Get Adobe Flash player

Hrvatski institut za jezik i jezikoslovlje ili Jugo-institut

 
 
http://ihjj.hr/uploads/45bc9d793da4e34c5ab86cf40c8f5213.jpg
 

Ustroj Instituta

 

Upravno vijeće

 
- red. prof. dr. sc. Vanda Babić, Sveučilište u Zadru, Zadar (predsjednica)
- izv. prof. dr. sc. Mario Grčević, Hrvatski studiji, Zagreb
- dr. sc. Lana Hudeček, znanstvena savjetnica u trajnome zvanju, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
- dr. sc. Matea Birtić, viša znanstvena suradnica, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
 

Ravnatelj

 

- dr. sc. Željko Jozić, viši znanstveni suradnik

 

Pomoćnica ravnatelja

 

- dr. sc. Kristina Štrkalj Despot, znanstvena savjetnica
 

Znanstveni odjeli Instituta

 

- Odjel za hrvatski standardni jezik (voditeljica dr. sc. Milica Mihaljević)
- Odjel za opće jezikoslovlje (voditeljica dr. sc. Matea Birtić)
- Odjel za povijest hrvatskoga jezika i povijesnu leksikografiju (voditeljica dr. sc. Marijana Horvat)
- Odjel za dijalektologiju (voditeljica dr. sc. Ivana Kurtović Budja)
- Odjel za onomastiku i etimologiju (voditeljica dr. sc. Ankica Čilaš Šimpraga)
Znanstveno vijeće Instituta
- dr. sc. Ivana Kurtović Budja, znanstvena suradnica, predsjednica
- dr. sc. Ivana Matas Ivanković, viša znanstvena suradnica, zamjenica predsjednice
Voditeljica Ureda ravnatelja i osoba zadužena za informiranje
- Dora Skokić, mag. oec., Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
 

Rukovoditeljica stručnih službi i osoba zadužena za nepravilnosti

 
- Tamara Burić, mag. iur., Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
 

Tim za potporu prijavi projektnih prijedloga

 

- Zdenka Kralik, dipl. oec., voditeljica službe, Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
- dr. sc. Bruno Nahod, Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
- Dora Skokić, mag. oec., Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
 

Služba za opće, administrativne i kadrovske poslove

 
- Vesna Žganec, dipl. iur., voditeljica službe, Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
- Angelina Rizman, pomoćni poslovi, Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
- Gordana Osrečak, pomoćni poslovi, Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
- Jadranka Šulj, pomoćni poslovi
 

Služba za računovodstvo i financije

 
- Zdenka Kralik, dipl. oec., voditeljica službe, Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
- Gordana Purgar, oec., viši referent, Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
- Kata Bigor, pomoćni poslovi
 

Služba za knjižničarsko-dokumentacijsku djelatnost

 
- Vlatka Prlić, prof., voditeljica službe, Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
 

Služba za izdavačku djelatnost i računalnu podršku

 
- Damir Ralić, prof., voditelj službe, Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
- Davor Milašinčić, Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
- Boris Rukavina, ing., Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
 

Organigram

 
Hrvatski pravopis
Pravopis
pravopis.hr
Hrvatski pravopis
Struna
struna.ihjj.hr
Hrvatski pravopis
Savjetnik
jezicni-savjetnik.hr
Riznica
Riznica
riznica.ihjj.hr
Trgovina
Hrvatski u školi
hrvatski.hr
Riznica
Nazivlje
nazivlje.hr
Riznica
Bolje.hr
bolje.hr
Riznica
Matura
matura.ihjj.hr

 

http://ihjj.hr/stranica/ustroj-instituta/6/

Naše Ministarstvo puno je profesionalnih neznalica

 
 
Kurikulnom se reformom u nas bave ljudi kojima je odgoj samo potštapalica obrazovanju. Spominje se, na nervnoj bazi. Nitko od onih koji bi bili dužni odgajati pojma nemaju da odgoj nije nastavni predmet bilo kojeg atributa (zdravstveni, građanski itd) nego je nastojanje svih nastavnih predmeta u postizanju reda, rada, discipline i odgovornosti. Društva napreduju zahvaljujući nekoj vrsti drila. Sve što se u nas nudi kao napredak je oblik kolonizacije školovanog puka u kojem se odgoj samo spominje, a nigdje ga nema.
https://lh3.googleusercontent.com/M4Gq3uzALYdiJDyaz3LwcrewcQyLrnF4ceBrpj-aCaTic1s4Kuzck4Wvnoq6efKzKA=h900
Zabranili su i hrvatsku riječ - risanje
 
U nas su riječi „kultura“ i „odgoj“ nedefinirani pojmovi. Kultivirati znači njegovati, uzgajati i odgajati. Kultiviraju se biljke, uzgaja se blago i odgajaju se ljudi. U tom smislu postoje civilizacije nastale (odrastale) na različitim kulturama odijevanja, prehrane, vjeroispovijesti, komuniciranja, poljodjelstva, ponašanja itd. To ih čini različitim, a posljedično u susretu nepodnošljivim sve dok se međusobno ne upoznaju. Ono što valja razumjeti različitim civilizacijama u prvom susretu se doživljava kao vrst sudara „našeg“ s „njihovim“ ili „njihovog“ s „našim“! Primjeri su brojni, od jezika i pisma, pa sve do odijevanja i vjerskih obreda.
 
Amerika, Japan i Australija su države koje su uspjele samo zato što u njih znanost nije bila zanimanje nego domet, a odgoj discipline, rada i odgovornosti praksa koja se ne ući nego se provodi sankcijama. U nas se pak riječ „kultura“ poima kao skup materijalnih i nematerijalnih, duhovnih dobara unatoč činjenici da se bitno razlikuje kultiviranje čitanja i pisanja od kulture, recimo, filmske ili kazališne umjetnosti. Jednako tako je i riječ „odgoj“ shvaćena kao postupak koji se ući nastavnim predmetom umjesto da se primjenjuje u svakom nastavnom predmetu kao sustav prihvatljivoga i neprihvatljivog: ponašanja, ophođenja, discipline i odgovornosti
 
U svemu što bi valjalo razumjeti, ponašanjem prosuđuje se pohvalama i pokudama. Pohvalama se ide od tapšanja po ramenu pa sve do javnih priznanja, a u pokudama od opomena (nekad bi se reklo: od šamara kojeg je moderna pedagogija proglasila nasiljem) prijezira i javnih osuda pa sve do izricanja najtežih kazni  za kriminogene postupke. Odgoj nije, niti može biti poseban nastavni predmet jer je sam po sebi uvjet bez kojeg se ne može postići očekivani socijalni cilj bilo kojeg nastavnog predmeta ili rada koji traži disciplinu postupka i odgovornost izvedbe
 
Počecima XIX. stoljeća u našem školstvu postojali su predmeti risanje, pjevanje i gombanje. Tako se na primjer gombanje razvijalo do nastave gimnastike (između dva svjetska rata) da bi u socijalizmu predmet dobio naziv: „tjelesni odgoj“. Predmet risanje ili crtanje nazvan je „likovni odgoj“. Istom je logikom predmet „pjevanje“ postao „muzički odgoj“. Odgoj je postojao samo u nazivu spomenutih predmeta, a u svemu drugom je izostao. Tko god bi tvrdio da se preskakanjem, recimo, gimnastičke sprave, risanjem i pjevanjem odgaja mislim da bi bio neuvjerljiv. No, odgajali bi se učenici ako je predmetni nastavnik „tjelesnog“ tražio od učenika da prilikom preskakanja sprave stoje u redu, asistiraju kolegi pri preskoku i, naravno, ako je nastavnik učenike u neprimjerenoj i prljavoj opremi udaljavao sa sata i svima dao do znanja da su neuredni i za nastavu neprihvatljivi. Dakle, za predmete koje su predavali učitelji vještina nije se tražila visoka stručna sprema nego sposobnost prenošenja znanja i sposobnosti. Učitelji gimnastičkih vještina tražili su na početku sata da učenici pruže ruke kako bi kontrolirali nokte na prstima. Nešto kasnije, kad se za nastavu tražila prvo viša, a nešto kasnije i visoka stručna sprema predmet se nazvao „zdravstveni i tjelesni odgoj“ unatoč činjenici da su učenici poslije nastave, u ne baš higijenskim uvjetima, onako oznojeni  odjurili na nastavu ostalih predmeta.
 
Nastavnici tjelesnog i zdravstvenog odgoja prestali su kontrolirati higijenu i počeli su kontrolirati stupanj ravnih stopala, deformacije kralježnice, mjerili su puls, visinu i težinu, a spirometrija (sila izdisaja zraka iz pluća) koja ništa osobito ne dokazuje ostavljala je lažni dojam o unaprjeđivanju nastave na tobože visoko stručnoj izvedbi. Naravno, ni dan današnji još nitko nije ustanovio učinke programom nastave s dva sata tjedno baš kao što se ne zna tko je ovladao programom nastave: učenik ili nastavnik?
 
Generacije nastavnog osoblja koje su odgajale na drilu i samim tim imale autoritet među učenicima su davno umirovljene, a generacije koje su obrazovane bez odgoja i koje u praksi rade uz pomoć intelektualnih dodataka kao što su pedagozi, sociolozi i psiholozi dovela nas je do crte interdisciplinarnog zaglupljivanja. To je prepoznato tako da su za učenički neposluh kažnjavani nastavnici jer su ih iz svoje interdisciplinarne perspektive proglasili nestručnim, intelektualni dodaci koji su preuzeli kompetencije za prosudbu pojedinačnih slučajeva. A nastavnom bi osoblju ostavili da se sudara nedisciplinom, nasiljem i drugim oblicima što su nadilazili kompetencije discipliniranja.
 
Dakle, razdoblje nakon Drugog svjetskog rata pedagošku je misao svelo na borbu protiv svih građanskih normi s ciljem sužavanja kompetencija za kažnjavanje neprimjerenog. Počelo je toleriranjem pušenja na javnim mjestima, a u školama se čak osiguravao prostor za pušaće koji je bio, kako se to kaže, javna tajna. Propagirana je misao: Ako je Petar Petrović udario za vrijeme nastave Marka Markovića to znači da nastavnik nije uspio zainteresirati učenike za predmet koji predaje. Odgojiteljice su u vrtićima poklanjale pažnju recitacijama na kojima su „pametna djeca“ papagajski sricala ode socijalizmu i pri tom zanemarile zahtjeve držanja higijene, discipline i odgovornosti. Opaska je generalna i uz ispriku vrijednom i radnom  djelovanju  odgojiteljica, baš kao i nastavnog osoblja koje nije bilo žrtva službene pedagogije. Tumačilo se da je nužno, kako bi djeca  rasla slobodno i bez frustracija, pružiti im više zadovoljstva uz manje obveza. I stvarno! Naša mladost nije frustrirana; ona ulazi u prometala s ruksacima na leđima, vrijeđa i tuče nastavnike, sklona su nasilju.
 
Danas se već, u što se lako može svako uvjeriti, roditelji ni na javnim mjestima previše ne brinu o svojoj djeci; ona trčkaraju oko njih bez njihove pažnje, pa tako često suvereno nasrću na starije i šalju mrke poglede ako im se stariji ne uklanjaju. Roditelji i okolina na to se glupavo smiješe jer, budi Bog s nama, zar ne vidite da su mali i kao takvi slatki. Mali jesu, ali slatki nisu. Bezobrazni su drski i bezobzirni jer im se od malih nogu daju prednosti koje u životu postaju osobna karakterna manifestacija koju neodgojeni nisu u stanju kontrolirati. Za nekog je to nasilje, za nekog okrutnost ili odsustvo moralnih načela i tako u nedogled neponovljive ljudske naravi koju može usmjeriti isključivo strah od odgovornosti za neprimjerenost u školi, na ulici, na poslu, u prometu i, naravno, u politici. Naime, svako malo i simpatično prasence, ako duže poživi postane svinja.
 
Odgoj je univerzalni zahtjev ili socijalni imperativ, a obrazovanje je individualna sposobnost za umjetnost, za znanost, za sport i za brojne druge djelatnosti. Obrazovani i neobrazovani dužni su biti odgojeni iliti uljuđeni. Valjalo bi znati da nisu svi za sve i da nije sve za svakoga. O toj činjenici svjedoči spoznaja molekularne genetike koju su „stručnjaci“ zanemarili, a ona dokazuje da se ljudi rađaju s unaprijed programiranim sposobnostima koje u civiliziranom društvu može usuglasiti jedino moral koji, baš kao i ljudske slobode, demokracija i ponašanje, nisu i ne mogu biti nastavni predmeti nego disciplina kojom se živi uz pretpostavku prema kojoj ne postoji tako loš čovjek kako može biti loše uređeno društvo za čovjeka. U dobro uređenom društvu dobri služe primjerom, loši se kažnjavaju, a štetni se izoliraju.
 
Danas smo svjedoci nekakvoga zdravstvenog odgoja koje nudi Ministarstvo u kojem središnje mjesto u raspravama zauzimaju tako zvani moduli čiji su autori ili pozivanje na njih interdisciplinarni, nazovimo ih, stručnjaci. Njihov rad asocira na anegdotu prema kojoj su slijepe osobe dobile zadaću da svaki dodirne dio životinje i opiše dotaknuti dio. Svi su savršeno opisali dotaknute dijelove, ali nisu mogli zaključiti o kojoj se životinji radi. Dakle, ponuđeni projekt s odgojem nema apsolutno nikakve veze; on je samo u naslovu dok su u sadržaju prisutni opće poznati apeli ili natuknice u smislu pušenje je štetno, a i droga je opasna, kao i o toleranciji spolnih različitosti. No, i nadalje će to značiti da učenici iz predmeta mogu dobiti  odličnu ocjenu, a u praksi izvršiti abortus ili dobiti spolnu bolest. Sve su to postale floskule kao i često korištena krilatica „društvo znanja“. Kakvo je to društvo znanja u kojem se političarima bez ikakvog znanja i kompetencije povjeravaju ministarstva u kojima raspoređuju sredstva koja nisu zaradili i nude programe što ih smišljaju činovnici nastali kao kadrovsko odlagalište prethodnih vlada.
 
Ponuđeni kurikul tipična je socijalistička praksa koja je počela tečajevima brzog osposobljavanja u klubovima Narodne tehnike za traktoriste  ili neka vrst jurišnih odreda u utrci za zdravljem koju stariji pamte kao „svi na kros“, pa onda „svi na more“ da bi na kraju otišli svi u… Nema te agencije koja bi mogla nadomjestiti odgoj kao proces koji se usvaja odrastanjem, što je zanemareno u edukaciji nastavnog kadra koji je završio škole bez odgojnog kurikula.
 
Tužno je slušati naše veleumove koji se pozivaju ili se žele ugledati na tako zvani napredni i uljuđeni svijet namjerom preslikavanja njihove prakse, a da se pri tom ne služe postupcima koji su doveli do uspješne prakse. Ta, nazovimo je uspješna, praksa stvorena je na sankcijama za koje ne postoje olakšavajuće okolnosti i sociološka i psihološka tumačenja o neubrojivosti izgrednika ili ubojice. Odgoj je u punom smislu te riječi dril koji od svih članova društva neupitno traži prilagođavanje onome što se poima civiliziranim ponašanjem u kojem je odgovornost temeljno pitanje. Ex ministar Željko Jovanović vjerojatno je osmislio psihologa Borisa Jokića kako bi nastavio tamo gdje je nije stao nego je naprosto zaustavljen.
 
Naše Ministarstvo puno je profesionalnih neznalica kojima je  diploma bila i ostala krajnji domet osobnog spoznajnog kapitala. Stoga je nepotrebno nabrajati projekte u kojima su ministri bili nositelji koje čega sa čime se naše školstvo nije proslavilo. O spomenutoj činjenici svjedoče i puno više znaju nastavnici kao žrtve eksperimentalnog prostora našeg školstva u kojem su interdisciplinarni stručnjaci uspjeli osigurati  sinekure „osposobljavanja“ nastavnog osoblja onesposobljavajući ga za učinkovitost.
 

Željko Mataja

Ovogodišnja tema Svjetskog dana tla glasi: "Briga za planet počinje s tlom"

 
 
Svjetski dan tla obilježava se svake godine 5. prosinca s ciljem podizanja svijesti o potrebi i važnosti (o)čuvanja zdravog tla i održivog upravljanja ovim prirodnim dobrom. Opća skupština Ujedinjenih naroda (UN) na svojoj 68. plenarnoj sjednici održanoj 20. 12. 2013. odredila je 5. prosinca kao Svjetski dan tla, koji se prvi puta obilježio 5. prosinca 2014. (A/RES/68/232). UN je također istog datuma godinu 2015. proglasio Međunarodnom godinom tla. Datum 5. prosinca odabran je u čast tajlandskog kralja a datum označava službeno obilježavanje njegovog rođendana. Naime, upravo je H.M. King / Njegovo visočanstvo kralj Bhumibol Adulyadej (rođ. 5. 12. 1927., umro 13. 10. 2016.) bio glavni inicijator za obilježavanje Svjetskog dana tla. Međunarodna unija znanosti o tlu (utemeljena 1924.) proglasila je Međunarodno desetljeće tla od 2015. do 2024. s namjerom povećanja brige za zdravo tlo. Ovogodišnja tema Svjetskog dana tla glasi: „Briga za planet počinje s tlom.“
https://www.agroklub.com/upload/slike/wsd_poster_en.jpg
Tlo je konačni prirodni resurs ili točnije, prirodno dobro koje je na ljudskoj vremenskoj skali neobnovljivo: potrebno je više od 1000 godina za stvaranje 1 cm površinskog tla. Međutim, usprkos bitnoj ulozi koju ima tlo u ljudskom životu i njegovim brojnim djelatnostima, globalno povećanje degradacije resursa tla posljedica je neodgovarajućih postupaka upravljanja te pritiska stanovništva koji uzrokuje neodrživo intenziviraje i neodgovarajuće upravljanje ovim značajnim dobrom.  Raznolikost tla diljem svijeta nije samo golema nego je i zadivljujuća: u svijetu postoji više od 100.000 različitih tipova tla. Čak 95 % naše hrane ovisno je o tlu i proizvedeno je na/u tlu. Istovremeno, oko 33 % globalnog tla već je degradirano.
 
Zbog industrijalizacije u posljednjih 200 i nešto više godina, kontaminacija odn. onečišćenje tla jedan je od najvećih problema u Europi. Najčešći kontaminanti su teški metali, mineralna ulja te perzistentni organski onečišćivači koji su u značajnom porastu zbog primjene agrokemikalija. Kontaminaciji tla na lokalnoj razini doprinose intenzivne industrijske djelatnosti, neodgovarajuće odlaganje otpada i otpadnih tvari, rudarstvo, vojne aktivnosti te različite nesreće. Nadalje, acidifikacija odn. zakiseljavanje tla predstavlja gubitak bitnih kationa kalcija, magnezija, kalija i natrija koji budu zamijenjeni kiselim komponentama – pretežito su to topivi aluminij i spojevi željeza. Acidifikacija tla doprinosi smanjenju sposobnosti tla da neutralizira kisele tvari, a sam proces u prirodi je ireverzibilan tj. nepovratan.
 
Salinizacija tla u Europi je posljedica akumuliranja soli iz vode za natapanje ili navodnjavanje te primjene umjetnih gnojiva. Visoka razina soli u tlu onemogućava biljni rast. Oko 3,8 milijuna hektara tla u Europi je zahvaćeno salinizacijom. Nadalje, problem predstavlja i neravnoteža nutrijenata, tj. hranjivih tvari u tlu što zahtijeva primjenu golemih količina gnojiva: apsolutni rekorder u potrošnji dušičnih gnojiva je Nizozemska – više od 170 kg po hektaru obradive površine, a slijede Njemačka, Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo. Najveću potrošnju fosfornih gnojiva (više od 21 kg po hektaru) imaju pojedine regije u Italiji, Španjolskoj, Francuskoj i Grčkoj.
 
Mnogo je različitih čimbenika koji doprinose degradaciji tla, a pored gore navedenog još treba istaknuti i eroziju tla vodom i vjetrom. Procjena je kako je 1990-ih oko 105 milijuna hektara u Europi (bez Rusije) bilo zahvaćeno erozijom vodom, a 42 milijuna hektara erozijom vjetrom (podatci objavljeni 2011., Jones et al.). Budući je Europska komisija donijela odluku o produljenju dozvole za uporabu herbicida glifozata na slijedećih pet godina (podsjećam da 'sadašnja' dozvola ističe 15. 12. 2017.) odlučila sam predstaviti još jedno značajno istraživanje koje dokazuje da herbicid glifozat perzistira u tlu te da je površinsko tlo diljem Europe ozbiljno kontaminirano glifozatom. 
 
Znanstvenu studiju provela su dva nizozemska laboratorija i Zajednički istraživački centar (Joint Research Centre/JRC) Europske komisije. Studija je pokazala da 45% europskog površinskog tla sadrži rezidue glifozata što dokazuje prekomjernu ovisnost europskog modela poljoprivredne proizvodnje o ovom štetnom herbicidu. Suprotno tvrdnjama proizvođača, glifozat perzistira tj. dugotrajno ostaje u tlu što negativno utječe na plodnost tla i kvalitetu usjeva, te predstavlja ozbiljan zdravstveni rizik za čovjeka i okoliš.
 
Navedenu znanstvenu studiju proveli su nizozemsko Sveučilište u Wageningenu i laboratoriji Rikilt zajedno sa Zajedničkim istraživačkim centrom, a rezultati otkrivaju slijedeće: od ispitanih 317 uzoraka tla s europskih obradivih površina, 42 % ih je kontaminirano s najtoksičnijim metabolitom glifozata a to je – AMPA, glifozat je otkriven u 21 % tla; 18 % ispitanih uzoraka sadržavalo je glifozat i metabolit AMPA (aminometilfosfonska kiselina ili AMPA). Najlošiji rezultati potječu iz ispitanih uzoraka tla iz Danske, Ujedinjenog Kraljevstva i Portugala, dok su Italija i Grčka među zemljama koje koriste manje glifozata u poljoprivrednoj proizvodnji. No, ono što je ipak najvažnije, glifozat i AMPA nalaze se u svim ispitanim uzorcima tla. Jednako tako, svi ispitani usjevi sadržavali su rezidue glifozata i AMPA. Najgori rezultati potječu iz ispitanih uzoraka portugalskih vinograda. Rezultati ove znanstvene studije objavljeni su 15. listopada 2017. u „on-line“ časopisu „ScienceDirect.“
 
Dobiveni rezultati dokazuju akumuliranje i perzistiranje glifozata u tlu što je podcijenjeno od strane europskih birokrata. Koncentracija glifozata i njegovog toksičnog metabolita AMPA koja je otkrivena u ovoj studiji dokazano je toksična za neophodne i korisne organizme u tlu kao što su gujavice, korisne bakterije i gljivice. Poznato je da glifozat negativno utječe i na „imunitet“ biljke jer slabi njezinu prirodnu obranu, čime biljke postaju više osjetljive i prijemljive na različite patogene uzročnike.
 
Angeliki Lyssimachou, ekotoksikologinja neprofitne mreže „Pesticide Action Network/PAN Europe“ izjavljuje: „Ova studija tj. njezini rezultati jasno se razlikuju od tvrdnji 'europske uprave' da glifozat ne perzistira u okolišu. U stvarnosti, europska je poljoprivreda visoko ovisna o ovoj toksičnoj tvari koja ne samo da nije pravilno zakonski regulirana u EU, već za svakog predstavlja rizik. Kreatori politike u EU trebaju zaustaviti daljnju primjenu ovog štetnog herbicida u proizvodnji naše hrane. Vrijeme je da konačno primijenimo sve moguće postojeće alternative u odnosu na herbicide.“ Henriette Christensen (PAN Europe) dodala je sljedeće: „Posljednjih godina sve je više dokaza o tome da zdravo tlo ima vodeću ulogu u uzgoju zdravih poljoprivrednih kultura koje su otporne na štetnike. Glifozat uništava zdravo tlo i uzrokuje još veću primjenu pesticida. Naši poljoprivrednici moraju napustiti ovaj opasno „začarani“ krug.“
 

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.

Anketa

Mogu li rukometaši do zlata?

Utorak, 23/01/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 877 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević