Get Adobe Flash player

Slike krasi i vrlo uočljiva dekorativnost, no ona nije primarna

 
 
Sredinom svibnja ove godine, suvremeni hrvatski likovni umjetnik, slikar Ranko Ajdinović predstavio se je na ART ZAGREBU, manifestaciji u Tehničkom muzeju s nekoliko novih slika, akrilima i kombiniranim tehnikama na platnu iz nadahnutog ciklusa Unutarnji pejsaži.
https://scontent-sjc3-1.cdninstagram.com/vp/b66673d07523a25e67b5c9ea69edaeb0/5D6607CA/t51.2885-15/sh0.08/e35/s640x640/60235005_690857678039102_8747584617702528825_n.jpg?_nc_ht=scontent-sjc3-1.cdninstagram.com
Ajdinović je bezrezervno odan nefigurativnom svijetu, neprestano ga istražujući, komponirajući ga često od zanimljivo obojanih površina, koje se doimaju ponekad konfrontiranim a katkad gotovo usklađenim gracioznim lebdećim elementima.
 
Ajdinović konstruira svoju smirenu imaginaciju formama, vrlo različitim, obilježenih dominantnim bojama i s ponekim znakom, prikrivenom simbolikom, progovarajući o osobnom promatranju i doživljavanju svakodnevnih pojavnosti. Kolor je blag, primiren, gotovo nenametljiv ali se boja i njezina pozicija lako opažaju, u kolopletu naizgled nelogičnog uspoprenog ili sasvim polaganog gibanja u proizvodnji vrlo pozitivnih strujanja koje Ajdinovićeve slike emaniraju.
 
Da, taj dojam, pozitivnog, koji izbija između gibljivih oblika iz dubine slike i upućuje se prema promatraču, jedna je od ključnih odlika ovoga slikarstva. Druga je izvrsna odlika odmjerenost, nježni kolor, blage geste, finoća suptilnog tkanja.
https://scontent-sjc3-1.cdninstagram.com/vp/69b173ed191e4154a98f1c08fbe569c4/5D562C05/t51.2885-15/sh0.08/e35/s640x640/58686727_2235158780147799_8775084417273262517_n.jpg?_nc_ht=scontent-sjc3-1.cdninstagram.com
Ajdinovićeve slike krasi i vrlo uočljiva dekorativnost, no ona nije primarna. Niz od nekoliko slika Ranka Ajdinovića na ART ZAGREBU svakako je posjetiteljima zanimljiv i privlačan i mnogima je to prigoda se upoznaju s malim dijelom opusa ovoga vrijednog i talentiranog umjetnika.
 

Miroslav Pelikan

Hoće li papa osporiti Stepincu i status blaženika?

 
 
„Stepinac je bio krjepostan čovjek, ali postoje neke nejasne povijesne točke. Čemu proglašenje sveca ako istina nije jasna“, ne trepnuvši okom izjavio istinoljubivi papa Franjo pred zbunjenim novinarima u zrakoplovu!? Ta Papina 'istina' isto tako nije bila 'jasna' u trenutku kad je Stepinac, unatoč postojećoj 'nejasnoći', proglašen blaženikom, zar ne!? Hoće li zbog te sumnje doći u pitanje i Stepinčev status blaženika, hoće li mješovito povjerenstvo izvršiti reviziju zbog istine koja, eto, nije jasna? Ide naš Papa u stilu samozvanog povjesničara i globalnog političara i dalje pa veli: „Uodređenom trenutku u procesu kanonizacije postoje nejasne točke, povijesne točke. Molio sam se, promišljao sam to, tražio sam savjete i vidio da trebam zatražiti pomoć [patrijarha SPC-a] Irineja. On je velik patrijarh.“Eto, čak i papa Franjo patrijarha Irineja postavlja za meritornog savjetnika u arbitriranju odavna zaključene kauze za svetost kardinala Stepinca, blaženika.
https://www.kurir.rs/data/images/2015/05/28/15/668489_kolinda-grabar-kitarovic-daje-dres-papi-franji_ls.jpg
Tko je taj 'preosvešteni' patrijarh Irinej? Pa, nitko drugi do li svetosavski velikosrbin koji blaženika Stepinca i danas naziva 'ustaškim vikarom', koji otvoreno veli da su većina hrvatskih biskupa 'ustaški nastrojeni', čestita Božić i Uskrs ali ne 'ustaškoj' Hrvatskoj nego sunarodnjacima u 'vekovnim' srpskim zemljama, u 'Dalmaciji, Slavoniji, Lici, na Kordunu i Baniji' te i dalje inzistira na 'nekoliko stotina hiljada' u Jasenovcu umorenih Srba. A glede povijesne istine, papa Franjo bi trebao znati i sljedeće: U Srbiji ne postoji sekularizacija - odvajanje crkve od države, SPC je neraskidivo vezan s državnom, dakako, velikosrpskom politikom bila ta politika profašistička, pronacistička, titoistička ili pro-četnička, transformacija na bolje može biti samo papirnata, formalna pa je tako i radikalno-četnička Šešeljeva stranka formalno postala 'naprednom', kvazi demokratskom Vučićevom strankom; vuk ili vučić dlaku mijenja, ćud nikada!
 
Figurativno, SPC i srbijanska politika su prst i nokat, četnički vojvoda Momčilo Đujić bio je pravoslavni prota s krstom na prsima i četničkom kamom u zubima; o njemu i danas poje pravoslavni prote na čelu s mitropolitom Porfirijem, u četničkom gnijezdu, u Chicagu! U svezi, valjda, potrage za istinom Papa je nedavno primio i tvrdog pro-četnika Milorada Dodika, diktatora takozvanoga RS-a, stvorenog na ratnom zločinu etničkog čišćenja više od 200 tisuća Bošnjaka i Hrvata, muslimana i 'njegovih' katolika pa je iz Dodikovih usta mogao čuti 'pravu istinu' o jasenovačkom mitu i onih 500 do 700 tisuća pobijenih Srba uz blagoslov blaženika Stepinca, ustaškog vikara!? Audijencija Dodika uvreda je za sve one mnogobrojne katolike protjerane iz Bosanske Posavine koji se i danas ne mogu vratiti na svoja spaljena ognjišta!
 
Ako se već bavi povijesnim istinama i nejasnoćama, papa Franjo bi trebao znati da je istina na ovim prostorima već davno kontaminirana, zatrovana, i to srbijanskim mega-lažima i mega-mitovima pa bi bilo jako humano da se potrudi osloboditi („svoj“!) katolički hrvatski narod teškog bremena genocida, Dodikovih 500-700 tisuća Srba pobijenih u Jasenovcu ili onih nekoliko desetaka tisuća iz Šaranove jame, sablasno prazne!? Što se tiče 'velikog' patrijarha Irineja papi i ne treba davno poznato stajalište SPC-a, dovoljno mu je čuti u dlaku jednako stajalište elitne srbijanske politike koja reflektira i stav srbijanskog naroda, pa poslušajmo što je o blaženiku Stepincu 2015.g. kazao srbijanski Vučić: U lipnju 2015. Aleksandar Vučić je u Bruxellesu komentirao neprimjerene izjave svoga ministra Aleksandra Vulina o blaženom kardinalu Alojziju Stepincu kao 'ustaškom vikaru', izrečene na komemoraciji (virtualnim!, op. a.) žrtvama ustaškog režima nad tom 'opskurnom jamom'(prazna Šaranova jama!) u okviru ustaškog logora Jadovno.No, iako je ustvrdio da 'možda nije bio izabran najbolji trenutak ni najbolje mjesto da se o tome govori', Vučić je ostao na tragu Vulinove izjave, nazvao proces kanonizacije Stepinca 'propagandom'; razumljivo, ustaškom propagandom jer za Srbijance svi oni koji ne misle 'pro-srpski' jednostavno su 'ustaše'. Srbijanski Vučić tom prilikom kaže:„Mi se obično suzdržavamo od komentiranja bilo kakvih izjava hrvatskih dužnosnika i ja ćutim po tom pitanju. Ali ako mislite u Srbiji ili među Srbima propagirati Alojzija Stepinca kao sveca, ta propaganda neće proći. Također se slažem da možda nije bio najbolje izabran trenutak ni mjesto da se o tome govori. Ali moja cijela porodica stradala je od ustaškog noža (notorna srbijanska laž, nap. a.). Ako mislite meni kazati da je Alojzije Stepinac bio svetac, ja jednostavno ne ću u to povjerovati, a sumnjam da ćete naći ijednog Srbina koji će u to povjerovati.“
 
Ovo zvuči kao da je blaženi Alojzije Stepinac blagoslovio pokolj cijele njegove  obitelj… i bio vikar ustaških logora Jadovno i Jasenovac? Na kraju, moguće je papa Franjo u svojoj ekumenskoj euforiji odlučio žrtvovati blaženika Stepinca kako bi se dodvorio tvrdokornom SPC-u, moguće je u planu i nekakav novi 'konkordat'; tko zna dokle duboko ide Papina želja za zbližavanjem dviju religija?Podsjeti nas to na ne tako davnu povijest i reakciju 'nebeskog naroda' kada se radilo o potpisu jednog drugog ugovora sa Svetom Stolicom, pa poslušajmo kako je to tada zvučalo:
 
Dana 25. srpnja 1935. godine u Rimu je potpisan Sporazum-Konkordat između Svete Stolice i Kraljevine Jugoslavije, no on nikada nije stupio na snagu zbog velikosrpske/svetosavske opstrukcije i do ratifikacije u jugoslavenskom parlamentu nikada nije došlo. A nije ni moglo doći, jer se je SPC - Srpska pravoslavna crkva svim 'demokratskim' silama protivila potpisu tog ugovora, koji bi riješio sva pravna pitanja između Katoličke Crkve i jugoslavenska države; o tomu najbolje svjedoči ova srbijanska 'epska pesma',
 

Kletva Hilandarske vile (insert)

 
Našu Srpsku crkvu da okuju,
u sindžir i u lance ljute,
Da nam slavu i svetinje spute,
da nas brišu sa zemljina lica,
To Rim traži i papinska stolica.
Još ja čujem da u srpskom rodu,
 živih klica sramnih izdajnika,
Što će rodu pljunuti u lice,
za zlatnike papine stolice.
Ko svog glasa za Konkordat dao,
Bog veliki i njegova vila,
Naredio pa se ispunilo:
Usta mu se za vrat okrenula,
guba mu se na dom nastirala,
Obadva mu oka iskopala,
dje kretao nikad ne stizao,
Od šta bežo od tog ne pobego,
naopako noge okrenuo.
Sa psima se oko kosti klao, iz pasjega korita lokao,
Oko vrata verige nosio, s verigama uz kolac skakao….
Eto, to je ta egzaktna povijesna istina za kojom tako žudi naš papa Franjo!
 

Damir Kalafatić

U nehumanost suda u Haagu nisam dvojio znajući da je on političko sredstvo moćnih

 
 
Govor msgr. Vlade Košića na predstavljanju knjige akademika Josipa Pečarića Dario Kordić u Dvorani Vijenac na Kaptolu u Zagrebu
 
Darija Kordića nisam poznavao prije 2000. godine, dakle, nisam bio ni u Bosni i Hercegovini kad je tamo bjesnio rat niti u Haagu dok je on bi suđen. Upoznao sam ga zatvoru u Grazu, kada je tamo služio svoju kaznu. Pozvali su me dvojica svećenika (David Sluganović i fra Sebastijan Golenić) koji su ga išli posjetiti i pitali me, bih li ja pošao s njima. Rado sam se pridružio jer sam želio upoznati tog čovjeka o kojem sam čuo proturječne stvari. Naime, novine su pisale da je ratni zločinac, a neki su mi prijatelji govorili da on nije ništa skrivio, da je žrtva nehumanog Haaškog suda. U nehumanost suda u Haagu nisam dvojio znajući da je on političko sredstvo moćnih koji su željeli na principu podjele krivnje pacificirati područje na kojem se prije vodio rat.
http://magazinplus.eu/wp-content/uploads/2014/06/zlocinci_Sisacki-biskup-Vlado-Kosic-Dario-Kordic1.jpg
Na primjer obrat u slučaju generala Gotovine i Markača pokazuje zorno kako je moguće da jedan pravorijek bude potpuno negativan, a drugi potpuno pozitivan. Kada sam dakle prvi puta posjetio Daria Kordića – a poslije sam to učinio još šest puta – mojem iznenađenju nije bilo kraja. On je umjesto čovjeka shrvana nepravdom i teškom višegodišnjom kaznom, zračio optimizmom i neobičnom vedrinom. Umjesto da mi tješimo njega, on je tješio nas. I bio je veoma pobožan, neprestano smo govorili o Bogu, o tome kako on čini čudesa. Jednom mi je rekao kako je ovo vrijeme u zatvoru za njega milost Božja.
 
Ja sam prosvjedovao rekavši mu da je to ipak teška kušnja i da tu nepravdu nije Bog želio, no on me demantirao izjavom kako on ne bi bio Boga sreo da nije došao u zatvor. Tu nisam mogao ništa proturječiti, ako je on bio u to uvjeren. Sjećam se i da nam je govorio kako je on slobodniji nego mnogi ljudi koji nisu u zatvoru, jer je sloboda nutarnja, duhovna kategorija a ne fizička i tjelesna. Opet nisam mogao ništa reći protiv toga. Pomolili smo se na njegovu želju, svaki puta. On je tražio moj blagoslov i ja sam mu ga svaki put udijelio. Znao sam koliko pati njegova supruga Venera premda ona to nije pokazivala. I njihova su djeca patila, bez oca su rasli gotovo 18 godina.
 
Jednom sam rekao muftiji Hasanoviću, koji me prozvao u novinama i tražio kaznu za mene što sam bio na dočeku Darija pri povratku iz zatvora, da bi se vjerojatno i on radovao kada bi neki njegov vjernik u zatvoru postao bolji vjernik. Tako sam se i ja radovao. Tada, kada sam posjećivao Darija u zatvoru, slutio sam da on nije kriv za kaznu koju je dobio. Poslije, kad je izišao iz zatvora, ja sam sad i uvjeren da on nije kriv, da njemu kazna nije bila pravedno dana jer on nije bio ni vojnik, niti je bio na tom mjestu gdje se odlučivalo o napadu na Ahmiće, niti je bio tamo gdje se to dogodilo tako da nije mogao ni fizički počiniti nikakvo djelo.
 
Znakovito je bilo da se ogromna kazna Blaškiću drastično smanjila u drugostupanjskoj sudskoj presudi, a Kordiću je ostala u konačnoj presudi ista, drastično velika kazna, usprkos tome što tužitelj nije imao ni jedan valjani dokaz i nakon što su oborene mnoge točke optužnice. Od jednog sam visoko pozicioniranog muslimana /Z. Hasanbegovića/ čuo kako oni znaju da je Dario nevin ponio tuđu kaznu. Također razgovarao sam dugo jednom s Darijem i jednim uglednim odvjetnikom /Lukom Mišetićem/ koji je uvjeren da bi Dario trebao pokrenuti reviziju postupka, ali čuo sam i Darija koji ne želi da se ikoga drugog osudi, kad je već on morao ponijeti tako veliku kaznu.
 
Dario sada studira teologiju, želi se u svojoj vjeri utvrditi i rasti. To je bio njegov izbor koji ja poštujem. Poštujem i njegovu obitelj koja mu je uvijek davala i predstavljala veliku potporu. Oni su svi za mene veliki mučenici, žrtve političkih igara i stava da je potrebno svima koji su bili uključeni u rat u Bosni i Hercegovini presudi krivnju, misleći da se tako mogu neutralizirati mržnje. Međutim, ako se nepravde žele ispraviti novim nepravdama, mislim da se tako samo sije sjeme novih sukoba, što nije dobro niti pošteno. A to je učinio u slučaju Darija Kordića Haaški sud. Dario je moj prijatelj, ja to ne krijem i nikada ne ću. Njegova žrtva, njegova vjera i njegova vedrina u trpljenju i meni je veliko nadahnuće.
 
Potpora njegove obitelji u teškim danima i godinama za Darija njemu je bila velika utjeha i zato su svi oni za me primjer obitelji koja ostaje zajedno u dobru i zlu jer ih povezuje ljubav i molitva, pouzdanje u Boga. Nadam se da će Dario jednog dana dobiti visoko mjesto koje mu pripada u svijesti svih hrvatskih ljudi ali i u društvu jer on je to zaslužio.

 

Vlado Košić

Anketa

Za koga ćete glasati na predsjedničkim izborima?

Četvrtak, 27/06/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1268 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević