijelo. — Tko bi rekao — primijeti Boa. — Ona stvar mu je kao crvić. — A tvoja kao u magarca — odgovori Alberto. — Zakopčaj hlače, fenomenu. Boa se grohotom smijao i počeo trčati po prostoriji, gazeći tijela ostalih pitomaca i držeći u ruci spolovilo. Vikao je: — Sve ću vas popisati, sve ću vas pojebati, ne zovu me bez razloga Boa (Golema zmija) , s ovim mogu ubiti svaku ženu. — Ostali su se čistili i skidali sa sebe prašinu, dižući se sa poda i oblačeći hlače. Esclavo je otvorio bocu pisca i potegao gutljaj, ispljunuo ga, a zatim pružio bocu Albertu. Svi su pili i pušili. Paulino je sjedio u kutu sa tugaljivim izrazom lica. — Sada ćemo izaći i oprati ruke, a zatim će se začuti zvuk trube. Formirat ćemo se u grupu i odmarširati u blagovaonicu, jedan, dva, jedan, dva, jest ćemo i izaći napolje, ući ćemo u odjel, a netko će viknuti: »Natječaj!«. Ostali će reći da smo već bili kod Pulina i da je Boa pobijedio, a također i Esclavo, koga je pjesnik doveo i nije dopustio da ga diraju.
 
(Svršetak u sljedećem broju)
 

Zrinko Horvat

Barijere i prirodne poplavne nizine mogu zajedno nadzirati poplave i ublažiti rizike od katastrofâ

 
 
U Brazilu je 1992. godine održana Konferencija Ujedinjenih naroda (UN) o okolišu i razvoju. Na ovoj Konferenciji Ujedinjeni narodi predložili su obilježavanje Svjetskog dana voda, a 22. veljače 1993. Opća skupština Ujedinjenih naroda usvojila je Rezoluciju o obilježavanju Svjetskog dana voda svake godine 22. ožujka. Glavni cilj obilježavanja je skretanje pozornosti i povećanje javne svijesti o važnosti voda, problema vezanih uz vodu i vodne resurse kao i odvodnju, sanitarne uvjete i dr.
https://www.croatiaweek.com/wp-content/uploads/2015/01/10869503_823215554403681_8113204767425462251_o-715x429.jpg
Svake godine Svjetski dan voda obilježava se pod drugom temom odnosno motom, a ovogodišnja tema je: „Odgovor je u prirodi“ („The Answer is in Nature“). Ovogodišnja tema „Odgovor je u prirodi“ nastoji odgovoriti na pitanje kako možemo smanjiti poplave, suše i onečišćenje voda, a odgovor se nalazi upravo u samoj prirodi. Tema proučava i istražuje rješenja koja su dostupna u prirodi i koja nam mogu pomoći u suočavanju s izazovima suvremenog svijeta 21. stoljeća. Glavna poruka ovogodišnje teme je potreba obnove prirode u svrhu unapređenja i očuvanja vodnih resursa: sadnja drveća odnosno pošumljavanje, ponovno povezivanje rijeka s njihovim poplavnim nizinama i obnavljanje prirodnih močvarnih područja jer su to održivi i učinkoviti načini ponovnog uspostavljanja ravnoteže prirodnog ciklusa vode, ublažavanja klimatskih promjena te poboljšanja ljudskog zdravlja, života pa i zarade.
 
Primjenjujući rješenja koja nam daje priroda u svrhu osiguranja potreba za vodom sve brže rastućeg stanovništva možemo doprinijeti stvaranju tzv. cirkularne (ili kružne) ekonomije kojom istovremeno štitimo i čuvamo prirodni okoliš i smanjujemo onečišćenje. Pored toga, zaštita okoliša i smanjenje onečišćenja jesu glavna svrha Održivog razvoja - Cilj 6 (Sustainable Development Goal 6) kojim se svijet obvezuje osigurati dostupnost i održivo upravljanje vodama kao i dostupnost sanitarnih uvjeta za sve – i to do 2030.
 
Prema objavljenim podatcima UNESCO-a (2018.) vidljivo je sljedeće: Danas u svijetu oko 2,1 milijarda ljudi nema dostupnost higijenski ispravnoj pitkoj vodi. Do 2050. svjetska populacija će se prema procjenama povećati za oko 2 milijarde ljudi radi čega će se globalne potrebe za vodom povećati za oko 30 %. Današnja poljoprivreda je najveći potrošač vode – troši 70 % od ukupno raspoloživog vodnog bogatstva i to uglavnom u svrhu navodnjavanja, s napomenom da je taj postotak i veći u područjima guste naseljenosti i izraženih problema zbog ozbiljnog nedostatka vode. Industrija troši oko 20% vode, dok preostalih 10% troše domaćinstva (od toga, za piće manje od 1 posto).
 
Danas gotovo 1,9 milijardi ljudi živi u područjima koja su potencijalno ugrožena zbog nedostatka vode, a do 2050. ovaj broj bi se mogao povećati i do 3 milijarde ljudi. Procijenjuje se da oko 2,1 milijarda ljudi koristi neodgovarajuće i neuređene izvore pitke vode koji su kontaminirani fecesom tj. izmetom, čime ljudi ugrožavaju vlastito zdravlje i zdravlje cijele zajednice zbog moguće pojave i širenja infekcija uzrokovanih različitim patogenim mikroorganizmima, prvenstveno uzročnicima kolere, tifusa, dizenterije ili poliomijelitisa. Voda loše kvalitete, nepostojanje sanitarnih čvorova i odgovarajuće odvodnje uz izrazito loše higijenske uvjete godišnje diljem svijeta uzrokuju smrt oko 842.000 ljudi (WHO/UNICEF, 2014.). Globalno, više od 80 % otpadnih voda odlazi izravno natrag u okoliš bez ikakvog pročišćavanja i tretiranja te bez mogućnosti ponovnog korištenja.
 
Prema stručnim projekcijama trenutno je oko 1,2 milijardi ljudi ugroženo poplavama, a taj bi se broj do 2050. mogao povećati na 1,6 milijardi ljudi (20 % svjetske populacije). Danas je oko 1,8 milijardi ljudi suočeno s degradacijom i dezertifikacijom tla. Najmanje 65 % svih šumskih površina nalazi se u stanju degradacije (propadanja). Nadalje, prema procjenama u razdoblju od 1900. do danas nestalo je između 64 i 71 % prirodnih močvara i drugih vlažnih staništa, a sve zbog ljudskih aktivnosti. Erozija tla na poljoprivredno obradivim površinama je više nego zabrinjavajuća jer godišnje na globalnoj razini nestaje između 25 i 40 milijardi tona površinskog sloja tla, a to značajno smanjuje urod poljoprivrednih kultura i sposobnost tla da regulira vodu, ugljik i nutritivne tvari. Otjecanje voda koje obiluju sadržajem fosfora i dušika uveliko doprinosi onečišćenju voda. A koja nam rješenja daje priroda?
 
Pošumljavanje, obnova livada i pašnjaka kao i prirodnih močvara, ponovno povezivanje rijeka s njihovim poplavnim nizinama, stvaranje tzv. tampon zona duž riječnih obala obnovom tj. sadnjom odgovarajuće vegetacije – to su sve primjeri iz same prirode koji mogu pomoći u upravljanju opskrbom i kvalitetom vode.
 
Primjena određenih prirodnih rješenja naziva se „zelena infrastruktura“ a nju čine prirodni ili polu-prirodni sustavi koji nam daju jednake ili slične pozitivne učinke kao i tzv. siva infrastruktura koju izgrađuje čovjek. „Zelena“ i „siva“ infrastruktura mogu se koristiti zajedno i tako nadopunjavati čime se osigurava kvaliteta i sigurnost opskrbe vodom uz jednu malu ali bitnu razliku: „zelena infrastruktura“ zahtijeva vrlo malo energije ili ju uopće ne treba za razliku od „sive infrastrukture“ koja troši mnogo energije. Zaštićene prirodne močvare i druga vlažna staništa pomažu u filtriranju i pročišćavanju vode te povećavaju biološku raznolikost, mogu obnoviti podzemne izvore i zalihe te ublažiti nizvodne poplave i dr. Barijere koje izgradi čovjek te korištenje prirodnih poplavnih nizina mogu zajedno kontrolirati poplave i ublažiti rizike od katastrofe.
 
Konzervacijska poljoprivreda najpovoljnije utječe na ublažavanje svih negativnih učinaka, uključujući i eroziju tla. Konzervacijska poljoprivreda temelji se na tri principa: minimalan poremećaj tla primjenom minimalne obrade ili čak bez obrade tla, održavanje kontinuiranog pokrivača tla u svrhu zaštite – organski malč i/ili bilje, te kultivirani uzgoj različitih biljnih vrsta (međuusjevi, plodored) a ne monokultura. Pozitivni gospodarski učinci konzervacijske poljoprivrede već su uspostavljeni u različitim poljoprivrednim sustavima diljem svijeta. Trenutno u svijetu je oko 1,8 milijun km2 obradivih površina pod konzervacijskom poljoprivredom i to jednako u malim sustavima kao i onim golemim, komercijalnim sustavima. Države s najvećim udjelom konzervacijske poljoprivrede jesu: SAD, Kanada i Južna Amerika (Brazil, Argentina, Čile, Paragvaj, Urugvaj, Bolovija, Venecuela, Kolumbija), Australija i Novi Zeland, Azija (Indija i Kina), područje sub-Saharske Afrike, dok je Španjolska vodeća europska država u primjeni konzervacijske poljoprivrede, a slijede ju Francuska, Finska, Ukrajina, Rusija itd.  
 
A za kraj još jedna važna obavijest: Opća skupština Ujedinjenih naroda u prosincu 2016. usvojila je Rezoluciju „Međunarodno desetljeće za akciju (2018.-2028.): Voda za održivi razvoj“ čime će se dodatno podići svijest svih dionika prema važnosti i značenju vode jer „voda život znači“ i to u punom i pravom smislu. Na dan obilježavanja Svjetskog dana voda, 22. ožujka 2018. Ujedinjeni narodi proglasit će i „Međunarodno desetljeće za akciju: Voda za održivi razvoj“ koje će završiti 22. ožujka 2028. Upravo mi ljudi imamo ključnu odgovornost u sprječavanju onečišćenja voda i zaštiti kako vodnih resursa tako i prirodnog okoliša u cjelini.
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Anketa

A. Plenković ne bi nikada zabranio dolazak A. Vulina u Hrvatsku da nije u problemima zbog Istanbulske konvencije. Slažete li se?

Srijeda, 25/04/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1264 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević