Get Adobe Flash player

U zatvoru bi trebali biti svi oni – političari, suci, gospodarstvenici – koji su (su)odgovorni za propast Uljanika

 
 
O PRAVOSUĐU, A NE O PRAVDI!
Baš kad sam priveo priču o pravdi i hrvatskom pravosuđu, za koje se kaže da je suspektno, saznao sam rezultate izbora za Europski parlament. Kolikogod sustavne stranke dominirale, pojedinačnim glasovima Ruže Tomašić i Mislava Kolakušića, ako dodamo trijumfalni i spontani doček nogometne reprezentacije sa SP-a iz Rusije, imat ćemo sliku stanja nacionalnog duha koji do izbora odavna ne drži. Nije stvar u glasovima nego u tehnologiji kojom dominiraju mediji što osuđuju pojedince koje bi valjalo slaviti, a podržavaju lopove, prevarante i korumpirane bande koje nije teško prepoznati u dugotrajnim pravnim procesima i medijskoj sjeni na bilo koji način.
https://img.zeit.de/sport/2016-08/uli-hoeness-praesident-bayern-muenchen/wide__820x461__desktop
TAKO TO RADE U DEMOKRATSKOJ BAVARSKOJ - Uli Hoeneβ i Franz Beckenbauer
 
U nizu nerazumnih presuda i dugotrajno vođenih procesa posebno su zanimljiva dva egzemplarna slučaja.[1] Jedan se odnosi na stečaj brodogradilišta Uljanik s kojim su potonule milijarde i zbog kojeg je više tisuća radnika ostalo bez posla, država kao jamac u dugovima, a DORH, županijska, lokalna vlast i Vlada bez odgovornosti. Što su, k vragu radile njihove glomazne službe i njihove revizije? Drugi slučaj je osuda Zdravka Mamića kvalificirana zločinačkim udruživanjem jer je, zamislite, iz GNK Dinama izvukao samo ono što je poslovnom politikom u klubu ostvario! Da apsurd bude konačan radi se o sumi od stotinjak milijuna koju bi svi i puno više platili kako bi ostvarili zavidne klupske domaće i međunarodne uspjehe što ih je GNK Dinamo postigao plasmanom u europskim natjecanjima i igračkim transferima uz devizni priljev koji visoko nadmašuje iznos zbog kojeg je osuđen. Suma je to o kojoj država može samo sanjati. I ne samo to! Transferirani igrači kluba još od SP-a u Francuskoj, gdje je osvojena brončana medalja, svojim nastupima na EP-u i na SP-u ostvaruju prihode kojima se samofinancira HNS za razliku od svih drugih športova što su na teretu proračuna Republike Hrvatske.
 
Nije tajna da je Zdravko Mamić poslovnim i organizacijskim sposobnostima u našem nogometu, unatoč golemom otporu, podmetanjima i kritikama, uspio u svemu što našoj politici ne uspijeva. Od male države uspješno obranjene od premoćne srpske agresije nogomet je učinio moćnim socijalnim agregatom koji je ujedinio sve što je  politika pokušavala posvađati, nacionalno omalovažiti, ideološkim ugroziti i politički uništiti. Takva, da ju nazovem, nogometna Hrvatska što miri sve što politika destrukcije svađa uporno se svodi na navijačke i druge sukobe kako bi Hrvatska postala posvađana i podijeljena. O tomu više od bilo čega svjedoče postupci koje samo budale ne uspijevaju prepoznati. Rušenje nogometa i Zdravka Mamića započelo je onog trenutka kad je nogometna organiziranost od politike jednog ministra SDP-a (bolje mu je ime ne spominjati) označena močvarom koju je uz obilnu pomoć medija, valjalo isušiti, a nogometnu i navijačku strast prikazati nacionalnom i fašističkom tvorevinom. O toj činjenici svjedoči tehnološki zahtjevno izvedena iscrtana svastika na poljudskom stadionu (svastika im materina!) u kvalifikacijskom susretu s Italijom za nastup na SP-u zbog koje je naša reprezentacija bila kažnjena igrom bez publike. Pravo je čudo kako se još nitko nije sjetio genijalnog i poslovno uspješnog Mate Rimca za bilo što optužiti jer je bez udjela gospodarstva i politike, kao i Zdravko Mamić, postigao zavidne međunarodne rezultate koji su ostali u sjeni ideoloških sudara u kojima se još uvijek progone ustaše, rekao bih, mamu im četničku.
 
Spomenuta dva slučaja utoliko su zanimljivija što Zdravko Mamić nije nikoga oštetio onoliko koliko su društvo oštetile službe nadležne za suzbijanje destrukcije, kriminala i korupcije kad su vrhunski nogometni uspjeh, za razliku od stečaja Uljanika, svele na, zar zločinačko udruživanje? Zdravka Mamića označiti kriminalcem i osuđenikom za stanje u društvu ozbiljno je pitanje o državi kakvu imamo kad se novinama (čitaj: medijima) može ubiti muha u letu i poslovni čovjek u akciji. Koga je to Zdravko Mamić svojim djelovanjem grubo oštetio, lopovski i zločinački ugrozio onako kako su to činili ljudi uz vođenje, upravljanje ili, kako nazvati sukrivce i službe nadležne za kontrolu poslovanja, što su uništile brodogradnju i uz nju puno toga što nije predmet ovog osvrta? Što je radio Dinko Cvitan sa službama što su mu bile na raspolaganju kako bi na vrijeme ustanovio, prepoznao i na svaki način zaustavio proces u kojem je Pula, Istra i Hrvatska, ne samo potonula; ona je uništila i bez posla ostavila na tisuće radnika. Naravno, nije Cvitan jedini. Prije njega učinio je to na istoj dužnosti njegov prethodnik suradnjom INA – MOL. Zar se ti ljudi s pozicija na kojima su bili mogu opravdati tako što će osuditi Zdravka Mamića za zločinačko udruživanje? Zar zato što u našem nogometu nitko nije ostao bez posla na jednoj strani, a na drugoj su strani transferirani igrači riješili svoje materijalno stanje. Nisu li klub i reprezentacija Hrvatske došli do sredstva kojima nije oštećen proračun Republike Hrvatske i grada Zagreba? Nepojmnjivo je i zdravoj pameti nejasno kao su mediji uspjeli kontaminirati javnost pretpostavkama, animozitetima, politikom, mržnjom, zlobom i zavisti kojom je Zdravko Mamić bio nesmiljeno izložen. Pogledajmo kako to stoji u nogometnom svijetu kojemu ama baš ni u čemu svojim postupcima nismo dorasli.  
 
Predsjednik nogometnog kluba Bayern iz Münchena Uli Hoeneβ (67) priznao je da je utajio porez i izbjegao plaćanje 3,5 milijuna eura, a zatim je na početku suđenja priznao da je utajio još 15 milijuna eura. Tužitelj Achim von Engel predložio je pet i pol godina zatvora. Nakon što je odslužio 21 mjesec 13. ožujka 2016. pozvan je na svečanost u čast trenera Juppa Heynckesa koji je s Bayernom osvojio brojne trofeje. Nije izopćen iz društva. Naprotiv, vratio se na staru poziciju predsjednik Bayerna s kojim i nadalje osvaja trofeje. Nadalje, sukladno važećem kaznenom zakonodavstvu Kraljevine Španjolske postoji mogućnost zamjene kazne do dvije godine načinom da se ista novcem protuvrijednosti nadoknadi uz prikladnu kaznu kojom se izbjegava zatvor u kojem se trune umjesto da se stvara.
 
Luka Modrić priznao je poreznu prijevaru u Španjolskoj i prihvatio kaznu od osam mjeseci zatvora. Pa ipak kapetan hrvatske reprezentacije ne će služiti kaznu jer se kazne mogu odslužiti uvjetno. José Mourinho je koncem 2018. također kažnjen jednogodišnjom kaznom koju je zamijenio novčanom u vrijeme kad je trenirao Real. Leo Messi jednako je bio pod istragom i osuđen na 21 mjesec zatvora  kaznom od 2,1 milijun eura, a kaznu ne će služiti jer je pretvorena u uvjetnu. Cristiano Ronaldo pristao je na kaznu od dvije godine zbog utaje poreza. Prihvatio je kaznu i budući nije ranije kažnjavan kaznu će služiti uvjetno.
 
Napredni i poslovni svijet se ne odriče sposobnih i uspješnih ljudi koji ostvaruju svojim radom, umijećem i sposobnostima puno više od onih kojima su prepušteni kao žrtve strasti, zavisti i mržnje. Odavna postoji sintagma: „Quod licet Iovi non licet bovi!“ (Što je dozvoljeno Jupiteru nije dopušteno volu!). Zar stvarno netko misli da su značajniji i društveno korisniji svi koji optužuju Zdravka Mamića od njega i sposobnosti kojima je svoj „Uljanik“ onoliko uzdigao koliko ga je Pula s državom potopila u sustavu izrazito brutalnih osvetnika zadojenih mržnjom, pakosti i zlobom kojima je potrebna žrtva poput Zdravka Mamića i onih s kojima uspješno surađuje. Nisu li izvorni zločinci svi koji su se drznuli zločincem kvalificirati bilo koga jer su zaposjeli sve što se u ovoj državi može zaposjesti. Tko god prati rasprave i čita komentare i osvrte naših destruktivaca i sluša izopačene zastupnike nacionalnih manjina dobiva dojam da Hrvatska nije smjela nastati. Javni linč nad onima koji nemaju medije oblik je neviđenog nasilja nad zdravim razumom kojim se svaki čin nacionalne identifikacije proglašava fašizmom i ustašizacijom.[2]
 
Briljantna Latinka Perović, osoba obrazovne širine i spoznaje kakvu osobu u Hrvatskoj nemamo, veli da je Srbija siromašno društvo. Zar netko misli da je Hrvatska bogato društvo? Pohlepa za dobrima je ogromna, veli ona, a posljedice se ne dovode u pitanje. Običan čovjek koji se bori za preživljavanje ne može razumjeti što se događa pa mladi ljudi bez perspektive napuštaju državu s kojom država nije u stanju na pravi način upravljati. Umjesto upravljanja služe se europskom retorikom ili maskom brige za nastavak beznađa.
 
Da smo imalo pametna država pod hitno bi umjesto Pedra koji visi obnovili proces vođen protiv Zdravka Mamića i dozvolili mu da se bavi poslom koji zna umjesto svih koji misle da će uništenjem njega napredovati. Hoće! Napredovat će kao bezmisaoni istomišljenici! Zar je moguće da su mediji do te mjere uspjeli stvoriti klimu javnog mišljenja i označiti ga zločincem koji je pobjegao od pravosuđa? Nije on pobjegao od pravosuđa nego od osmišljene i tendenciozne nepravde koja u njemu kao i u državi već jako, jako dugo vlada s ljudima koji nisu u stanju shvatiti da se daroviti ljudi ne rađaju tako često i tako brzo kako se mogu uništiti zbog pakosti, zavisti i nesposobnosti. I neka nikome ne padne na pamet da ovim prilogom želim dokazati apsolutnu nevinost Zdravka Mamića. Naprotiv! Griješio je uvijek i onda kad ga je sustav u nedostatku legislative što bi potpunije regulirala nogometno tržište bio prisiljen griješiti da bi bio uspješan!
 
Bilješke:
 
[1] Ostavimo se slučaja INA-MOL, Prvomajske, prodaje Plive ili uništavanje drugih kapitalnih rasprodaja.
[2] Istini za volju valja konstatirati da ustaša nije bilo dovoljno ni za NDH o čemu svjedoče domobrani kao redovna vojska koja je više koristila partizanima nego državi koju je služila. Ustašizacija je izmišljen i zlorabljen naziv koji nije primjeren ovom prilogu.
 

Željko Mataja

Bodrenov sivi pinot šampion 52. Sajma i izložbe zagorskih vina

 
 
U subotu, 25. svibnja 2019. godine održana je svečana dodjela priznanja i proglašenje pobjednika 52. Sajma i izložbe vina u Bedekovčini.
https://www.bedekovcina.hr/wp-content/uploads/2019/05/3a.JPG_photogallery_normal-652x420.jpg
Ove godine dodijeljeno je 6 velikih zlata, 34 zlata, 69 srebra, 22 bronce i 2 priznanja. Šampionom izložbe proglašen je Pinot sivi Vinarije Bodren vlasnika Borisa Drenškog. Šampionu je nagradu uručio župan Željko Kolar, koji je rekao kako županija koja ima tolika kvalitetna vina, koja ima toliko vinara, čija vina se piju diljem svijet pa čak i na Wimbledonu, za sebe mora smatrati da je sjajna vinska regija. Uz čestitke Vinariji Bodren i svima koji su osvojili priznanja, župan Kolar je rekao kako su posebno veseli priznanjima u kategoriji hobisti. “Imati kleticu i vinograd za nas u Zagorju je način života i taj naš pitoreskni krajolik upravo takve slike čine posebnim. Ono što je naš daljnji plan je suradnja s Istrom, čiji su vinari i bili gosti ovog sajma, da bismo plasirali vina na talijansko tržište”, rekao ie župan Kolar.
 
Veliko zlato među hobistima dobio je Ivan Krklec za Rajnski rizling dok je u kategoriji pjenušavih vina ta nagrada pripala Vinariji Vuglec za istoimeno pjenušavo vino. Među predikatnim vinima veliko zlato otišlo je u ruke Bodrenovog Sivog pinota, a bijelo mirno suho vino redovite berbe koje je osvojilo veliko zlato jest Graševina Vinarije Kopjar. Veliko zlato u kategoriji bijelih mirnih vina redovite berbe s ostatkom šećera pripalo je Vinariji Sever za Sokol Cesargradski, a najbolje ocijenjeno vino u kategoriji crvenih i ružičastih vina bilo je Vina Hren Cabernet sauvignon.
Poveznica na video: https://www.instagram.com/p/Bx5ks3zlfGi/?igshid=zpvhggh58a8o
 

Anđelka Felja

Pravi Josip Broz je ubijen u Španjolskoj 1939., na zapovijed Staljina 

 
 
U četvrtak 23. svibnja bio sam u posjetu međimurskom glavnom gradu - Čakovcu. Nakon nekoliko provedenih sati u Čakovcu otišao sam u mjesto Kumrovec, u kojem je rođen Hrvat i komunist Josip Broz. Bio je to dugo planirani posjet, kako bi na svoj način razotkrio i upozorio na veliku laž, obmanu i prijevaru, koja je nedvojbeno duboko izvorište i svih današnjih teških problema u samostalnoj hrvatskoj državi. U Kumrovcu sam želio zabiti kolac u srce Walter Titove umjetne Jugoslavije i najveće zločinačke ideologije i organizacije u povijesti čovječanstva - Komunističke partije i komunizma. Nažalost, u Hrvatskoj je danas premalo ljudi koji imaju hrabrost javno izgovarati istinu i javno djelovati protiv jugoslavenskog i komunističkog raka, koji izjeda Hrvatsku i hrvatski narod. Ja se ne bojim i ne ću šutjeti sve dok ne umrem, ili dok me ne ubiju.
U Čakovcu sam, u društvu s dragim prijateljima, gospođom Miro Cepanec i Zvonkom Zubčićem, koji su mi jako puno pomogli, proveo više od tri sata družeći se i razgovarajući s osobama svih mogućih uzrasta, koji danas žive u Hrvatskoj, ali i u raznim dijelovima svijeta, od Njemačke, Velike Britanije i Šri Lanke. Bilo je to još jedno poučno iskustvo i novi dokaz da o bolesnom stanju u Hrvatskoj s jednako velikim nezadovoljstvom govore ljudi u svim dijelovima naše lijepe Domovine, kojoj prijeti najozbiljnija opasnost od propasti i nestanka. Nemojmo taj zaključak samo tako lagano odbaciti. Prosječan hrvatski čovjek je strašno zbunjen i neinformiran.
 
Iako sam imao malu rezervu prije dolaska u Čakovec, većina ljudi, kojima smo dijelili letke i s kojima smo se upustili u razgovor, rekli su mi da imam njihov glas ako budem i službeno kandidat na predsjedničkim izborima. Posebice su se zanimali za novitet moje predkampanje, koju sam ja prvi uveo u praksu u Hrvatskoj. Iz Čakovca smo se uputili na put do Kumrovca. U Kumrovec smo stigli oko 4 sata popodne. Mjesto je izgledalo kao da je puno duhova - gotovo nismo vidjeli ni jednu osobu na malobrojnim ulicama. Brzo smo pronašli tri mjesta koja sam planirao posjetiti - kuću Josipa Broza, Kumrovečku školu i Ured općinskog Vijeća.
 
Prvo smo otišli do spomenika zločincu i komunističkom diktatoru Walteru Titi, koji se nalazi pokraj rodne kuće Josipa Broza, čiji je identitet Walter Tito uzeo nakon što je Josip Broz ubijen u Španjolskom ratu 1939. godine. Ispred spomenika održao sam šestominutni govor, držeći plakat, u kojem sam rekao da Walter Tito nije bio Josip Broz iz Kumrovca, nego da je ubačen u Komunističku partiju Jugoslavije nakon što je Josip Broz ubijen u Španjolskoj 1939., na zapovijed Staljina. 
 
O sudjelovanju Josipa Broza u Španjolskom ratu u svojoj knjizi - Reason in Revolt, objavljenoj u Londonu 1948. godine, svjedoči engleski komunist Fred Copeman, koji je bio zapovijednik bataljuna engleskih dragovoljaca u Španjolskom ratu. Josip Broz je bio zapovijednik bataljuna Dimitrov, dragovoljaca s Balkana. Josip Broz je imao nadimak "Šapajev". Copeman je u svojoj knjizi objavio i fotografiju Josipa Broza, na kojoj se jasno vidi da mu nedostaju dva prsta na lijevoj ruci. Ta fotografija zorno pokazuje kako gotovo da nema nikakve sličnosti između Josipa Broz i podmetnutog Waltera Tite.
 
U govoru, koji se nadam da ću moći objaviti i na facebooku (imam tehničke poteškoće) pozvao sam hrvatski narod, a posebno bivše i današnje hrvatske komuniste i Jugoslavene da konačno progledaju i odbace laž, obmanu i prijevaru, u koju su duboko vjerovali preko pola stoljeća, a, nažalost, mnogi i danas i dalje vjeruju. Drugi svjetski rat bio je laž, Komunistuička partija Jugoslavije bila je laž izgrađena na zločincu i masovnom ubojici Walteru Titu, koji je preuzeo identitet Hrvata Josipa Broza. To je ujedno i najbolje objašnjenje zašto Walter Tito nije imao nikakvih problema za pokolj preko pola milijuna Hrvata po završetku Drugoga svjetskog rata. Da je to uistinu bio Josip Broz jako je malo vjerojatno da bi postupio tako krvoločno kao što se, bez imalo osjećaja krivnje, ponio masovni ubojica Walter Tito.
 
Ispred zloglasne Kumrovečke škole, u kojoj su se školovali, između ostalih, Ivica Račan, predsjednik SDP-a i Jadranka Kosor, predsjednica HDZ-a (danas ideološki identične globalističke i lijevo liberalne "partije") istaknuo sam kako je to zapravo bila škola u kojoj su se školovali komunistički kadrovi, čija je jedina zadaća bila poslušno provoditi politiku Waltera Tite u držanju hrvatskog naroda u zarobljeništvu u Jugoslaviji te ubijati hrvatske državotvorne borce u emigraciji, kao i progoniti disidente u Hrvatskoj.
 
Upozorio sam i na suludu politiku predsjednika Vlade Plenkovića, koji i danas pozitivno gleda na ulogu zločinca Waltera Tita, i koji radi na ulasku Srbije u Europsku uniju, što će dovesti do novog i konačnog posrbljavanja Hrvatske i hrvatskog naroda. Naravno, upozorio sam i na dogovor Plenkovića s kineskim političarima da članica Komunističke partije Jiang Yu kupi Kumrovečku školu, koja bi trebala postati novo sjeme širenja komunizma u Hrvatskoj i obnove Jugoslavije. Draga hrvatska braćo i sestre,  čuvajmo i spasimo Hrvatsku i hrvatski narod od velikog zla koje je u nama i među nama.
 

Antun Babić

Anketa

Za koga ćete glasati na predsjedničkim izborima?

Četvrtak, 27/06/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1636 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević