Get Adobe Flash player

Adis Pokvić sâm ispisao uvrjedljive grafite i prijeteće poruke na svojoj kući u Uskoplju

 
 
Adis Pokvić iz Gornjeg Vakufa/Uskoplja ispisao je uvrjedljive grafite koji veličaju genocid u Srebrenici te brojne druge prijeteće poruke na automobilima i na kući svoje obitelji, saznaje Klix.ba (https://www.klix.ba/vijesti/bih/adis-pokvic-sam-ispisao-uvredljive-grafite-i-prijetece-poruke-na-svojoj-kuci-u-gornjem-vakufu/190809027). Policijski službenici MUP-a Srednjo-bosanske županije su u suradnji s policijskim službenicima Federalne uprave policije (FUP) radeći na otkrivanju izvršitelja prijavljenog kaznenog djela izazivanja narodnosne, rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti došli do spoznaja da je riječ o lažnom prijavljivanju u vezi s navedenim kaznenim djelom. Naime, opsežnim radnjama na terenu došlo se do materijalnih dokaza kao i priznanja oštećene osobe A. P. rođene 1987. godine, da je sama počinila radnje koje su okarakterizirane kao djelo izazivanja narodnosne, rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti.
https://scontent.fbeg6-1.fna.fbcdn.net/v/t1.0-9/67554937_2544064782281665_4412273293919256576_n.jpg?_nc_cat=105&_nc_oc=AQmbAaI7eCBEluuYpyS3-ITEczcrAtRWjsp-D-H6h0QfdtxJlQCCreWh0BG51GRNdyM&_nc_ht=scontent.fbeg6-1.fna&oh=155e941e7b75da64ec077496974f7ff5&oe=5DE8EAAA
Riječ je o Adisu Pokviću koji je čak i medijima licemjerno davao izjave nakon incidenta u Gornjem Vakufu o tome kako su natpisi katastrofalni i kukavički pokušavajući na taj način prebaciti krivicu na druge. Prema kompletiranju predmeta protiv počinitelja će biti podnesen izvještaj o počinjenom kaznenom djelu izazivanja narodnosne, rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti iz člana 163. stavka 1. KZ F BiH. Loše je je što su neki Muslimani-Bošnjaci nasjeli na ovu prijevaru, poput Hidajeta ef. Polovine (https://www.klix.ba/vijesti/bih/sta-kazu-mjestani-u-cijem-selu-su-jutros-ispisane-poruke-koje-su-sokirale-bh-javnost/190805114).
 
Ovaj lažni napad na uskopljanske Hrvate nije rijetkost. Slično se dogodilo u Mostaru prije 22 godine, tzv. teroristički napad.
18. rujna 1997.godine u kojem je bilo teže i lakše ozlijeđeno 29 osoba, a uništeno je 120 stanova i 120 automobila. Napad su izveli islamski ekstremisti za osvetu Hrvatskom vijeću obrane. Teroristički napad u Mostaru bio je prvi islamistički napad u Bosni i Hercegovini. Teroristički napad autobombom dogodio se u Zapadnom Mostaru, u Splitskoj ulici, ispred zgrade Policijske uprave Mostar i zgrade bivšeg MUP-a Herceg-Bosne, 18. rujna 1997. godine u 23:40 sati. U napadu je bilo teže i lakše ozlijeđeno 29 osoba, među kojima je bilo i troje policajaca.Na mjestu eksplozije nastao je krater širine 240 cm i dubine 85 cm. U eksploziji je bilo uništeno 120 stanova, od čega 56 potpuno, te 120 automobila, od čega 46 potpuno.
 
Prvi je na mjesto događaja stigao SFOR. Istraga je započela dan poslije, a vodila ju je krimpolicija Hercegovačko-neretljanske županijeuz pomoć stručnjaka iz Zagreba i Splita. Idući dan u jutarnjim satima istraga je bila okončana. Odmah nakon napada, domaće i strane sigurnosne službe angažirale su se oko istrage počinitelja. Bošnjački političari i mediji su za napad optuživali Hrvate. Kako se napad dogodio nedugo nakon ujedinjenja policije u Mostaru i pobjede HDZ-a BiH na općinskim izborima, pripadnici mirovnih snaga ponudili su tri moguća motiva za podmetanje bombe. Politički motiv objasnili su napadom na "novouspostavljene policijske snage stacionirane u PU Mostar"; kriminalistički motiv naveli su kao mogućnost da je "mafija" željela pokazati policiji da je nakon zadnjih uhićenja jača; te teroristički motiv, koji je za cilj imao što više žrtava i što veću materijalnu štetu. Treći razlog bio je najmanje razmatran, jer su smatrali uobičajenim da teroristi nedugo poslije napada preuzmu odgovornost. Sumnje Stabilizacijskih snaga kasnije su se pokazale pogrješnima.
 
Krivac za teroristički napad bio je Ahmed Zuhaira Handal, inače iz Sudana. U javnosti je njegovo ime iznio glasnogovornik vehabijske zajednice u BiH Alu Husin Imad, pod nadimkom Abu Hamza, koji je rekao da vehabijska zajednica "ne opravdava, ali razumije zločin". Handala je zajedno sa suradnicima teroristički napad izveo zbog osvete Hrvatskom vijeću obrane. Sudski postupak protiv Ahmeda Zuhaire Handale i njegovih petorice pomagača započeo je u svibnju 1998. godine. Handala je dobio kaznu od 10 godina zatvora, no nalazi se u bijegu. Sudionici terorističkog napada, Ali Ahmed Ali Hamad (iz Bahreina) i Nebil Ali Hil, zvani Abu Jemen, dobili su osam, odnosno pet godina zatvora.
 
Kad je eksplodirala bomba u Mostaru (kod MUP-a) - za koju je osuđen Ahmed Zuhair zvani Handala 1997. godine, bošnjački politički čelnik Haris Silajdžić je za eksploziju optužio Hrvate, a Alija Izetbegović je rekao: Ili njihovi ekstremisti ili naše budale. Tko je danas Adis Pokvić u Uskoplju: budala ili ekstremist, je da utvrde mjerodavne službe u ovome dijelu BiH. (h.f.)

Vijećnik Petar Ćurić u ime građana Pule predložio amandmane Miletiću

 
 
Sve popularniji puljski gradski vijećnik i jedan od najaktivnijih puljskih vijećnika, Petar Ćurić (HDZ), dosljedan svojim brojnim i vrlo zapaženim inicijativama, za nadolazeću je 17. sjednicu Gradskoga vijeća Grada Pule predsjedniku Tizijanu Sošiću predložio dopunu dnevnoga reda sa čak tri dodatne tematske točke. Ćurić je spretno sastavljenim amandmanima od puljske gradske vlasti zatražio da na dnevni red uvrste i raspravu „Treba li Grad Pula u školskoj godini 2019./2020. osigurati svim puljskim osnovnoškolcima besplatne radne bilježnice i nastavni pribor?“ – a temeljem odluke Vlade Republike Hrvatske da će država od jeseni svim đacima osnovnih škola osigurati besplatne udžbenike. Oko toga su se, podsjetit ćemo, lani u Puli itekako lomila koplja. Naime, vijećnik Ćurić je svojedobno od gradonačelnika Pule Borisa Miletića zatražio da besplatne udžbenike osigura Grad – po uzoru na ostale istarske gradove kao što su Umag, Labin i Rovinj – no, Miletić je to odbio, a na koncu je sve završilo Sošićevim grubim i nedemokratskim izbacivanjem vijećnika Ćurića iz Komunalne palače, u kolovozu prošle godine.
http://www.pula.hr/site_media/media/uploads/contact/contact/images/image23.jpeg
Petar Ćurić
 
U novom amandmanu, Ćurić pita puljskoga gradonačelnika doslovno »bi li se barem sada malo smilovao« i kao čelna osoba »najprosperitetnijeg hrvatskog grada«, kako to Miletić često za Pulu kaže, u ime gradske vlasti, mladim Puljanima osigurao barem besplatne radne bilježnice i nastavni pribor? Jer, troškovi za iste često dosegnu i 1000 kuna po đaku, a jasno da mnoge obitelji imaju više djece. Ćurić u aktu navodi i da mu je poticaj za ovaj amandman došao brojnim pozivima i emailovima građana Pule, koji su ga učestalo kontaktirali i inzistirali da se ova tema obvezno stavi na dnevni red. Od ostalih Ćurićevih amandmana, izdvajamo pitanje zašto su stali radovi na sanaciji sanitarnog čvora u KUD-u Matko Brajša Rašan (inače, riječ je o rijetko uspješnom amandmanu oporbe koji je prošao na Proračunu za 2019. godinu, a zanimljivo da je i taj amandman predložio Ćurić), te postoje li u Puli gradski stanovi za 'zaslužne građane' po uzoru na Zagreb, te po kojim se oni kriterijima dodjeljuju?
 
Posljednji Ćurićev uvršteni akt, prijedlog je rasprave o dostojnom obilježavanju sjećanja na tragediju koja je pogodila hrvatski narod u Istri 13. srpnja 1920., a znakovito je da će nagodinu biti točno 100 godina od ovoga strašnog čina. Riječ je o fašističkom spaljivanju hrvatskog Narodnog Doma u Puli. Ćuriću nije jasno zašto puljska gradska vlast sustavno odbija obilježavati sjećanje na ovaj sramotni čin fašističkih militantnih odreda i dostojno ga komemorirati, a s druge se strane kune u antifašizam i vrijednosti antifašističkoga pokreta - te se Ćurić s pravom pita kako gradonačelnik Miletić objašnjava takvo svoje ponašanje pred hrvatskom javnosti…?
Redovna 17. sjednica Gradskog vijeća Grada Pule održat će se u srijedu, 31. srpnja, s početkom u 17 sati, u puljskoj Komunalnoj palači. (v.h.)

Godine 1884. Josip Margitaj počeo je izdavati dvojezični tjednik Medjimurje/Murakoz

 
 
MEGYIMURSZKI-SZLOVENSZKI — NEVJEROJATNA SUDBINA “MEĐIMURSKOGA JEZIKA”  (Kaj: časopis za književnost, umjetnost i kulturu,Vol. 51 (240) No. 1-2 (350-351), 2018.)
Josip Margitaj (1854.-1934.), učitelj i mađaron, bio je utemeljitelj pojma “međimurskoga jezika”. Godine 1884. počeo je izdavati dvojezični tjednik Medjimurje/Murakoz. Jezična inačica, koju Margitaj zove „međimurskim“, zaista u maloj mjeri predstavlja međimurski dijalekt. U većoj mjeri pokazuje jezičnu srodnost s kasnijim djelima kajkavskoga književnog jezika, koja su bila prožeta utjecajem hrvatskoga književnog jezika štokavske osnovice. Neposredan je uzor Margitajevu jeziku bila susjedna slovenska pokrajina u Ugarskoj (danas Prekomurje u Sloveniji i Porabje u Mađarskoj), gdje je ostvaren književni jezik prema lokalnom dijalektu u 18. stoljeću, a koji je u Ugarskoj službeno bio nazvan “vendski”; taj se jezik, prema tzv.“ vendskoj teoriji“, nastojalo razlikovati od slovenskog jezika.
http://www.bozicabrkan.com/wp-content/uploads/2018/12/IMG_6275.JPG-600-stranica-knjige.png
Po oslobođenju Međimurja (1918.) prestali su pokušaji pisanja „na međimurskome“, za razliku od Prekomurja, gdje je još bila aktivna lokalna književnost do 1945. godine. Međimursko je pitanje bilo oživljavano u doba mađarske okupacije (1941.— 1944.), ponovno zbog propagandističkih i mađarizacijskih ciljeva, kao i 1942. godine, kad su napisane dvije kratke standardne gramatike (međutim, te gramatike nisu mogle stvoriti pravi normativni jezik). Krajem Drugoga svjetskog rata (1939.-1945.) jednom zauvijek dovršeni su „pokusi“ tzv. međimurskog jezika. Zaista lažan, „međimurski jezik“ nema nikakva traga u međimurskoj kulturnoj baštini, dok prekomurski jezik ipak ima živu tradiciju podjednako u Sloveniji i Mađarskoj.
 
Ovaj rad Akoša Antona Dončeca - čiji je domicil Verica-Ritkarovci (Ketvolgy / Mađarska) - prvi je dio cjelovite studije (u dva nastavka) - koji razmatra program tzv. „međimurskog jezika“ Josipa Margitaja, kao i onaj Ferenca Gonczija, u kontekstu prekomursko-kajkavskih povijesnih, književnih i jezičnih veza, zatim mađarsko-hrvatskoga spora o Međimurju, pokušaja mađarizacije u Međimurju, Prekomurju i Porabju – sve do pred Prvi svjetski rat. Rad je na hrvatski preveo dr. sc. Elod Dudaš.
 

Akoš Anton Dončec

Anketa

Podržavate li štrajk u školama?

Ponedjeljak, 21/10/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1341 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević