Get Adobe Flash player

Hrvati u Srbiji Bačiću i Žigmanovu više ništa ne vjeruju

 
 
Otvoreno pismo Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, Hrvatskoj matici iseljenika, HNV-u, DSHV-u, Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata, RTV Novi Sad (Redakciji Informativnog programa na hrvatskom  jeziku), hrvatskim udrugama u Srijemu, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, „Hrvatskoj riječi“, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, „Zovu Srijema“, HRT1, emisija „Nedjeljom u dva“ i dr., a povodom otvorenog pisma predsjednika HNV Slavena Bačića Istvánu Pásztoru, predsjedniku Skupštine Autonomne Pokrajine Vojvodine, i Igoru Miroviću, predsjedniku Pokrajinske vlade Autonomne Pokrajine Vojvodine od 7. 2. 2018. godine, zbog objave da će Pokrajinska vlada podržati inicijativu Bunjevačkog nacionalnog saveta za «proglašenje ništavnosti akta o nasilnoj asimilaciji Bunjevaca kojom se poništava naredba iz 1945. godine kojim se pripadnicima bunjevačke nacionalne manjine zabranjuje sloboda nacionalnog izjašnjavanja kao Bunjevaca".
http://www.novosti.rs/upload/images/2018//02/03/05%20bunjevci-ss.jpg
Odnarođeni Bunjevci slave sa srbijanskom zastavom
 
Podjela Hrvata u Republici Srbiji na Bunjevce, Šokce i ostale Hrvate je rak rana koja ravno sto godina uništava hrvatski nacionalni korpus ovdje. Nastala je permanentnim isticanjem razlika od samih pripadnika tih etničkih skupina, prije svega Bunjevaca, zdušno podpomognuta onima kojima to ide u prilog. Da Bunjevci, Šokci, Dalmati i slični njima na prostoru Vojvodine laviraju u svom identitetu odavno govori letak Josipa Đide Vukovića, narodnog zastupnika, uoči popisa pučanstva 1921. godine u Subotici:
 
U mađarsko vrijeme popisi su nas bačke i baranjske Hrvate vodili pod raznim imenima kao: Bunjevci, Šokci, Dalmati, Iliri ili „egyebeki“, a sve zato, da se pokaže da u Bačkoj i Baranji nema Hrvata. Pozivam Vas da poslušamo riječ i nauku naših narodnih velikana, pa da naše časno i pošteno bunjevačko ime zadržimo u našem srcu, ali da javno ispovjedamo kao narodnosno ime, kad nas za to pitaju – ime Hrvat. Ako se Bunjevac danas u Srbiji deklarira kao Bunjevac i tako se osjeća, to pravo mu nitko ne može oduzeti (isto važi i za Šokce) i nitko nikoga ne može natjerati da bude Hrvat ako se tako ne osjeća. Dakle, Bunjevci i Šokci to čine samovoljno jer, ili se ne osjećaju kao Hrvati ili to čine iz osobnih interesa, idući linijom manjeg otpora (ne zna se što je gore). 
 
Tako danas u Srbiji imamo Bunjevce, za koje među većinskim narodom vlada mišljene da su Srbi. Zato se Bunjevci, primjerice, lakše zapošljavaju i imaju sasvim različit tretman od drugih Hrvata po svim pitanjima, a da ne pominjemo devedesete godine prošlog stoljeća u kojima su Hrvati, posebno u Srijemu, bukvalno krvarili, dok je Bunjevcima glavna preokupacija bila da dobiju Domovnice i odu u Hrvatsku (ako zatriba)! Vojislav Šešelj je u to vrijeme javno izjavljivao i pisao da Hrvate treba protjerati iz Srbije, ali da se Bunjevci ne diraju, jer su oni Srbi. Inače postoji uvjerenje i da nisu baš stamenih karakternih osobina (prevrtljivi i lako podkupljivi).
 
Druga sorta ovdje su Šokci, koji će također uvijek isticati da su Šokci, a ne Hrvati. Tako je za većinski narod ovdje „Šokac“ postao pežorativan naziv za Hrvata, čije hrvatstvo nije baš postojano. Osobno sam kao Hrvat bio u vrlo neprijatnim situacijama u kojima su me srpski poznanici „vadili“ izjavama: „Pusti ga, nije on Hrvat, on je naš Šokac!“
 
Treća sorta su svi ostali Hrvati, a svi ostali Hrvati su ustaše!!! Oni su u ovakvoj situaciji u strahu, moraju da šute i u svakodnevnom životu kriju svoju nacionalnu pripadnost, nezaštićeni od većinskog naroda, ali i od svojih vođa „bunjevačkih Hrvata“!
 
Naime, Bunjevci su u vrijeme stvaranja nacionalnih vijeća u Srbiji (prije petnaestak godina) vješto, perfidno i, ako treba i falsifikatima, plagijatima i drugim smicalicama, iskoristili svoj inače privilegovani položaj i sve što je hrvatsko ovdje odvukli u Suboticu – institucije, ključne položaje, moć, novac, medije i dr. Upravo jedna rečenica iz predmetnog Bačićevog otvorenog pisma gospodinu Pásztoru ilustrira ovo stanje: „Danas je nacionalno izjašnjavanje u Republici Srbiji potpuno slobodno te se dio Bunjevaca (oko 16.700) tako i izjasnio na posljednjem popisu stanovništva. Međutim, ne manji broj bačkih Bunjevaca istodobno se nacionalno osjeća i izjašnjava Hrvatima, što ilustrira i činjenica da su polovica članova Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji upravo bunjevački Hrvati, među kojima sam i dolje potpisani.“
 
Zanimljivo bi bilo znati da li se Bačić izjašnjava kao Bunjevac ili kao Hrvat, jer „bunjevački Hrvat“ ne postoji! Dakle, po zadnjem popisu, uz 57.800 Hrvata u Republici Srbiji 16.700 je Bunjevaca koji kažu da s Hrvatima nemaju nikakve veze jer su silom pokatoličeni Srbi, a ako se, kako kaže Bačić, ne manji broj Bunjevaca istodobno nacionalno osijeća i izjašnjava Hrvatima, otkud da su polovica članstva Hrvatskog nacionalnog vijeća, pa i sam predsjednik Bačić, Bunjevci (dovoljno za preglasavanje svega i svačega)!!! Po kojem ključu su petnaestak tisuća  polovica od šestdesetak tisuća!!? A takvo (i još gore) stanje je i u svim drugim institucijama i na svim ključnim mjestima kada je u pitanju bilo što hrvatsko u Republici Srbiji, i sve je u Subotici. Shodno tome ponašaju se bahato, favorizuju sve što je bunjevačko i nipodaštavaju ostale Hrvate.
 
Opasna podjela neshvaćena u Zagrebu
 
No, prava tragedija u svemu tome je da Zagreb nikada nije shvatio opasnu podjelu Hrvata u Srbiji na Bunjevce, Šokce i ostale Hrvate, niti je Zagreb shvatio razliku u ponašanju Bunjevaca i Šokaca u Hrvatskoj i Bunjevaca i Šokaca u Srbiji. Bunjevci i Šokci u Hrvatskoj su ponositi Hrvati, a u Srbiji su sve samo to ne - čast izuzecima! Tako danas, kada su u pitanju Hrvati ovdje, sva moć pripada dvojici subotičkih „bunjevačkih Hrvata“, Slavenu Bačiću, predsjedniku Hrvatskog nacionalnog vijeća, i Tomislavu Žigmanovu, ravnatelju Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, predsjedniku, kako sam kaže, „jedine relevantne hrvatske političke stranke u Srbiji“, DSHV, zastupniku svih Hrvata u Skupštini Republike Srbije i sve drugo vezano za Hrvate ovdje (navodno obnaša 12 funkcija), koji sa tridesetak svojih uhljebljenih poltrona u Subotici (većina „hrvatskih Bunjevaca“) rade što im je volja i čineći pravi kulturološki i politikološki genocid nad ostalim Hrvatima u Srbiji, a prije svega negativnom selekcijom u svemu.
 
A predstavljaju, zastupaju i brane interese Hrvata ovdje tako da to ustvari samo fingiraju, pa Hrvati od njihove „obrane“ nemaju baš nikakve koristi, naprotiv. Koristi (prije svega materijalne) od toga ima samo taj mali broj ljudi u Subotici, koji sluša ovu dvojicu oligarha. Oni pak Zagrebu stalno prenose krivu, uljepšanu sliku o stanju u hrvatskoj zajednici u Srbiji.
 
Tomislav Žigmanov je izmanipulirao i ovdašnju političku scenu i preko srpskih glasova opozicione koalicije došao je do mjesta zastupnika u Skupštini Republike Srbije, ali u njoj do sada nije izgovorio niti jednu jedinu riječ o interesima i problemima Hrvata ovdje, kao i njegov prethodnik „bunjevački Hrvat“ iz Subotice Petar Kuntić za vrijeme cijelog svog petogodišnjeg mandta! Bačić, i posebno Žigmanov, su dokazali da nemaju trunke morala i da su u stanju učiniti sve kako bi opstali u svojim foteljama, zadržali svoje položaje i privilegije. Takvi ljudi ne mogu voditi sebe, a kamoli jedan narod.
 
Hrvati ovdje Bačiću i Žigmanovu više ništa ne vjeruju i oni nigdje ne mogu predstavljati Hrvate iz Repulike Srbije. Oni to znaju i traže da se Hrvatska svađa sa Srbijom oko srpskih zakona jer ne mogu sakupiti 10.000 potpisa Hrvata koji bi tako imali svog pravog zastupnika u Skupštini Republike Srbije i koji bi s punim pravom i otvoreno mogao da zastupa njihove interese. Tomislav Žigmanov želi, opet manipulacijom, ovog puta preko Hrvatske, ući u srpsku Skupštinu sa samo stotinjak glasova svoje rodbine „bunjevačkih Hrvata“ iz Subotice!
 
Bačić i Žigmanov se preko svojih časopisa („Hrvatska riječ“, vidjeti strukturu djelatnika, „Nova Riječ“, vlasništvo Tomislava Žigmanova, i sličnih) i u tzv. Dnevniku na hrvatskom jeziku RTV2 (kojeg je, gle čuda, glavna urednica „bunjevačka Hrvatica“ iz Subotice) hvale nekim svojim uspjesima i svaki čas slave neke svoje uspjehe i jubileje i netransparentno troše novac svih Hrvata u Republici Srbiji. A, primjerice, „veliki uspjeh“, koji neprestano ističu, je da su (za petnaest godina, potrošivši silan novac), obezbjedili udžbenike na hrvatskom jeziku (samo za osnovne škole, i tu je u pitnju samo nekoliko škola)! O tom „uspjehu“ po stoti put piše „Hrvatska riječ“, kao i o „kapitalnom projektu hrvatske zajednice – odgovarajućem rješenju prostora za NIU „Hrvatska riječ“!
 
To što nijedna hrvatska udruga u Srbiji nema svoj prostor se ne spominje, a to što u tim famoznim udžbenicima nema ništa o suvremenoj povjesti Hrvata i o Domovinskom ratu, pa tako ni o stradanjima Hrvata u Srijemu, je vid „izuzetno uspješne suradnje“, kako sami ističu, sa Srpskim nacionalnim vijećem i srpskom političkom strankom SDSS u Republici Hrvatskoj (čitaj, s Miloradom Pupovcem), jer ni u školskim udžbenicima za srpsku djecu (na ćirilici) u Republici Hrvatskoj nema ništa o suvremenoj povjesti Hrvata i o Domovinskom ratu!!! O stradanju Hrvata u Srijemu da ne govorimo!
 
I sve je tako. Zdušno ih financira Republika Srbija (što ne bi!), a sve zdušnije i Republika Hrvatska (valjda misli da zna što radi?), dok hrvatske udruge u kojima se ovdje odvija život Hrvata umiru u besparici i beznađu. Splašnjava i onaj do jučer neuništivi entuzijazam Hrvata u njima, jer sto godina podjela Hrvata na Bunjevce, Šokce i ustaše je previše i za najhrvatskiju dušu ovdje. Veliki Vojislav Sekelj - bački hrvatski književnik, publicist i kulturni djelatnik -je, kada su ga pitali kako vidi hrvatsku nacionalnu zajednicu u Srbiji, rekao: Ne vidim nikakvu zajednicu, ona ne postoji!
 

Branimir Miroslav Cakić

U športskom kampu Jelen kod Tešnja vojno-vjerska indoktrinacija bošnjačke djece

 
 
Video snimka koja se pojavila na youtubeu pod nazivom “Askeri Zimski kamp 2018.” na kojem se vidi kako se djeca različitih uzrasta uče o islamu, ali i rade razne vojne vježbe, izazvala je niz reakcija. Predsjednik Udruge “Asker”, Enver Hebibović, u telefonskom razgovoru za N1 kratko je kazao da ne vidi ništa sporno u objavljenom videu, te da je on snimljen u turističkom odmaralištu na jezeru Jelen kod Tešnja, da kao športska udruga rade u skladu sa zakonima države. Navodi da je “Asker” športsko udruženje koja služi druženju djece i mladih kroz borilačke vještine, te da se bave i podizanjem, osim športskih, i moralnih osobina, te poticanjem pozitivne afirmacije kroz druženja.
https://poskok.info/wp-content/uploads/2018/02/askeri6.jpg
Ovaj video izazvao je brojne reakcije i pisanje medija. Tako se nakon teksta koji je objavio Dnevnik.ba u pojedinim medijima u BiH i Srbiji mogu pročitati naslovi: “Vehabije obučavaju dječake za borbu” , “Vojna obuka djece”, “Askeri proizvode mlade ratnike” i sl. Iz Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine poručuju da provjeravaju ove navode. „Ja sam rekao, provjerit ćemo sve informacije. Jučer nisam imao informaciju, provjeravamo. Vidjet ćemo suštinu i dubinu, tko stoji u pozadini, kakvi su motivi. To sam rekao, to ćemo provjeriti – nije problem”, poručio je državni ministar sigurnosti, Dragan Mektić. „Za sada nije bilo konkretne opasnosti od njih, što stoji u pozadini – vidjet ćemo”, kazao je na Mektić za N1.
 
Podsjećamo, na snimci Vehabije dječacima daju poduke iz Islama te ih izvode na otvoren prostor gdje dječaci vrše vježbe identične vojničkim pripremama. Dječake se glasno pita: „Tko smo mi?“ Nakon čega dječaci u glas odgovaraju: „Askeri“ (vojnici). Da ne bude zabune da se radi o vojničkom uvježbavanju,pokazuje i logo „Nevladine udruge“ Askeri koja je napisana u obliku sablje. Čitav program „Zimskog kampa“ osmišljen je u formi vojničkih priprema. Prvo ide indoktrinacija, zatim tjelesne pripreme na poligonu, a zatim se dječake uči borilačkim vještinama. Jedino što nedostaje kompletnom treningu jeste oružje. Ali i bez oružja, činjenica da se dječake postrojava u vojne formacije, problematična je s više aspekata.
 
Prema dostupnim informacijama, „NVO“ Asker ima sjedište u Sarajevu a u kojem se okupljaju pripadnici vehabijsko-selefijskog pokreta. Nije poznato imaju li ovlaštenje voditi djecu na bilo kakve obuke ili provoditi vrijeme s djecom, kao što nije poznato znaju li roditelji u kakvu vrstu „zimskog kampa“ djeca idu. S obzirom da su snimku postavili sami organizatori „Zimskog kampa“ jasno je da svoje aktivnosti uopće ne kriju, odnosno da se osjećaju zaštićeni od vlasti ili bilo kakvog progona ta da vojnu obuku maloljetnika provode neometano.
 

Dnevnik.ba, https://poskok.info/obican-sportski-kamp-veli-predsjednik-askera/

Zašto se njemačka kancelarka dodvorava moćnom Vučiću, pod čijom se palicom Srbija srozala na 'demokraturu'?

 
 
Čini se da Pariz i Berlin još uvijek misle da je Srbija faktor stabilnosti za regiju. A zapravo je suprotno. Možda je Bugarska radi vlastitog interesa potaknula novu strategiju EU-a za zapadnobalkanske zemlje. Sve očitije gospodarske i vojne ambicije Rusije i Turske u tom području opći su problem. Rusija obučava srpske vojnike u Republici Srpskoj i u samoj Srbiji te si je osigurala pristup proizvodnji energenata na tom čitavom području. Erdoganova Turska Balkan smatra turskim dvorištem i propagira se kao alternativa Europi. Sve to upotpunjuju medijske ofenzive - ruske lažne vijesti u kombinaciji s sladunjavo-kičastim turskim sapunicama koje se svakodnevno gledaju na potezu od Zagreba do Tirane.
http://www.deutschlandfunk.de/media/thumbs/1/157888c376d75f7180725f107ecb8424v1_max_755x425_b3535db83dc50e27c1bb1392364c95a2.jpg?key=158659
U jugoistočnoj Europi pojavio se i novi akter – Kina koja je najavila financiranje velikih infrastrukturnih projekata – primjerice brzu željeznicu koja bi išla od luke Solun, koju koristi Kina, preko Beograda do Budimpešte i nove elektrane (termoelektrane) u BiH. Visoka povjerenica za europsku i vanjsku politiku Federica Mogherini definitivno zastupa europske interese kad prema ljudima u regiji i zemljama članicama ističe da je jugoistočnoj Europi mjesto u Europskoj uniji da bi Srbija, Crna Gora, Albanija, Makedonija, Bosna i Hercegovina i Kosovo, što skorije trebali pronaći svoje mjesto u Europskoj uniji.
 
To se prošlih godina nije podrazumijevalo samo po sebi. Zbog takvog ozračja, Jean-Claude Juncker još je nedavno održavao gorljive govore protiv daljnjeg širenja EU-a. Možemo se samo nadati da zbog dvoznačnosti politike EU-a, kako su je doživjeli građani regije, još nije razbijen čitavi porculan. Sada ponovno tonovi iz Bruxellesa zvuče poput onih iz Soluna 2003., kao da se otada nije ništa dogodilo. „Ako se demokratizirate i uspostavite vladavinu, onda ste dobrodošli“, govorilo se i onda i danas. Međutim, tada su mnogi to doživljavali ozbiljno, došlo je do demokratizacijskog vala i pojavila se nada u civilnom društvu. Danas se takvo ozračje više ne može stvoriti. Iskustva s neodlučnom politikom EU-a koja je bila pretjerano mekana prema nacionalistički nastrojenim diktatorima naprosto su previše gorka.
 
Zato Bruxelles nije intervenirao jače kada su nacionalističke stranke i neodgovorni vođe u prošlom desetljeću izgradili prividne demokracije i koji se drže na vlasti nasiljem i kontroliranjem medija? U Bosni i Hercegovini predsjednik Republike Srpske prijeti odcjepljenjem i ratom, a da za to nije sankcioniran. Većina tih vođa otvoreno pokušavaju poticanjem nacionalističkih resantimana učvrstiti svoju vlast. Prema strategiji EK prve bi trebale biti primljene u članstvo Srbija i Crna Gora, točnije 2025. Zašto su zemlje u kojima glavnu riječ imaju EU i druge međunarodne institucije  na začelju kada je u pitanju pristup? Na Kosovu i u Bosni i Hercegovini postojale su i još uvijek postoje međunarodna uprava, međunarodna policije, pravne misije, međunarodne postrojbe. Činjenica da su na začelju za članstvo upravo te države i da Kosovari još uvijek trebaju vizu za EU, teško je shvatljiv neuspjeh. K tomu, u borbi protiv korupcije nitko nije pobijedio. A najviše se zakazalo u tome što se mlade i obrazovane nije uspjelo odvratiti od iseljenja. Godišnje sa Zapadnog Balkana pobjegnu deseti tisuća mladih kako bi izgradili novi život u Njemačkoj, Austriji ili Skandinaviji.
 
Ali kako novu ponudu Bruxellesa učiniti vjerodostojnom u očima dobronamjernih ljudi ako se, u prvom redu, Srbiji ponudi pristup 2025.? Zašto se njemačka kancelarka dodvorava moćnom Aleksandru Vučiću, pod čijom se palicom Srbija srozala na 'demokraturu', i koji se protivi rasvjetljavanju vlastitih krvavih zločina iz ratova koji su se vodili devedesetih godina? Ratni zločinci koje je osudio Tribunal u Den Haagu često se veličaju kao narodni heroji.
 
Očito se u Bruxellesu i Berlinu smetnulo s uma to da bez suočavanja s prošlošću na Balkanu nema budućnosti. Očito još uvijek prevladava pogrešna ideja da je Srbija faktor stabilnosti na Balkanu. Još od Miloševića trebalo bi se znati da je točno upravo suprotno. Srbija nije odustala od toga da vrati Kosovo i da BiH podijeli uzduž bojišnice, po etničkim kriterijima. Slično veličanje ratnih zločinaca u Hrvatskoj nije opravdanje.
 
Ne, bez suočavanja s prošlošću na Zapadnom Balkanu neće se moći uspostaviti vladavina prava. A u suprotnom, prijeti opasnost od utjecaja autoritarnih režima poput Rusije, Turske i Kine. Kako bi se spriječilo da europska načela po drugi put padnu u zaborav, morale bi se konačno razmotriti ozbiljnije mjere. Lokalni thnik tankovi predlažu da se zemlje Zapadnog Balkana već sada integriraju u Europu triju brzina, što bi i možda bilo rješenje. U prvoj brzini bile bi članice europske jezgre (eurozone), u drugoj bi mogle ostati države koje su problematične u pogledu vladavine prava poput Mađarske i Poljske, a Zapadni Balkan zasada u trećoj – ali s mogućnošću napredovanja. Time bi se konačno stalo na put vršenju utjecaja Rusa i Turaka.
 

Erich Rathfelder, Die Tageszeitung

Anketa

Kako treba nazvati 13. travanj 2018.?

Ponedjeljak, 23/04/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 891 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević