Get Adobe Flash player

Premijera predstave Fine strine s Opatovine

 
 
Premijerom predstave „Fine strine s Opatovine“, glumačke družine Histrion otvoreno je u subotu, 13. srpnja, 34. Histrionsko ljeto na Opatovini, gdje će se predstava izvoditi do 31. kolovoza. „Fine strine s Opatovine“, djelo je izuzetnog hrvatskog komediografa Nine Škrabea, ujedno i najizvođenijeg histrionskog autora, a inspirirano je glasovitom crnom komedijom Arsen i stare čipke (Arsenic and Old Lace) američkog dramatičara Josepha Kesselringa (1902.-1967.), napisanom 1939. Ta urnebesna farsa doživjela je 1941. premijeru na Broadwayu, gdje je izvedena 1444 puta. Uslijedila je i popularna filmska verzija u režiji Franka Capre, s Caryjem Grantom u glavnoj ulozi (1944). Djelo je narednih godina i desetljeća uspješno izvođeno diljem svijeta pa i u hrvatskim kazalištima (Zagreb, Split, Dubrovnik).
http://www.histrion.hr/tumb.php?img=dogadjaj/6081.jpg&t=900|600
Nino Škrabe i u Finim strinama, kao i u svojim dosadašnjim histrionskim hitovima (Ljubica, Idu svati, Muke po Iveku, U Plavom podrumu, Francekova teta), ideje izvornog djela majstorski prenosi u današnju hrvatsku društvenu i vremensku situaciju i prilagođava ga našem mentalitetu i jeziku. Njegovi su junaci ljudi koji nas okružuju i koje svakodnevno susrećemo, ali ih on suptilno stavlja pod svoju ironijsku, grotesknu i parodijsku lupu. Ovaj puta njegove su humorističke bodlje ponajviše usmjerene prema junacima crnih kronika čiji doživljaji i fotografije danas zauzimaju gotovo sve novinske rubrike, od prve do zadnje stranice, od politike do športa.
 
Glavni junak njegove crne komedije zloglasni je kazališni kritičar i kolumnist, pred čijim opakim perom drhti svekolika zagrebačka kulturna i društvena scena. Zaljubio se u ljupku, mladu, ambicioznu glumicu, nećakinju uglednog kaptolskog kanonika i zakazao dan skorog vjenčanja. Tu sretnu vijest dojavljuje svojim dragim teticama, omiljenim, umiljatim, pobožnim i milosrdnim ženicama koje žive u obiteljskoj kući na Opatovini. S njima stanuje i kritičarev umobolni brat, koji si umišlja da je proslavljeni general iz Domovinskog rata. Prigodom posjeta dragim teticama, kritičar otkriva strašnu tajnu obiteljskog podruma. Kako sakriti tu tajnu od vjerenice i ostalih posjetitelja rodnog doma?
 
Uskoro se na Opatovini pojavljuje i drugi kritičarev brat, lice s potjernica, suludi, plaćeni ubojica, pred kojim drhti cijeli „region“, u stalnoj pratnji plastičnog kirurga, možebitnog ratnog zločinca, koji ubojici učestalo mijenja lični opis. Upoznat ćete čovjeka koji je navodno uhitio zagrebačkog nadbiskupa i u Lepoglavi s njim kartao šnaps, prvakinju Europe u kickboxingu, kanonika, koji je toranj katedrale htio pretvoriti u elitni restoran, smušenog vlasnika sanatorija „Sretna luka“ i četicu neodoljivo smiješnih policajaca i policajki. Virtuozni, raspjevani komad Fine strine s Opatovine Nino Škrabe, majstor adaptacije, dijaloga, jezika i karakterizacije likova, prilagodio je atraktivnoj histrionskoj pozornici na Opatovini. Fine strine režira Zoran Mužić, najizvođeniji histrionski redatelj, pa se po prvi puta u jednoj predstavi Histriona susreću njihov najizvođeniji redatelj i najizvođeniji pisac.
 

Anđelka Felja

Promicateljica, njegovateljica i čuvarica hrvatske materinje riječi u tuđini

 
 
Iz tiska je izašla zbirka pjesama Malkice Dugeč Slobodna misao (Tkanica, Zagreb, 2019.). Stvarajući neprekinutim slijedom od pjesničkoga prvijenca Crveni biseri (Požega, 1960.), prof. Malkica Dugeč (1936.), najznačajnija hrvatska izvandomovinska pjesnikinja, gotovo već peto desetljeće fizičkom adresom u njemačkom gradu Stuttgartu, a duhovnom uvijek i zauvijek samo u Hrvatskoj i za Hrvatsku, javlja se novom pjesničkom zbirkom Slobodna misao (2019.).
Svojim pjesničkim i proznim radovima za odrasle i djecu zastupljena je u hrvatskim antologijama, leksikonima, čitankama te u najnovije vrijeme i u on-line izdanju Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda 'Miroslav Krleža'. Višestruko nagrađivana književnim nagradama i priznanjima, među kojima se osobito ističu: nagrada "Antun Branko Šimić", za knjigu pjesama U riječ unjedrena (2007.)tenagrada "Fra Lucijan Kordić", za zbirku pjesama Žigice vjere (2014.), Malkica se svojim stvaralaštvom ubraja u emigrantsku književnost s ključnom tematikom lirskog opusa vezanom za hrvatski jezik i skrb za njega, čime se svrstava u najplodnije stvarateljice hrvatske izvandomovinske nacionalne književnosti.
 
Promicateljica, njegovateljica i čuvarica hrvatske materinje riječi u tuđini, različitim formama pjesničkoga izričaja, od vezanoga do slobodnoga stiha, neposredno ili alegorijama, kako u svojih prethodnih 20-ak pjesničkih zbirki, tako i u Slobodnoj misli, ostaje vjerna u ljubavi prema hrvatskom jeziku, narodu te prirodnoj i kulturnoj baštini Hrvatske na čvrstim temeljima svoje kršćanske katoličke vjere. Riječ je uglavnom o rodoljubnoj i refleksivnoj (misaonoj) poeziji koja se nerijetko stapa jedna s drugom. Formalno, zbirka je podijeljena u dvanaest ciklusa, a sadržajno u lijepu bistru rijeku riječi, koja zrcali iskrenu, neposrednu i žarku ljubav prema domovini Hrvatskoj, hrvatskome jeziku, ali i brižnost za nju i njega, jer kako veli Riječ je ljepota zemnog života (str. 51.), a živjeti za hrvatsku riječ jest lijek za sve u istonaslovnoj pjesmi:
 

   Lijek za sve

 
   Može li riječ postati brana
                               Protiv suza rana?
                               Protiv tmurnog dana?
                               Tko zna, tko zna...
                               Možda riječi sve to mogu
                               Kad se, nakon nemirna sna,
                               Čovjek pomoli Bogu! (str. 33.)
       
Zajedno sa svojim suprugom Malkica je sedamdesetih godina morala emigrirati iz Hrvatske. Baveći se aktivno hrvatskim jezikom - od pisanja poezije i vođenja književnih susreta djeci hrvatskih građana u sklopu Hrvatske nastave, zatim u Hrvatskoj katoličkoj misiji, Hrvatskoj zajednici te pri Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Stuttgartu do sudjelovanja na pjesničkim susretima i kongresima u Hrvatskoj - ubraja se u nezamjenjive ambasadorice i promicateljice hrvatskoga izvandomovinskog literarnog i kulturnog neba. 
Ponosna na svoju državu, jezik i ljude, ali istovremeno zabrinuta za njihovu budućnost, svoju brižnost za slobodnu domovinu Hrvatsku, koja je iz pepela nikla, otkriva izvrsnim poznavanjem aktualne situacije u Domovini, pa pogođenost teškim gospodarskim, socijalnim i političkim prilikama matoševski oslikava stihovima pjesme
 

Zaigralo kolo

 
Zaigralo kolo. Na hrvatskom tlu.
                                      Odzvanjala pjesma
                                      Poznata po zlu.
                                     Tko to danas kreće,
                                     Tko to danas hoće
                                     I u času sreće
                                     Razvit barjak zloće? (str. 13.)
 
Ulaskom Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije 1. srpnja 2013. godine i otvaranjem slobodnoga tržišta rada, Hrvatima se otvorila jedinstvena prilika za život i rad izvan granica zemlje, što je vrlo pozitivno za one koji se svojom slobodnom voljom odlučuju na odlazak, no svjedoci smo i druge strane medalje tj. činjenice aktualnoga masovnog iseljavanja Hrvata zbogmoranja i to - "trbuhom za kruhom" pod utjecajem egzistencijalnih neprilika, loše ekonomske, socijalne i političke klime te izražene korupcije i nepravde. Ostaju otvorena pitanja: zašto je tomu tako te tko i kada će odgovarati za to moranje? - (…) Pa tko to još hoće i tko to još želi u tuđinu da nas, Hrvate, iseli, dokrajči i satre? (…) Hrvati se žrtava ne boje, jer oduvijek brane samo svoje. (…) (Još nas ima, str. 62.)
 
Izvandomovinska svakodnevica svojim ubrzanim tempom života plamenim jezicima guta vrijeme. U nepreglednoj rijeci bespovratnoga tijeka, brzo se nižu sati, dani, mjeseci i godine. Ipak, kada blagdani nastupe, posebice Božić, čovjek odjednom nekako stane i zagleda se u dubinu svoga bića te počne razmišljati o "svome mjestu u svemiru", pa dok snijeg zasipa krovište s tuđinskoga neba, u bjelini i tišini zimske noći, kao nepozvane gošće redovito pokucaju na vrata uspomene na voljene i Domovinu: Božićna čestitka u ruci. / Naviru uspomene. / Izronile iz čaše razbijene. (Naviru uspomene, str. 16.)
 
Pjesma Ljubav emigranta - Grob mu osamljen. U tuđini. / Tu već mnoga ljeta počiva. / A ja ga vidim živa / Kako i smrt nadjača, / U tuđini. / I smjelo korača / Prema voljenoj Domovini. (str. 15.), na prvi pogled asocira na Malkičinog  supruga koji je tako žarko želio u Domovini živjeti i mrijeti, no život priča svoju priču stalno iznova svjedočeći i potvrđujući kako Sudbina nikada nije skrojena / Po mjeri čovjeka!“ (str. 19.), ali i na sve one koji zadnje počivalište pod tuđim nebom nađoše dok snivahu povratničke snove.
 
Da dobri, plemeniti i nadasve voljeni ljudi zauvijek žive po svojim riječima i djelima, a ponajviše po dobroti srca, prikazuje lirska prozna pjesma, odnosno svojevrsno ljubavno pismo - Stol prostrt za dvoje. Ovu pjesmu pjesnikinja izričito posvećuje svome pokojnome suprugu prof. Boži Dugeču, preminulomu 17.  IV. 1990. godine ne skrivajući svoje emocije i dugogodišnju težinu samačkoga života (…) Ja svakoga dana spominjem ti ime, suze gutam, kroz prazninu plutam. (…). Ljubljena ljubav je neuništiva garancija vječnosti. Javljajući se u snu i na javi, podsjeća na sebe, ohrabruje i poziva na vjeru onda kada ljudskim snagama ne možemo dalje i kad zbog sumnje teške duh nam klone: Ne boj se, ne kloni! Srest ćemo se opet čim zvono Susreta i za nas zazvoni!" / Sred boli samoće pjesma ime tvoje gromko kriknut hoće pa stol opet prostirem za dvoje. Da se suzne oči čekanja ne boje! (str. 57.)
 
Refleksivne pjesme - Ravnodušnost, Usporen hod,Kiša mijena te svakako Sumnja, koja se po mome sudu osobito izdvaja ukazujući na čovjekovo stanje kada sumnja opustoši i presuši sve izvore vjere i nade u bolje:Čaša vode u ruci. / Žeđ muči. / Nov izvor naslućen, / A sumnja / I zadnju kap / Ispila naiskap! (Sumnja, str. 23.) – prikazuje duboka snažna osjećanja, zapažanja i promišljanja pjesnikinje o prolaznosti, vrijednostima i samom smislu života. Nitko, baš nitko ne može poznavati taj poseban osjećaj težine u tuđini bez domovine tko domovinu nije morao napustiti. Domovina iseljenika prati u snu i javi, no Hodeć po tuđini ne umire nada (str. 45.), nada u povratak i bolje sutra u Domovini.
 
Prosvjetiteljskom intencijom, Malkica oživljava povijest kao učiteljicu života isključivo u smislu shvaćanja pogrješaka iz prošlosti i svjesnosti istih. Slijedeći istodobno tradicionalni i modernistički stil iz kojega proizlazi jedan - tipično dugečevski - vezanim i slobodnim stihovima, s vrlo naglašenim emocijama, ekspresivnošću i ritmom, prikazuje i ukazuje na probleme, ali i daje rješenje: nemojmo ponavljati u budućnosti grješke iz prošlosti! U riječ utjelovljena poezija snažnih poruka nade i vjere u bolje i ljepše hrvatsko sutra, neka Slobodna misao pronađe put do srca svih onih koji vole svoj narod, državu i jezik te stvaralaštvo prof. Malkice Dugeč, čuvarice hrvatskoga jezika i identiteta u Hrvatskoj i izvandomovinstvu.
 

Lucija Šarčević, Saarbrücken (predgovor)

Sada se može riješiti i HNS-a i Milorada Pupovca…

 
 
Politička šansa u kojoj se našao Andrej Plenković nogometnim rječnikom naziva se „mrtvom“ ili stopostotnom. Ne zabije li sada, takva mu se više ne će pružiti i onda je „druga liga njegova i Božja“, a naročito HDZ-ova. Nastavit ću u nogometnom stilu:  Prvo, odmah povuče iz igre „središnjeg braniča“ Lovru jer mu prijeti crveni karton. Drugo, nakon utakmice, već iz „svlačionice“, pozove onu istu tajnicu koja je pisala otkaze ministrima mostašima svojedobno da isti napiše za potpredsjednika Vlade iz HNS Štromara i ministricu Divjak. I kao treće, ali ne manje važno, raskine koaliciju s još jednim „ultimatlijom“, jerbo mrzi ultimatume - Miloradom Pupovcem. To može i sutradan. Poslije „utakmice“.
https://www.zurnalist.online/wp-content/uploads/2018/06/Andrej-Plenkovic%CC%81-igra-nogomet.jpg
Bio bi to, u politici, politički gledeć, gol iz „mrtve šanse“, tim važniji što je Plenković HDZ, ali i sebe već usmjerio prema – drugoj ligi. Ovakav povratak bio bi sjajan - sve bi mu birači HDZ-a zaboravili, čak i ako bi nakon narednih izbora bio prinuđen na tzv. veliku koaliciju“, bio bi jača stran(k)a. Je li velika koalicija dobra, korisna za Hrvatsku, itd. nije ovdje predmet pisanja, nu sigurno je bolje da takva koalicija djeluje javno, a ne ispod žita i stvarno. Možda bi tako do „zraka“ došle neke stvarne treće inicijative, stranke, a ne da ove dvije velike stranke povremeno upriličuju prijevarne tzv. treće putove („lijeve“ i „desne“, „srednje“ „ zelene“…).
 
Time bi pogurao i Kolindu, ako se ona odluči na predsjedničke izbore. Tko bi ga u Hrvatskom saboru pritom umjesto HNS-a (o kojemu smo odavno pisali da su nit' hrvatska nit' narodna već samo „stranka“ u značenju klijentelističke udruge) i SDSS-a podržao zapravo je nevažno. A ima ih, recimo oni koji su u Hrvatski sabor ušli na listi HDZ-a, pa raznih drugih. Smatram, tko ga, od manjih stranaka, u takvom „nogometu“ ne bi podržao, loše bi se proveo na narednim izborima. I na koncu, hoće li Andrej Plenković zabiti gol iz „mrtve šanse“ ili ćefulati? Mislim kako to ne ovisi o njegovoj eventualnoj funkciji u EU-u, jer ako se opredijeli za „tamo“ ovdje bi takav gol mogao zabiti i kakav HDZ-ovski pacer. Sve je trenutno pitanje htijenja, politički preciznije - volje.
 

Mato Dretvić Filakov

Anketa

Tko će biti novi hrvatski nogometni prvak?

Petak, 23/08/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1245 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević